VILA KAO ŽIVOTNI POZIV ILI KAKO ŽIVJETI U BAJCI 24 SATA NA DAN?

Nevjerojatno je koliko me inspiriraju tople priče o ljudima koji su ostvarili svoj životni san i žive svoj život kako bi drugima služili uljepšavajući im njihov. Neki od njih koji doslovce žele živjeti u bajci, odabiru poziv glumca i na taj način žive različite živote. Meni je neobična priča iz američkog grada Ely iz Minnesote o djevojci - vili. Vili u ljudskom obličju. 

Izvor: facebook stranica Twig the fairy

Njezino je ime Kathy Gfeller koja je čitav svoj život živjela u svom čarobnom svijetu mašte. No, kako živi i u stvarnom svijetu trebala je svoja tumaranja beskrajnim prostranstvima i istraživanja okolnih šuma i šumaraka zamijeniti nečim manje maštovitim kako bi preživjela u našem svijetu. Iz tog je razloga odlučila studirati umjetnost i kiparstvo na sveučilištu Mankato State. Nakon što je diplomirala razmišljala je o tome što bi mogla raditi, a da u tome uživa i da može plaćati račune. Sve je krenulo naizgled slučajno. Kathyni prijatelji tijekom studija radili su na renesansnom festivalu i nagovorili ju da im se pridruži na audiciji u kojoj su tražili likove kako bi ih utjelovili u bajci. Naravno, ulogu je dobila, no nije u potpunosti bila zadovoljna onim što su joj namijenili. Pojam vile u koju su je pretvorili bila je daleko od onog kako ih je ona zamišljala. 

Izvor: facebook stranica Twig the fairy

Iduće se godine vratila i rekla im kako bi željela utjeloviti lik iz bajke koju je oduvijek tražila kao dijete. Tako je nastala nadaleko poznata čarobna Twig Oaklyn Flewinia Thistlebottom, nadaleko poznata kao Twig the Fairy.  Twig, što znači grančica, sramežljiva je, nevina, nestašna, bajkovita, zaigrana žena - vila. Djecu očarava svojim plesom i sviranjem panove frulice. Ime Twig je odabrala zato što se osjećala poput malene šumske vile koja obožava prirodu, a željela je ujedno da ime bude super slatko.  Prvi puta sam naletjela na njenu web stranicu prije pune četiri godine i od tada pratim njen rad. Na žalost, nisam imala prilike posjetiti ni jedan od festivala na kojima se pojavljuje, ali redovito pratim sve što se o njoj pojavi na youtube, njenoj web i facebook stranici. 

Izvor: facebook stranica Twig the fairy

Na renesansnim festivalima stidljivo gleda svoju publiku, svira im svoju panovu frulicu, pleše, djevojčice i dječake dariva kamenčićima i sličnim sitnicama, posipa ih vilinskim prahom i fotografira se s njima. Nikada ne govori, a kada su ju u jednom intervjuu pitali zašto, odgovorila je kako bi na taj način oduzela puno čaroliji i mističnosti koju oko sebe stvara. Tako ostavlja prostor publici koja na taj način postaje kreativnija. Često ističe koliko su djeca prekrasna i koliko divnih priča o sebi čuje iz njihovih usta. Naravno, bilo je i neugodnih situacija kada bi pijani pojedinci zaključili kako je super nabacivati se jednoj vili i obraniti se od njih mogla je samo glasnim sviranjem, bacanjem prašine ili bijegom. Srećom, takve su situacije izuzetno rijetke. Puno je više prekrasnih, toplih priča. Uz pomoć Twig, Kathy je pronašla svoj životni cilj, svoju ulogu u svijetu, prekrasna iskustva, nevjerojatne tople ljudske priče i divne prijatelje.

Izvor: facebook stranica Twig the fairy

Danas, u svojoj 32 godini postigla je puno više nego što je zamišljala na početku svoje avanture kao vila. Osim kao vila okušala se i u ulozi sirene. Objavila je prekrasne slikovnice koje možete pronaći u njenoj web trgovini, ima svoju web stranicu, puno ljudi i djece koji prate i cijene njen rad putem facebook stranice. I... najvažnije od svega: sretna je i svojim pozivom uljepšava život mnoge djece i odraslih! 

