POSTOJI LI RECEPT ZA INSTANT USVAJANJE ŽIVOTNE MUDROSTI?

Voljela bih da imam mudrost njujorškog pisca James K. Flanagana i njegove pronicljive kćerke Rachel kako bih lijepo, zorno i praktično prenijela sva svoja znanja o životu i odrastanju, svoje misli o ljudima i njihovim odnosima, razmišljanje o odabiru prikladne karijere i mnogo drugih vještina koja će našem mališanu omogućiti lijep život i kako bi ih mogao praktično primijeniti u svom životu. Kada svi legnu spavati i čitava se kuća utiša znam gledati u mrak i razmišljati kako odgajati dijete.

sretna dječica

Kako ga odgajati u moru potpuno oprečnih stavova i metoda, u velikom utjecaju različitih kultura, modernizaciji, politici i isuviše razbuktalom konzumerizmu koji  pod krinkom zaštite obitelji tu istu obitelj razara počevši od radnog vremena koji je u „razvijenom“ svijetu najčešće organizirano od 9 do 5, dok u većim korporacijama mladi manageri svojevoljno u utrci za dokazivanjem, statusom i pozicijom više ne žive svoj već korporacijski život, u potpunosti zanemarivši prijatelje, rodbinu, obitelj. Vikendi su isto tako pretrpani odlično osmišljenim planom za „bolje povezivanje“ radnih kolega kroz razno razne team buildinge gdje se ljudima umjetno nameću prijatelji, iskreiranih sličnih sklonosti, dok vlastiti partner u domu sve više postaje netko koga više ne prepoznaješ, a djeca netko koga ovlaš vidiš u prolazu i dobaciš da si ostavio džeparac na stolu. S druge strane, budući da u našoj državi više ne postoji sredina, već samo ekstremi… s druge pak strane se događaslično, zato jer se jedva krpa kraj s krajem. Roditelji se igraju mađioničara ne bi li razvukli mizeriju od svoje plaće poput gume za žvakanje do idućeg mjeseca, strahujući i strepeći hoće li moći podmiriti sve svoje (osnovne) troškove ali i živeći u vječnom strahu od sve češćih otkaza i bankrota, tako da se u tim obiteljima onda rade još neki dodatni poslovi i raspravlja samo o novcu.

sve sama sreća

Djeci se ne može priuštiti sve ono lijepo i zabavno, ono što im po pravu treba pripadati u tom našem velikom, lijepom i razvijenom svijetu. I kako pronaći ravnotežu između to dvoje? Kako odgojiti dijete koje će uživati u životu, biti odgovorno, mudro, pametno, uporno, koje će ostvarivati zdrave odnose s odgovarajućim partnerom u skladu, gdje će oboje imati mogućnosti za zajednički rast i podizanje zdrave sigurne djece. Kako učiniti to da izraste u empatičnu osobu koja će biti dovoljno čvrsta da se bori za svoje ideale, koja će biti na radost svojoj okolini i širiti ljubav a ne mržnju? Kako ga osnažiti da ne osjeća strah kojem smo svi toliko agresivno izloženi? Kako ga ne sputavati, a opet usmjeriti da ne krene stranputicom? Kako odgojiti dijete da se ne obazire na zadirkivanja i provokacije agresivne grupice „popularnih“, kako učiniti da vjeruje u dobro unatoč tome što sve oko njega ukazuje na kaotičnu zbrku i novu apokalipsu? Kako učiniti to da dijete razmišlja svojom glavom, ide svojim putem, a da u isto vrijeme poslušno slijedi ama baš sva pravila?

drvogrlci :)

Jednostavno ponekad imam osjećaj da će mi mozak pregorjeti od razmišljanja činim li ispravno. Jer, ako se malo dublje pogleda u biografije pionira iz bilo kojeg područja… što im je zajedničko? To da nisu poštivali zadana pravila, to da su išli uz struju, da su razbijali predrasude, podizali letvice izazova… A opet, kako to postići ako želimo da nam dijete bude skroz poslušno i klima na svaku našu riječ? Poslušno dijete je super! Nikada te ne sramoti u društvu, zanimljivo je poput atrakcije u cirkusu na čiju će naučenu točku mnogi roditelji zadivljeno zapljeskat poželjevši jedno baš takvo… Hvala lijepa no, ja zaista ne želim takvo dijete. Znam da nije ugodno bjesomučno juriti za svojim mališanom u prepunom trgovačkom centru, ili crvenjeti poput prezrele rajčice dok nas udaljuju s neke predstave jer glasno komentira viđeno ili pak podnositi sažaljive poglede onih savršenih dok vam vaše zlato skače po blatu taman ispred igraonice u kojoj je organiziran rođendan njegovog frenda pa morate doma ili u auto na presvlačenje…. Ili vam se kosa na glavi diže od priče da se vaše zlato zavuklo u dvanaest metara dugačku cijev jer ga je zanimalo da li unutra ima puževa…. Ili pak iscijedi moment ljepilo na tenisice jer je on „Spiderman“ i treba hodati po zidu pa nove tenisice, hlače i majica završe u smeću, a mališanove ruke se još danima lijepe na sve živo i ne možeš ih ničim oprati. No, s druge strane nije mi teško bezbroj puta strpljivo odgovarati na najneobičnija pitanja (iako znam pasti u napast i reći: Eto zato!). i grliti ga i ljubiti toliko da mi kaže da mu je dosta pusa za danas. Ili pak slušati njegove zabavne dogodovštine iz vrtića, slušati njegovim strahovima, nepodopštinama, podvizima, nedoumicama, idejama, planovima, budućim projektima ili stvarima koje želi isprobati. Znamo satima zamišljati kako bi bilo živjeti u Paperlandu ili putovati balonom u vrtić, ili pak što bi bilo da smo bijelo krvno zrnce u tijelu. Uvijek me iznova oduševi prostranstvo njegove bujne mašte i različitosti interesa, ali i znanja za koje blage veze nemam od kuda mu.

