UZ MEĐUNARODNI DAN GLAZBE

Idejni tvorac Dana glazbe je poznati violinski virtuoz i muzikolog Yehudi Menuhin. On se tijekom cijelog života zagovarao za promociju glazbe u svim slojevima društva, kao i UNESCO-ove ideale mira i prijateljstva među narodima.

Meni je to divan i vrlo važan datum. Jer glazba zauzima jako velik dio mog života i života moje obitelji. I uže. I one šire. Ono što je Marcelu Proust značio kolačić Madeleine, to meni znače najrazličitije pjesme. Svoj bih život mogla opisati jednom podužom play listom najrazličitijih stilova glazbe. Iako nisam glazbenica, a nisam ni odrastala u obitelji glazbenika, imala sam veliku sreću da sam već kao malena djevojčica imala priliku pohoditi Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci kao i mnoge koncertne dvorane gdje sam slušala najkvalitetniju klasičnu glazbu. Roditeljima mogu zahvaliti što me nikada nisu ograničavali u istraživanjima i eksperimentiranjima, a svojim profesorima glazbe što su mi širili horizonte i poticali znatiželju. Glazba mi je važna poput zraka, gotovo da ne mogu funkcionirati bez nje. Stoga ne čudi ogromna kolekcija ploča, kazeta, cd-a i ostalih medija koji se mogu pronaći u obiteljskoj fonoteci. A slušala sam zaista svašta... Bilo je perioda u životu gdje sam eksperimentirala s neslušljivim proizvodima najobičnije buke u svrhu tako zvane umjetnosti, pa sve do vremena kada sam samo slušala određene izvođače.

Glazba ima posebno mjesto u mom životu. To mogu potkrijepiti i jednim vrlo zornim primjerom. Naime, u vrijeme trudnoće najviše su mi odgovarali The Higwayman, Travelling Wilburys, The Beatles, Bruce Springsteen, Nick Cave i Johnny Cash. Kada je moj dječak došao na ovaj svijet možete pogoditi koje je uspavanke jedino želio... Bilo je pomalo tragikomično njihati ga i pjevušiti mu: „I was a highwayman. Along the coach roads I did ride with sword and pistol by my side. Many a young maid lost her baubles to my trade, many a soldier shed his lifeblood on my blade. The bastards hung me in the spring of twenty-five
But I am still alive“. Ali klasične uspavanke nisu dolazile u obzir. Jednostavno nisu palile. I točka!

U našoj se obitelji dosta sluša The Beatles. U djetinjstvu je to bila glazba u terapeutske svrhe koju je moja mama slušala kada ju je boljela glava. I uvijek je djelovalo. Tako da smo doma znali: kad se slušaju Beatlesi, zna se što je na stvari. Ljubav prema Beatlesima je ujedno i jedna od ljubavi koja je spojila mene i supruga. I, unatoč tome što se trudimo ne nametati svoj glazbeni ukus našem djetetu, on je nekako došao do crtića „Yellow Submarine“. Naravno, sve pjesme koje se pojavljuju u crtiću zna napamet. I baš ga je slatko slušati dok ih pjevuši! Kad smo bili na redovnom pregledu kod pedijatra u jednom se trenutku obratio doktoru i pitao ga da li mu to na zidu visi slika „Papperland-a“. I, naravno, pjevao mu je. A doktor je pohvalio njegov izbor glazbe (Koprivnica je poznata po sklonosti rokerskom zvuku)...

Uopće se ne bih iznenadila kada bi mi jednog dana maleni došao s idejom kako želi svirati neki od instrumenata. I ovako mi već neko vrijeme govori i zorno (čitaj: glasno) daje do znanja kako su mu trenutni najomiljeniji instrument... bubnjevi.  

Danas, ako imate prilike pronađite neki od besplatnih koncerata i radionica koji se organiziraju s ciljem popularizacije glazbene kulture i sviranja instrumenata među mladima (i onima koji se tako osjećaju). Glazbenici amateri i profesionalci ciljaju na što veći broj ljudi, pa se njihovi besplatni nastupi i koncerti organiziraju na gradskim trgovima, ulicama, ali i javnim prostorima poput muzeja, kolodvora i slično. I, jednostavno se prepustite svim osjetilima. Uživajte!

Sretan vam međunarodni dan glazbe!