Živjeti u bajci (ipak) je moguće! :)   

 

BEZ NASLOVA

Jučer sam išla kasno poslije podne na roditeljski sastanak u vrtić. Došla sam prva i malo sam neobavezno popričala s tetom. U toku sastanka nisam mogla ne primijetiti obješena lica, odsutne poglede i teške osjećaje roditelja u prostoriji. Većina ih je bila turobna. Ok, razumijem, znamo svi biti umorni nakon posla i svega, ali mene ti prazni pogledi počinju brinuti.

Iz tog sam se razloga u par navrata javila za riječ i ispričala neke svoje smiješne anegdote. Nitko se nije nasmijao. Sad… da li sam pogriješila trenutak ili imam uvrnuti smisao za humor ili je ipak problem druge naravi, zaista ne znam. Ali tužno mi je sve to.

Ujutro, pod vrućicom i s teškim kašljem dolazim na posao. Pozdravljam kolegicu i pitam je kako je. Žena mi u vremenu koliko nam treba uspeti se stepenicama u zgradu ispriča toliko negativnosti da sam požalila što sam tako nesmotreno postavila pitanje. Kolegu kojeg srećem na hodniku isto pitam kako je. On odgovori (ali baš uvijek): „Ne tak dobro kao ti!“ Sad… meni nije jasno…. Mislim, imam i ja svoje loše dane, ali sretna sam. Imam zdravo dijete. Zdravog supruga. Dobre svekrvu i svekra… obitelj, prijatelje, preslatkog miceka, relativno poplaćene račune, posao (za sad, jer sam na određeno). Sretna sam i zahvalna na svemu tome. Jest da bih poželjela imati kojih četrdesetak kilograma manje, neki lijep komad lijepo skrojene odjeće, svoju kućicu, svoj mali kutak, divno dvorište prepuno cvijeća, i još koje dijete i psića. I posao koji me ispunja i kojeg volim, kojim bih mogla širiti radost i sreću. No, trenutno toga nemam. Pa se trudim barem ovo potonje raditi u ovim uvjetima u kojima se nalazim. A taj gospon koji osjeća da mu je gore nego meni ima zdravu pametnu djevojčicu, redovan posao, duplu plaću, suprugu zaposlenu za stalno s duplom mojom plaćom, nov novcat auto, svoju kuću, sve „onako po špagi“ i stalno kuka. Nije dobro. Kada me nazove jedna poznanica zove samo kako bi se istresla i dva sata u komadu priča koliko joj je koma jer joj nisu završili njenu najnoviju terasu na trećoj kući, pa je morala odgoditi put na Barbados i morala je vratiti auto jer nisu pogodili boju koju je naručila i to ju toliko muči i smeta i toliko je sva pod stresom da ne može normalno funkcionirati.

Ne razumijem zašto toliko kukamo i zašto toliko, kao narod, koristimo antidepresive? Moj antidepresiv je moj smješko koji me i kad sam najgore digne da budem najbolje! Svi nešto pljuju po državi, po politici, po vladi, po ovome, onome, susjedu, prolazniku, ljudi se ovdje tuku u čekaonici kod doktorice koja je divna i beskrajno čovječna i strpljiva, ovdje vam pičkaraju na semaforu, u banci, na parkiralištu, u redu za kruh, u parkiću…. I zaista je teško održati čitav dan vedar pogled na svijet.

No, i dalje se trudim jurišati na neke svoje vjetrenjače. Unatoč tolikoj nepravdi koju znam doživjeti. No, ako uspijem djelovati na jednu osobu koja će nastaviti tako mijenjati svoj mikro svijet, učinila sam jako puno! Pa se ne dam.