veseli sretni prstići

Oduševljena sam njegovim pogledom na svijet i zahvalna sam što imam dijete koje mi širi horizonte, uz koje iznova učim neke stvari, uz koje promatram već poznate stvari na drugi način… Jer njemu je potpuno prirodno dok odlazi negdje pozdraviti svaki cvjetić u vrtu ili zagrliti svoja stabla kao i pričati svom mačku svoje tajne ili primijetiti najsitnije promjene u kući. Da li onda dobro činim ako ga požurujem jer tako zahtijeva grupa koja ga je već sada obilježila kao „sporog pužića“ ili ga kažnjavam jer ima nepresušnu maštu pa u svakoj sitnici pronalazi nešto interesantno? Znam da je potrebna ogromna količina samokontrole da ne pucam sto puta u pola sata dok se spremamo za popodnevne aktivnosti, ali ako ga kaznim dobivam dijete koje je zbunjeno i ne razumije zašto je loše biti spor, koji kuha od nakupljenih emocija i koje se pomalo zatvara i distancira…. Primijetila sam da sam puno puta napravila kardinalnu grešku kaznivši ga dok sam u biti ja bila kriva za njegovo ponašanje, samo zato jer sam bila brzopleta, nisam ga dovoljno animirala ili poželjela nešto na preskokce. I da bih to sve izbjegla odlučila sam pohađati radionice roditeljstva gdje bih na instant način dobila savršen odgovor kako odgojiti vlastito dijete. Odgovor je otvorio još više pitanja i ja sam i dalje zbunjena.

dječji osmijeh - neprocjenjivo!

I jedino što mi preostaje je usrdno se moliti dragom Bogu… Jer mislim da ovdje čovjek previše ne može učiniti. Isuviše je tu nježnih nijansi da bi mi obični ljudi mogli sa sigurnošću reći: „Ako točno slijedim ovakva pravila i točno taj put dobit ću kao rezultat točno takvo i takvo dijete!“  Previše je izazova i situacija na koje ne možemo direktno utjecati, ali možemo njihov učinak pojačati ili ublažiti. Odgovore na ovu gomilu pitanja koja me svakodnevno muče indirektno sam dobila u knjigama Marie Auguste von Trapp: „Obitelj Trapp“ i „Putovanja“, knjizi „Obitelj među kamerama“ i slikovnici „Dobro stablo“. Ima još mnogo prekrasnih i korisnih knjiga, ali u njima je bit i one objedinjuju sve. Da li ću postići ono što želim?  Vjerojatno ne u potpunosti. Ali jako ću se truditi. Ovu zbrku misli zaključila bih onako kako sam i započela... mudrim i pomalo duhovitim savjetima o najvećim životnim vrijednostima James K. Flanagana koji je svoje pismo po zamolbi njegove kćeri uputio svojim unucima. Pismo kruži internetom i ako ga niste imali do sada pročitajte svakako to učinite! 

“Dragi Ryane, Conore, Brendone, Charlie i Mary Catherine,

moja draga i mudra kći Rachel tražila je od mene da vam napišem neke savjete, one koje sam naučio u životu.

Pišem ovo pismo 8. travnja 2012., točno na svoj 72. rođendan.

1. Svatko od vas je najljepši dar od Boga vašoj obitelji i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, posebno kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni.
2. Ne plašite se nikoga i ničega i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo jer konstantno razmišljaju što će drugi misliti ili reći. I zapamtite još jednu bitnu stvar – ljudi koji vam ne donesu juhu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni!
3. Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali nije tako. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svijet.
4. Kad porastete i dobijete djecu, uvijek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati!
5. Budite dobri i uvijek pomažite ljudima – posebno slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je vaše suosjećanje.
6. Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način.
7. Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.
8. Uvijek budite iskreni.
9. Putujte kad god možete, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne događa.
10. Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, bit će i teških trenutaka, ali posao vam mora biti uživanje.
11. Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.
12. Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte govoriti “vidjet ćemo” ako znate da je odgovor “ne”. Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.
13. Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.
14. Živite u harmoniji s prirodom: izađite napolje, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu.
15. Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.”

Ljubite svoje dijete i ne zaboravite: djeca rastu od pohvala, puno pusa i strpljivosti! A pretvaraju se u preplašene pužiće ako ih korite non stop. <3