TETA - PJESNIKINJA IZ BAJKE

....koja stihovima, kistom  i vedrim duhom prkosi pravilima, dosadi i uskom pogledu na svijet

Želite li upoznati Ivanu Kranželić i ući u njen čarobni svijet, odbacite predrasude svakog tipa, otvorite um, zaboravite pravila, i srca stavite na autopilotiranje. Izgledom ju možete smjestiti u neki dvorac gdje u raskošnim haljama prebire po harfi ili pak glumi u Hollywoodskim uspješnicama (sličnost s glumicom Umom Thurman nevjerojatna je), a vrlo bi se dobro uklopila i u neku futurističku priču. Jedino imam dojam da joj je sadašnjost nekako pre tijesna. Ili barem podneblje.

Jer, ono što ona stvara čitav je vatromet boja, energije i dječje radosti. Ona je umjetnica koja jednako vješto barata olovkom, kistom ili fotoaparatom. I vidi se da u svemu iskreno uživa. Dječje iskreno i znatiželjno pristupa svakom predmetu i igrajući se stvara svoj svijet. A kada vam u njega dozvoli ući iznenadit ćete se nepredvidljivosti, njenoj kreativnosti i svestranosti... jednako kao i objektima njenog stvaranja.

Dok u jednom trenutku oslikava magične štapove iz šume, drvene kocke ili pak daje živost i energiju suhoparnim rokovnicima i dnevnicima, u drugom slika ribe koje voze bicikl ili izrađuje zabavne i zanimljive kipove iz njene bogate mašte, u trećem smišlja divne rime koje redovito objavljuje u Smibu i Modroj lasti. Njoj je tako prirodno stvarati umjetničko djelo kao pojesti sladoled ili otići u šetnju parkom. S lakoćom barata stihovima. Toliko lako, da često pomisliš kako svatko to može činiti. A ne može. I to je njen glavni štos!

U njenom svijetu nikada nisi na čisto gdje završava san, a gdje počinje java. A to je glavni preduvjet da se u stvaranju približi djeci. Prirodno. Nenametljivo. U tome je vrlo vješta jer su iza nje godine i godine iskustva rada u vrtićima, školama i igraonicama za darovitu djecu gdje je odgajala mnoge generacije kreativnih, znatiželjnih i znanja željnih dječaka i djevojčica koji neće slijediti masu nego će prkoseći pravilima stvarati nove vrijednosti. To su naši bistrići. Budući znanstvenici, istraživači i kreativci u svakom smislu. Jer, najlakše je uništiti maštu. No uz Ivanu se toga ne morate bojati. Osim svega već rečenog, ona poučava djecu o važnosti očuvanja kulturne tradicije, razvijanju spontanog pogleda na umjetnost i život te ljubavi prema prirodi i zemlji kroz kreativne radionicama koje organizira Udruga „Terra Podraviana" čija je osnivačica i glavna pokretačica.

Ljubav prema prirodi i sitnicama koje nam obogaćuju život te dugogodišnji rad s djecom koja znatiželjno promatraju svijet i postavljaju cijelo čudo pitanja inspirirao Ivanu za još jedno djelo - zbirku dječje poezije "Čemu služe stvari?" To je njena prva zbirka pjesama koja pršti od duhovitih, razdraganih, veselih stihova koji potiču maštu i daju odgovore na mnogobrojna pitanja kojima su malci obasipali svoju tetu Ivanu dok je radila u vrtiću pa im je ona odlučila odgovoriti stihovima. Ivana je od najranije dobi živjela u poticajnom okruženju, ispunjenom pričama, pjesmama, ljubavi prema prirodi, a već u osnovnoškolskoj dobi stvarala je vlastite književne i likovne uratke za koje je bila i nagrađivana, tako da će se o njoj još itekako čuti.