O, da… Razmišljam i o seobi van. Jer imam iskustva. Bila sam. I vidjela. I bilo je puno lakše. I ljepše. I upoznala sam divnih, predivnih ljudi. Još mi je teže kada čitam pozitivna iskustva. Ljudi kao da su miljama daleko od naših prizemnih stvari….No, ako odem… ostavljam mjesto za još više depre. A ja želim ovdje saditi cvijeće. I radost. Možda (čak) i pusti korijenje.   

ŠARENE GUMICE ZA PLETENJE - ULTIMATIVNI HIT!

pletemo narukvice

Eto, ni nas nije zaobišao novi trend koji se poput pandemije širi među klincima. Mislila sam: dečko je, tek mu je četiri, nije to za njega… Eh, opet bila u krivu!

Prošlog sam petka došla po njega u vrtić, taman ga je dobro ulovila temperatura i bio je totalno klonuo, no unatoč lošem stanju uspio mi je reći da jako jako jako želi gumice. (Kakve gumice???) i onda mi ih je pokazao. Odjurili smo u Šareni dućan i kupili najveću kutiju koju imaju u ponudi.

kukicom prebacujemo u sredinu

Od petka do danas je ispleo tri narukvice baki, po jednu tati, dedi i meni. Sebi jedno šest, jednu nonotu, jednu teti, doktoru jednu i jednu sestri (oduševio ih je) I, da, potpuno sam ih je pleo… bez moje pomoći. Ja čak nisam ni znala kako se to radi dok mi nije pokazao… Jedino sam mu pomogla oko spajanja, jer mu je to još uvijek malo previše komplicirano)

zatim mrvu izvučemo kako bi očice bile ujednačene

Uglavnom, sinoć je tražio da napišemo popis svih njegovih prijatelja, šire obitelji, susjeda, teti u vrtiću, sportskoj školi, engleskom…. I sada plete, plete, plete poklončiće za Božić. Divim se njegovoj upornosti, predanosti, preciznosti, koncentraciji i čudim se i pitam da li je zaista moje dijete… Jer ja nemam živaca za te pimpljave stvari i (sada silno žalim zbog toga) nikada nisam naučila ništa od ručnih radova. Ne znam ni plesti, ni kukičati, ni izrađivati goblene, nešto malo šivam, znala sam pomalo izrađivati nakit, no to je uglavnom to. Da, i sjećam se da smo u osnovnoj školi radili makrame od čašica jogurta. I to je sve od mojih vještina.

za pletenje je potrebna velika koncentracija

gumice mogu poslužiti i za osjetilnu kadu

A gumice? Gumice su zakon! Jest da ih sada ima po čitavoj kući i da se baki diže kosa na glavi, ali ja sam oduševljena! Od toga da mališa vježba finu motoriku, koncentraciju i kreativnost, do toga da je sam došao na ideju da napravi osjetilnu kadicu pomiješavši sve gumice i sada vozi autiće u toj kadici, skriva malene figurice i uživa! 

Definitivno korisno potrošen novac i mnoštvo odličnih aktivnosti koje mogu zabaviti mamu i tatu i igri s mališanom. Zato, ako vas dijete zamoli za vrećicu gumica, svakako mu ih priuštite. Najmanja je vrećica jeftinija od vrećice slatkiša. A rezultat je puno vrijedniji! 

U Koprivnici šarene gumice možete kupiti u nekim kineskim trgovinama, na tržnici, u Pink Panteru, Mulleru i Šarenom dućanu. Oslobodite svoju kreativnost, podružite se s djecom, opustite se i uživajte! Sretno (vam) pletenje želim!

rezultat predanog rada jednog četverogodišnjaka

PS: I, da... čitala sam o tome da su kineske gumice jako otrovne. I imaju 40 posto ftalata, tvari koje po EU propisima u proizvodu može biti najviše do 0,1 posto. Čak je pronađeno dva zabranjena ftalata koji pomažu gumicama držati elastičnost. No, ftlati u ljudski organizam dospijevaju sisanjem, odnosno stavljanjem gumica u usta. Mi smo popričali o tome i svakodnevno nakon igre idemo dobro oprati ruke. Ionako je, ako ćemo sitničariti, sve otrovno. A i ovo je tek naša trenutna okupacija. Tko zna u kojem će nas smjeru naša mašta odvesti!    

