RANO UČENJE STRANOG JEZIKA

Već je prilično godina prošlo od doba kada sam kao studentica često putovala vlakom na relaciji Koprivnica – Zagreb – Rijeka i obratno. Putujući, doživljavala sam razno razna zanimljiva iskustva. Jedno od njih je putovanje s jednom simpatičnom mamom i njezino dvoje preslatke dječice za koje sam mislila da su stranci kada sam im se u Koprivnici pridružila pitajući za slobodno mjesto u kupeu. Dječica su, po mojoj slobodnoj procjeni imala oko 5 i 7 godina. Pričali su cijelo vrijeme i komunicirali na engleskom jeziku. Kada smo stigli u Zagreb mama je rekla nešto poput:“ok, sada krećemo s njemačkim!“ I nastavili su skroz negdje do Delnica pričati njemački, da bi do Rijeke nastavili talijanski… Ja sam ih već od Zagreba promatrala zadivljeno u čudu širom otvorenih očiju i vjerojatno otvorenih usta. U razgovoru s mamom to dvoje mališana saznala sam da su oni u biti hrvati koji iz Osijeka putuju tati u posjet i krate vrijeme brbljajući na tečnih četiri jezika! A sve ih je učila mama, profesorica. Ja sam bila oduševljena! I bez riječi. Ona mi je među prvima objasnila vlastitim primjerom kako je rano učenje stranog jezika odličan način da djeca kroz neopterećen i spontan način nauče komunicirati. Tu je činjenicu potkrijepila primjerima iz multinacionalnih obitelji gdje djeca imaju dva ili čak više materinjih jezika i podjednako se dobro njima služe. Objasnila mi je i teorije raznih stručnjaka koji su se  pozabavili ovom temom te su zaključili kako u razvoju djeteta postoji razdoblje u kojem dijete jezike uči spontano i s neobičnom lakoćom. To je vrijeme usvajanja materinjeg jezika. Osim toga, ona mi je otkrila da do otprilike (ako se dobro sjećam) tri godine djeca ne doživljavaju strane jezike na način na koji ih mi doživljavamo i puno lakše međusobno komuniciraju nego stariji. Razlog tome je to što djeca u tako ranoj dobi reagiraju na neverbalnu komunikaciju više nego na verbalnu. Time mi je objasnila moj strah od komunikacije na stranom jeziku, jer osobno sam od malena doživljavala strane jezike kao bauk. Tome je najviše kumovao stav prema stranim jezicima u najužoj obitelji i moj stric koji se postavljao tako da mi je uporno govorio kako nikada neću naučiti talijanski jer je gramatika isuviše teška za mene, te da ni mnogi rođeni talijani ne govore savršeno gramatički točno. Vjerujući mu bezuvjetno danas ne govorim tim jezikom. Na žalost. Njemački pak s druge strane nisam voljela zbog grubog izgovora (za čime danas jako žalim), a ne bih prošla bolje ni s engleskim jezikom da nije bilo meni najboljeg učitelja ikada, tada petogodišnjeg Johanna uz kojeg sam se oslobodila straha i progovorila jer je bio neumoljiv („For God sake Betsy it's film, not movie! You're silly!“) i poučio me da je govoriti engleski „Easy Peasy Lemon Squeezy“.

Iako me fascinirala žena iz vlaka, nisam se usudila naučeno primjenjivati na svom djetetu. Sve dok…

Jedne smo večeri ispraćali goste, dok se vani već dobrano spustio mrak i pojavio (pun) mjesec u svoj svojoj raskoši! Tata je u naručju nosio mališana i on nam je, nakon što smo krenuli natrag u kuću prstićem pokazivao nešto i govorio: „mecenica, mecenica“ Mi pojma nismo imali o čemu govori pa smo mu uporno nudili pogrešne pojmove da bi on na kraju isfrustrirano patetično uzdahnuo i dalje upirući prstom izgovorio“Moon!“ nismo mogli vjerovati svojim ušima! Kada smo ušli u kući, potaknuti novim saznanjem o vlastitom djetetu, krenuli smo s ispitivanjem da bi zaključili kako dijete poznaje značenje više desetaka pojmova na engleskom jeziku. A kako se to dogodilo? I kada? I kako to do sada nismo primijetili??? Uglavnom, razlog tome nije možebitna otmica svemiraca već činjenica da je jutra provodio gledajući i slušajući Baby tv dok se baka bavila kućanskim poslovima, a mi bili na poslu.

Potaknuta novim fantastičnim otkrićem o vlastitom djetetu ohrabrila sam se i krenula komunicirati s njime – engleski. I sve je išlo vrlo glatko. Uopće nisam imala dojam da ga učim, sve je upijao poput male spužvice i mi smo spontano počeli vikendima komunicirati na stranom jeziku. Ja bih pričala engleski gestama pokazujući značenje riječi. Ako me nije razumio objašnjavala sam mu opisno i isto na engleskom. Neka djeca to doživljavaju frustrirajuće. Mom je mališanu taj način učenja zabavan. Ako se odlučite poučavati svoje dijete stranim jezicima pronađite svoj način. Ja nisam pedagog. Niti sam ikada igdje predavala. Ali uspjela sam svom mališanu prenijeti neka svoja znanja kroz pjesmu. Pokret. Gestu. Šalu. Kroz sve kuda nas mašta povede, jer mašta može svašta. Meni je super došlo jer sam jako zarđala u komunikaciji, budući da nemam prilike često razgovarati, dok je njemu bio potreban izazov!

Tako je došlo vrijeme polaska u vrtić i postepeno je naš mališa sve više odbijao komunicirati na engleskom. Bila sam žalosna, ali sam poštovala njegovo odbijanje komunikacije misleći da je to jedna od njegovih (prolaznih) faza. Nakon dugo vremena (točnije tijekom ljetnih ferija) spontano mi je rekao da više ne govori engleski jer živi u Hrvatskoj. I da će ga istjerati odavde ako nastavi govoriti tako. Pitala sam ga tko mu je to rekao, no do dana današnjeg nisam dobila odgovor. Nadam se da je to samo njegova mašta. Jako se nadam.

Kako bih ga malčice ohrabrila, upisala sam ga u školu stranih jezika koju sada pohađa jednom tjedno. I uživa. Sviđa mu se njegova „teacher“ i već je nakon tri dolaska s njom imao raspravu da li je ispravno „ trash can“ ili „trash bin“. Opet govori engleski. I pjevuši omiljene pjesmice.

Nadam se da ćemo imati prilike učiti i druge jezike. Vidim da ga zanimaju jer je uz crtić Dora the explorer usvojio velik broj riječi na španjolskom, nekolicinu onog što mi je ostalo od talijanskog te uz Ni Hao Kai-lan koji gleda na kanalu Nick naučio je i nekoliko izraza na kineskom! Bila bih radosna kada bih i sama znala više i omogućila mu više. Jer vidim da sve svladava uz igru s lakoćom i sve mu je silno zabavno!

I, prije no što zaključim današnji post željela bih reći onim roditeljima koji se dvoume oko upisa djeteta na strani jezik prije škole "jer će sve naučiti i kada krene u školu biti će mu/joj dosadno" neka ne ne boje. Baš naprotiv, biti će im mnogo lakše, a i učenje stranog jezika u predškolskoj dobi ima drugačiju metodologiju, stoga zaista nema bojazni. 

U idućem ću Vam postu predstaviti škole stranih jezika na našem području. Do tada, see you <3