Mnogi ljudi koriste izreku "Malo dijete mala briga, veliko dijete velika briga" kada se povede priča o djeci. Ne znam da li da se nakon današnjeg dana zamislim i počnem brinuti?
Dakle, jutro je prošlo kao i obično i ništa nije slutilo što će se dogoditi kada nakon uobičajenog radnog dana dođemo po naše zlato u vrtić. Kada smo došli sve je bilo u najboljem redu. Bio je predivan sunčan dan, sunce je sjalo, a nestašni klinci su trčkarali vrtićkim igralištem. Pogledom smo potražili tetu naše vrtićke skupine kako bi je pozdravili i obavijestili da maleni ide s nama doma. Ona je upravo razgovarala s nekolicinom okupljenih roditelja koji su došli po svoje mališane kao i tete ostalih vrtićkih skupina. Nitko od prisutnih nije ni slutio što se u njihovoj neposrednoj blizini događa.
Samo nekoliko metara udaljeni od svih njih nalazila su se tri mušketira u ozbiljnom poslu. Naoružali su se raznobojnim lopaticama i bili tihi. A kad su djeca tiha, otvorite četvore oči i naćulite uši, jer spremaju neku spačku!
Tri male mudrice došle su na tu ludu ideju i zajedničkim snagama iskopale rupu tik uz ogradu i mi smo taman stigli uloviti našeg mališana u trenutku bijega. Ležao je na zemlji i već se napola provukao van!
Od šoka nisam znala što reći i kako reagirati.
Putem kući razgovarali smo o upravo doživljenom. Pitali smo kome je to uopće palo na pamet. Naravno, mališa je odgovornost za ideju pripisao ostaloj dvojici malenih mudrica. A ideja je bila otići jer su ovdje zarobljeni. I jako im je dosadno. A u igri je bila i jedna lijepa glista koju su željeli nabaviti za svoj pješčanik.
Kasnije tog dana srela sam tatu jednog od trojice mušketira. Naravno, ništa nije znao o njihovoj vrtićkoj avanturi.
"Malo dijete mala briga, veliko dijete velika"... Ako je ovo mala... što nas to još čeka? Mrvu me strah.
Inače, to nije jedina avantura koju je smislio... rano je počeo s penjanjem, zaključavanjem u dnevni boravak i kupaonu (roditelji dvogodišnjaka, obratite na ovo pažnju, ova se situacija (pre)često događa), skrivanjem po ormarima i koferima, penjanjem na radiatore i na stabla. A dovoljan je samo trenutak nepažnje da se dogodi ... ma ne želim ni zamišljati što.
Inače, to nije jedina avantura koju je smislio... rano je počeo s penjanjem, zaključavanjem u dnevni boravak i kupaonu (roditelji dvogodišnjaka, obratite na ovo pažnju, ova se situacija (pre)često događa), skrivanjem po ormarima i koferima, penjanjem na radiatore i na stabla. A dovoljan je samo trenutak nepažnje da se dogodi ... ma ne želim ni zamišljati što.
Nema komentara:
Objavi komentar