ŠKOLA STRANIH JEZIKA ARCOBALENA

Ime ove škole nastalo je od složenice talijanskih riječi arcobaleno što znači duga i balena kit, stoga ne čudi da školu predstavlja simpatični kit iz mašte koji je zaštitni znak ove škole. Arcobalena je kit uvijek spreman za igru i pustolovine kojima istražuje nepoznata prostranstva, a duga načinjena od slova imena, koja ga nadkriljuje, predstavlja raznobojno šarenilo jezika koji se mogu učiti u ovoj školi. Osim talijanskog, ovdje možete naučiti engleski, francuski, njemački, nizozemski, portugalski, španjolski, ruski, mađarski i poljski. Ime i koncepti rada još je 2003 godine osmislila direktorica škole Martina Šifkorn Labazan koja je dugi niz godina radila kao profesorica talijanskog i francuskog jezika u školama i Pučkom otvorenom učilištu.

Učenje stranih jezika za najmlađe se na žalost odvija samo na engleskom jeziku i to od tri godine starosti mališana. Nastava je organizirana tjedno u vrtićima Smiješak, Sv. Josip, Loptica i Tratinčica te u prostorijama škole gdje su u ponudi dva tečaja: Hippo and Friends i English Adventure.

Svi zainteresirani mogu prisustvovati oglednom satu sa svojim mališanom kako bi vidjeli da li način ranog učenja engleskog jezika odgovara njima, njihovim interesima i potrebama. U školi postoji veseli kutić za djecu s puno interaktivnih igara, šarenih stolova s još šarenijim pripadajućim stolicama, puuuno bojica, papira i drugih materijala koji se koriste u nastavi. Mi pohađamo tečaj Hippo and Friends u malenoj grupi od oko 8 mališana i jako jako volimo svoju učiteljicu Maju koja nas uvijek ugodno iznenadi lako pamtljivim simpatičnim pjesmicama, igrama i zabavnim zadacima koje svi s oduševljenjem prihvaćaju. Maja je izuzetno vesele naravi i vrlo nježna, no unatoč prvom dojmu ima potpunu kontrolu nad svime i odličan je autoritet zaigranim mališanima. Svidjelo mi se kako je uspjela zainteresirati za nastavu i one najtvrdokornije mrgude i transformirati ih u veseljake koji s oduševljenjem vrlo aktivno sudjeluju u nastavi i jedva čekaju svoj sat engleskog. Puno je smijeha, plesa i pjevanja i svaki puta čujem neku novu pjesmicu koju je mališan naučio u školi Arcobalena.

U školi se crta, putuje, mašta, rješavaju zanimljivi logični zadaci, pridružuju riječi, igra se šarenim kartama, igraju igre poput ledene kraljice i leti, leti, a često se poigraju i s junacima iz svojih udžbenika poput lutke nilskog konja ili majmunčića… Ponekad se čak dogodi da se i povede čitava rasprava o korištenju nekih riječi, jer mališani poput malenih spužvi upijaju sve što čuju i to onda povezuju s onim što uče. To zna biti urnebesno jer mališani brane svoj stav te i na ovakav način puno novog nauče i usvajaju. 

Za one roditelje koji žele konkretne informacije o metodologiji rada po kojoj se radi u našoj grupi (za ostale ne znam, valja Vam se raspitati) mogu reći slijedeće: Ugrubo, svaki sat započinje vokabularom, usvajanjem nekoliko riječi koje se onda ponavljaju uz igru i pjesmice, total psysical response metodom nadograđuju se rupe tzv. scaffolding procesom. Taj se proces odnosi na pružanje kontekstualne potpore kroz korištenje pojednostavljenog jezika, koje modelira učitelj uz pomoć slika i grafike, zajedničkog i suradničkog učenja gdje se znanja nadograđuju i hands-on metodom pristupa učenju. To otprilike izgleda ovako - prvo se kreće s nekoliko nabacanih informacija, tzv. neredom informacija, koje se potom spremaju u ladice, zatim se iste popunjavaju i spajaju s novim lekcijama postepenom nadogradnjom. Osim usmenog usvajanja riječi, rečenica i pravilnog izgovora pokazalo se da se kombinacijom ponavljanja riječi, igrama, pjevanjem, crtanjem i korištenjem radnih listova koriste i lijeva i desna polutka mozga sinkronizirano, stoga se materijal bolje pamti i duže ostaje pohranjen. Total psysical response metoda je učenja koja je bazirana na kombinaciji govora i akcije. Metodu je usavršio profesor psihologije dr. James J. Asher s fakulteta San Jose State University. 