A sada malo o knjizi pjesama „Čemu služe stvari“. Kada smo je uzeli u ruke prvo smo primjetili da je... crno-bijela. I onda smo se uhvatili bojica i učinili je šarenom. I sretnom. A zatim smo krenuli čitati. Ne nekim strogim redoslijedom, već onako kako nas je koji naslov privukao. No, onda smo došli do toga da smo je (ipak) pročitali od korica do korica. I onda sve ispočetka! Ako nas pitate (a pod to nas ubrajam jednog znatiželjnog dječaka od četiri godine i jednu mamu koja nikada nije odrasla, ma što na to rekli uglas vaga i ogledalo) dakle, ako nas pitate, sve pjesmice koje se nalaze u ovoj knjizi su čarobne, i uđu tako super u uho da ih se više ne možeš riješiti... tako divne, odlične, simpa, opičene, smiješne, šašave i toliko zabavne da bi ih mogli čitati (i napamet recitirati) do besvijesti! I onda opet iznova... I uvrstili bi ih u sve čitanke i udžbenike i dječje antologijske knjige i sva mjesta gdje se takve pjesmice trebaju uvrstiti. A onda bi još i poželjeli da ih netko uglazbi. Da uz njih možemo čagati do mile volje. I uživati na popularnim rođendaonicama i sada malo manje popularnim čajankama, i na festivalima poput onog divnog iz malenog simpatičnog gradića Đurđevca kojeg sva djeca znaju a ime mu je Kukuriček. I tako dalje... I tako bliže....

Kada bi trebali izdvojiti koja nam je najdraža, tu bi se našli u problemu... jer nam sve do jedne dijele prvo mjesto! Od totalno super uvodne pjesmice  -„ čemu služi“ pa preko silno zabavne pjesmice „Oči u zidu“, do pjesmice za čitanje pred odlazak u krevet „Nebeski konjić“, urnebesno smiješne „Plačljive pjesme“, i svih ostalih... Neke su baš za one jako jako malene, a neke su pjesmice i za one mrvu veće. Zanimljivo je da potiču silu pitanja, komentara i ozbiljnu raspravu. Uglavnom, silno smo sretni što jedan primjerak ove knjige imamo u svojoj kućnoj knjižnici. I vjerujte nam da ćemo joj se vraćati stalno i opet i preporučamo ih svim mamama i tatama!  A za kraj još trebam nešto otkriti. Baš i nisam neki fan dječjih pjesmica jer znaju biti jako bedaste i glupave. Priznam samo manji broj autora. A među njima je definitivno i Ivana, a knjiga Čemu služe stvari će se u našoj kući još puno i često čitati.

U nastavku zavirite u knjigu kroz par Ivaninih pjesmica. Zbilja su poslastica za sve koji vole zabavne stvari....

BERAČ GLJIVA

POŠAO SAM U ŠUMU

BRATI GLJIVE

REKLI SU:

POSTOJE PRAVE I KRIVE.

OD NEKIH SE RADI

UKUSNO JELO

OD DRUGIH PRED OČIMA VIDIŠ BIJELO.

ZA PRVO SAM BRANJE

ODABRAO VRGANJE.

OZARILO MI SE LICE

KAD NAŠAO SAM

SUNČANICE.

DALJE SE NISAM USUDIO BRATI

JER TKO NIJE SKUŽIO NEKA SHVATI:

NAJLJEPŠE GLJIVICE,

ONE IZ SLIKOVNICE

OTROVNE SU KAO VRAG

NE POSTOJI IZRAZ BLAG

ZA TO LUDO ŠUMSKO BIĆE

KOJE ISPOD HRASTA NIČE!

 

OČI U ZIDU

IZ ZIDA ME GLEDAJU OČI.

MJESEC SVIJETLI U TAMNOJ NOĆI.

IZAŠAO SAM DA ZVIJEZDE GLEDAM

A SAD SE BORIM DA RAZUM NE DAM.

IZ ZIDA ME GLEDAJU OČI,

TEŠKO MI JE ZNAT' U SAMOĆI

VIDIM LI ČUDO SAMO JA

IL' ISTO BI VIDJELA ČOVJEKA DVA.

IZ ZIDA ME GLEDAJU OČI,

A ZATIM SIVI KAMEN SKOČI!

POSKOČIM I JA, PA KAŽEM:“GLE!“

A SIVI STVOR ODGOVORI:“KRE!“

CIPELE ZA SNOVE

IMAM SANDALE ZA PLAŽU

ŠTO U PIJESKU STOPE SLAŽU

IMAM ČIZMICE ZA ZIMU

KIŠU, SNIJEG I HLADNU KLIMU.

IMAM KUĆNE PAPUČICE

ZA PENJANJE GOJZERICE

IMAM TENISICE NOVE

IMAM CIPELE ZA SNOVE.

NJIH OBUJEM KAD MI SE SPAVA

KAD U OBLAKU JE GLAVA.

TA OBUĆA NIJE KRIVA

ŠTO JE SVIMA NEVIDLJIVA.