KAMENČIĆ ZA SREĆU

Paviljon u koprivničkom parku

Jučerašnji prekrasno sunčan dan bilo je šteta propustiti i provesti ga zatvoren u kući, stoga smo odlučili prošetati do obližnjeg gradskog parka u kojem se nalazi i dječje igralište. Malo smo se igrali, spuštali niz tobogane, penjali se, malo  zavrtjeli na vrtuljku, družili s prijateljima i poznanicima, ljuljali, skakutali, klackali se i malo šuškali hodajući po šarenom jesenskom tepihu od lišća. Otrčali smo i do paviljona, no bio je zauzet pa smo produžili do vodoskoka, ostavivši zagrljene parove u svom zaljubljenom svijetu. Sjeli smo na klupicu i jednostavno uživali u smirujućem zvuku prskanja vode. No, ubrzo smo zatim opet trčkarali parkom tražeći pod lišćem skrivene divlje kestene (trebat će nam), birali najljepše i najšarenije lišće, promatrali stabla i uživali u šuškanju i veselom šarenom prizoru svuda oko nas upijajući zrake sunca, mirise i boje. Predivne boje jedne osobite umjetnice koju svi poznajemo i volimo. Posebno ako je darežljiva. Ime joj je jesen. 

Tenisica puna pijeska i drvene bojice

Mališa je spazio malo brdašce od pijeska koje je ostalo od građevinskih radova i naravno… zatrčao se tamo. Penjao se i spuštao, napunivši pijeskom tenisice. Doskakutao je k meni da mu pomognem isprazniti neudobne uljeze udobno se smjestivši u mom krilu, no odmah je, nakon što je tenisica opet bila čista, odskakutao poput nestašne divokoze jer su mu pažnju zaokupili kamenčići. Puno prekrasnih kamenčića! A on ih jako voli, pa se dao u potragu za najljepšima. U trenu se u mom krilu našla oveća hrpa najrazličitijih kamenčića raznih oblika i boja.  

Kako bih ga spriječila u namjeri da se iznova penje i razvlači pijesak, dosjetila sam se da imam bojice u torbi. Tako smo sjeli na prvu klupicu u parku i drvenim bojicama bojali kamenčiće.

Vrijedni mališan na djelu

Kamenčići

Baš je bilo zabavno! Mene je ponijela atmosfera, pa sam bez puno razmišljanja počela na njima ispisivati lijepe misli i riječi i spontano se dosjetila kako bi bilo zgodno nekome uljepšati dan tako da sve te šarene kamenčiće porazbacamo parkom. Možda ih netko pronađe! Oboje smo uživali u tome i sada me ta luckasta ideja toliko zaokupila da planiram i dalje nastaviti s time. Danas ćemo ih bojati šarenim akrilnim bojama. Napisati sve pozitivno čega se dosjetimo i početi sijati sreću! Jer, zaista mislim da nam je potrebna! Svi su tako turobni i okrenuti svojim mrkim mislima: s televizije vrišti nasilje i pesimizam, iz dnevnih novina nas bomberdiraju naslovi za crnu kroniku, a iza šaltera i pultova stoje umorna, tužna, zabrinuta i razočarana lica… i sve je tako nekako - bljak! I s pravom je tako. No, razmišljam glasno, ako svatko krene nekom sitnicom, sigurno ćemo pokrenuti val sreće. Nešto poput onih zgodnih spotova sretnih gradova. Od danas sam krenula u misiju osvajanja osmijeha. Jer vjerujem da i naša „mala kaplja“ nešto znači u ovome svijetu. Ma koliko nas neki uvjeravali da to nije tako. Bilo bi zgodno pronalaziti lijepe šarene kamenčiće na putu prema poslu, školi, fakultetu ili na putu prema doma. Poput kamenčića iz Ivice i Marice. S tom razlikom da bi ovi pokazivali put ka sreći. 

Vjerujem da bi vam bilo drago pronaći tako nešto krasno, poput novčića ili podsjetnika za sreću. A još je ljepše stvarati sreću i širiti ju. Jer ljepota i radost se uvijek kriju u sitnicama. Vrlo važnim sitnicama. Želim vam od srca nasmijan, sunčan i sretan dan uz happy!! happy! I kamenčić za sreću. S osobitom porukom.