Budući da je najranija dob kod djece izuzetno osjetljiva i mališani su veliki individualci iz tog se razloga svakom mališanu treba pristupati s osobitom pažnjom i prilagoditi svoj pristup svakom ponaosob. Vrlo je malo potrebno kako bi mališan te dobi izgubio motivaciju za rad, stoga je od izuzetne važnosti uspostaviti pozitivne stavove o školi i učenju jezika kako u školi, tako i kod kuće u okrilju doma. Naša učiteljica zbog svega toga u vrlo rijetkim slučajevima daje "bad red" ocjenu, eventualno se tu može pronaći koji crveni nosić, no u našoj grupi se to nikada nije dogodilo jer su dječaci i djevojčice jako motivirani i zabavljeni, atmosfera je vrlo opuštena, jako zabavna i izuzetno poticajna stoga za tim do sada zaista nije bilo potrebe. Na kraju sata, jedan od mališana pozove roditelje gdje se u kratko prezentira što su radili taj dan kroz primjere, što je super jer kao roditelj volim biti informirana o tome što mi mališan radi i kako napreduje. Svi su uvijek veseli i rado sudjeluju na satu pa na kraju sata dobiju smješkića u radnu bilježnicu, neki slatkiš ili neku drugu nagradicu koju jako cijene. Zna se dogoditi da nevoljko napuštaju svoj sat jer u žaru učenja u potpunosti izgube pojam o vremenu, pa zna kapnuti i suzica jer se tako brzo moraju rastati.

Inače, u razgovoru s učiteljicom saznala sam da je ona u svom diplomskom radu obrađivala temu alternativnih i tradicionalnih koncepta učenja jezika i kroz svoje istraživanje je došla do zaključka kako je u ovoj dobi tradicionalna frontalna nastava u blagom vodstvu nad Montessori i Waldorfskom metodom. Temeljem svojih istraživanja, ona se odlučila za kombinaciju najuspješnijih metoda iz oba svijeta. Stoga je ove godine frekvencija na pojedinom satu manja jer radi na koncentraciji koja je u modernom načinu života dosta ugrožena. Osim toga, učiteljica je vrlo koncentrirana na osluškivanje potreba onih zbog kojih sve to i čini, naših mališana. Oni diktiraju aktivnosti i tempo, a ona sve prilagođuje grupi kako bi oni na koncu od svega toga imali najviše koristi. Čini mi se uspješno. Moj mališan koji baš ne voli pjevati i plesati u društvu jer je to njemu "glupo" (u biti ga je uvijek bilo sram) sada bez problema pjeva iz sveg glasa sve pjesmice koje su do sada naučili. Me - happy :P

Škola Arcobalena redovito se predstavlja na turističkim manifestacijama i već tradicionalno sudjeluje svojim zabavnim programom i zanimljivim igrama na Renesansnom festivalu.

Ukoliko želite posjetiti svoj ogledni sat to možete učiniti osobno na adresi:

Trg mladosti 16a, Koprivnica (iznad Raiffeisen banke) ili se predbilježiti na njihovim web stranicama

www.arcobalena.hr i putem telefona 091/5170255; 098/823549 ili elektroničke pošte: arcobalena@kc.t-com.hr

JESENSKE AKTIVNOSTI U VRTU ZA MALIŠANE - GRABLJANJE LIŠĆA

Vrijedan mališan u vrtu

Djeca vole provoditi vrijeme vani i uživaju u aktivnostima na otvorenom. Grabljanje lišća je jedna od aktivnosti u kojima rijetki odrasli uživaju jer ih podsjeća na Sizifov posao - grabljaš lišće, puhne vjetar i vrt izgleda kao i prije. 

No, kada postoje velike količine otpalog lišća mora se i ta mnogima mrska aktivnost obaviti. Dobra je ideja uključiti mališane u aktivnosti koje obavljaju odrasli. Na taj se način osjećaju važno i odraslo, koriste energiju korisno i mnogo toga mogu naučiti o prirodi. Grabljanje lišća je osim toga izvrsna prilika za kvalitetno provedeno obiteljsko vrijeme. Najvažnije u tome je Vaše oduševljenje. Ako dijete osjeti da uživate u poslu i ono pristupa poslu s oduševljenjem. 

Grabljanje lišća je jako zabavno!

Nije potrebno kupovati gomilu skupih igračaka kako bi se dijete zainteresiralo za različite aktivnosti. Imate li priliku, možete im eventualno kupiti dječji alat za rad u vrtu jer je prilagođen njihovom uzrastu. Mnogi vrtni centri danas imaju u ponudi alate prilagođene najmlađima, no ukoliko ga ne možete naći, ne brinite. Najbitnije je odvojiti dovoljno vremena, naoružati se strpljenjem, pripremiti se na gomilu pitanja i ne požurivati mališana. 

Jesen je prekrasno doba godine. Doba kada lišće bjelogorice pada na tlo. Lišće se kiti prekrasnim bojama od zlatne, crvene, žute, smeđe pa do nekih nijansi zelene i čine zajedno mekani tepih koji djecu naprosto očarava. U divljini lišće koje padne na tlo pruža prirodnu zaštitu i kompost biljkama u narednoj sezoni, no u vrtu lišće koje propada može uništiti travnatu površinu, a i ne izgleda spektakularno u zadnjoj fazi. Osim toga, ukoliko se natopi kišom, može postati jako slisko i predstavljati opasnost od pada. 

Mališan ozbiljno shvaća svoj zadatak

Kod djece vrtićke dobi već se pomalo osjeti njihova potreba za natjecanjem, a osobito im zadovoljstvo predstavlja mogućnost da u nečemu budu bolji od svoje braće i sestara, roditelja ili baka i djedova. Grabljanje lišća idealan je izazov za mališane sklone natjecanju. 

Ako imate djecu približno slične dobi i snage možete ih potaknuti na razne izazove. Na primjer, pobjednik je onaj koji može nagrabiti više lišća na hrpu u određenom vremenskom roku (recimo pola sata). Ako imate djecu između kojih postoji velika razlika u godinama ne morate odustati od zabavnih aktivnosti. Samo mudrije postavite zadatak, tako da maksimalno olakšate mlađem djetetu tako da u konačnici budu u ravnopravnom položaju. Možete se isto tako natjecati u skupljanju najraznovrsnijeg lišća ili pak odabrati boje i dati zadatak kakvih boja i koliko listova trebaju sakupiti u izazovu. Mogućnosti su velike i različite, a sve ovisi o Vašoj mašti. 

Djeca su po prirodi vrlo radoznala. Ova zabavna aktivnost odlično je vrijeme da ih poučite o životnom ciklusu u prirodi, potaknuti ih da primijete razne oblike i boje lišća, ali i poučiti ih raznim vrstama drveća. Možete ih potaknuti da sakupe kolekciju jesenjeg lišća koje će kasnije donjeti u kuću i uz pomoć priručnika ili enciklopedije pronaći zanimljivosti o drveću. Osim toga, lišće je odličan materijal za umjetničke radove! 

Zajedno s djecom možda otkrijete neke nove činjenice koje niste znali ili zaboravili. Možete napraviti mapu s drvećem koje je autohtono na području na kojem živite. Kasnije to možete usporediti sa saznanjima u drugim dijelovima zemlje koja ćete posjetiti. Kasnije možete napraviti kviz gdje će djeca učeći o stablima biti u stanju prepoznati različite vrste drveća, prepoznajući otpalo lišće.

Ako nemate vlastiti vrt, to Vas ne treba obeshrabriti. Svoje mališane možete odvesti na izlet u šumu ili obližnji park. Uživajte u zajednički provedenom vremenu na čistom zraku. Djeca će biti oduševljena!  

HELEN DORON METODA RANOG UČENJA ENGLESKOG JEZIKA

Za sve je „kriva“ violina - Kako je uopće nastao program Helen Doron Early English?

Britanska jezikoslovka Helen Doron koja je živjela u Izraelu, odlučila je svoju četverogodišnju kćer upisati na tečaj sviranja violine. Informirala se o svim glazbenim školama za djecu, no najinteresantnija i najzanimljivija joj se učinila metoda Dr. Shinichi Suzukija. Njegova metoda dolazi od pretpostavke da djeca uče i usvajaju glazbu prirodno, spontano i istom lakoćom kojom uče prvi jezik. Djeca koja uče svirati violinu prema Suzukijevoj metodi uče kroz slušanje tako što prvo slušaju glazbu na satu, a zatim svakodnevno kod kuće. Isprva eksperimentiraju s instrumentom proizvodeći različite zvukove kroz igru i istraživanje, sve prije nego što ih mogu spojiti u određenu melodiju i redoslijed nota. Suzuki je svoju metodu opisao kao jezik glazbe i njegovi maleni učenici uče svirati prema sluhu tako da oponašaju glazbu koju su prethodno čuli.

Promišljajući o Suzukijevoj metodi, Helen je uvidjela vezu između glazbe i ranog usvajanja jezika, te je na temeljima njegove metode i uz pomoć metode Glenna Domana i njegovog Instituta za razvoj ljudskih potencijala osmislila svoju metodu glazbe jezika, odnosno poučavanja svojih prvih učenika kroz zabavu, priče, pjesmice i pokret na principu privatne pouke. No, njena je nastava bila toliko zabavna i puna života i djecu je poticala na emocionalnoj, fizičkoj, kreativnoj i intelektualnoj razini, pa se tako spontano povećavao krug  njenih oduševljenih učenika. Uskoro je imala više zainteresiranih polaznika nego prostora pa je morala proširiti krug djelovanja. Tako je spontano nastala škola o Helen Doron Early English. Helen Doron metoda radi kroz igru, priče, radne bilježnice, kartice za učenje pojmova, originalne pjesme i glazbu koja potiče govorni engleski, izgovor, gramatiku, vokabular te čitanje i pisanje za stariju djecu. Djeca uče brzo, na zabavan i prirodan način te se k tome opušteno pripremaju za međunarodna testiranja znanja engleskog jezika. Helen je tako počela podučavati i druge učitelje na području sjevernog Izraela. Dvanaest godina poslije, 1997. godine upornim trudom, zalaganjem i velikim entuzijazmom osnovana je prva Helen Doron Early English franšiza u Austriji..Danas, Helen Doron Early English posluje u više od 700 centara iz 34 zemlje diljem svijeta u kojima je više od milijun djece diljem svijeta naučilo pričati engleski.

Helen Doron tečajevi

Svi Helen Doron tečajevi prilagođeni su dobi djeteta i kreirani su od strane tima pedagoških stručnjaka.  Podijeljeni su na osnovne i blagdanske tečajeve. Osnovni tečajevi su slijedeći:

Baby's Best Start za bebe od 3 mjeseca do djece od 2 godine,

It's Baby Dragon za djecu od 2 do 3 godine,

Fun with Flupe za djecu od 2 do 5 godina,

More fun with Flupe za djecu od 3 do 6 godina,

Jump with Joey za djecu za djecu od 6 do 9 godina,

English for All Children za djecu od 6 do 9 godina,

More English for All Children za djecu od 6 do 9 godina,

Play On English za djecu od 6 do 10 godina,

Botty the Robot za djecu od 7 do 10 godina,

Paul's Ward's World za djecu od 9 do 11 godina,

Paul Ward and the Treasure za djecu od 10 do 13 godina,

Teen Talent (A2) za djecu od 11 do 15 godina

Teen Choices (B1) za djecu od 12 do 16 godina,

Teen Express (B1+) za djecu od 13 do 17 godina,

Teen English (B2) za djecu od 14 do 19 godina.

Blagdanski tečajevi uključuju:

Holiday Fun with Flupe od za djecu od 3 do 7 godina,

I am the World za djecu od 3 do 8 godina,

English through Drama za djecu od 6 do 12 godina,

Paul Ward's Holiday za djecu od 10 do 12 godina te

Get Ahead and Catch Up za djecu od 8 do 19 godina.

Dodatni materijali za učenje su: Helen Doron „čarobne knjige“ te Helen Doron edukativni crtići – Fun with Flupe i Jump with Joey se ponekad pojavljuju u sklopu dječjih programa na televiziji, a mnoge se zabavne interaktivne igrice i materijali mogu pronaći na njihovim službenim stranicama www.helendoron.hr, te na Youtube kanalu kao Helen Doron Song Club.  Osim toga postoji Fun with Flupe first word aplikacija, Helen Doron radio koji možete pronaći na www.helendoronradio.com, te Kangi klub koji je besplatan za sve Helen Doron polaznike, koji se nalazi na web stranici www.kangiclub.com

Helen Doron uz sve gore navedeno organizira i zabavne rođendanske proslave, namijenjene djeci od 2 do 10 godina.

Helen Doron u Hrvatskoj

Helen Doron franšiza u Hrvatskoj je započela sa svojim radom 2009. godine.

U školskoj godini 2014/2015 Helen Doron metoda provodi se u 20 centara u Hrvatskoj (jedanaest lokacija u Zagrebu plus Bjelovar, Dubrovnik, Koprivnica, Osijek, Rijeka, Samobor, Split, Velika Gorica i Zadar).

Promocija škole provodi se po raznim festivalima, turističkim manifestiacijama i u knjižnicama gdje se može dobiti odgovore na sva pitanja o načinu poslovanja i svemu što vas zanima.

Helen Doron u Koprivnici – naše iskustvo

Helen Doron Learning Studio franšiza iz Bjelovara djeluje na području Bjelovara, Križevaca i Koprivnice.  U Koprivnici je otvorena 2013 godine i nalazi se na adresi Florijanski trg broj 10. Ove školske 2014/2015 godine djecu poučava mladi učitelj Filip koji je prošao obuku za nastavnika po ovoj metodi. Nastava je organizirana tako da se održava jednom tjedno i raspoređena je po grupama u kojima je do 8 djece. Svako dijete ima svoj Helen Doron ruksak u kojem su materijali za učenje jezika koji se sastoje od cd-a, DVD-a, radne bilježnice i knjige. Obaveza roditelja je, što potpisom na ugovoru potvrđuju, omogućiti djetetu slušanje i gledanje nastavnih materijala kako bi moglo što kvalitetnije pratiti nastavu.

Uz prethodnu najavu, uvijek je moguće prisustvovati oglednom satu gdje zajedno sa svojim djetetom možete biti na nastavi. Tako smo i mi dobili priliku vidjeti kako izgleda jedan nastavni sat učenja engleskog po metodi Helen Doron. U grupi nas je bilo devetoro i jako mi se svidjelo to što svi ležerno sjede na jastucima posloženim u polukrugu na podu. Na početku je učitelj definirao pravila ponašanja i lijepo pozdravio sve malene polaznike, a nas predstavio kao goste. Da bi se osjećali opuštenije i ugodnije, učitelj je napisao sva imena djece na naljepnice i kroz razgovor nas odmah uveo u nastavu. Nastava se cijelo vrijeme odvija na engleskom jeziku uz vrlo malo hrvatskog. Sve je vrlo dinamično i uči se kroz pjesmu, ples, skakutanje, smijeh, razne osjetilne igre i jako jako puno smijeha. Novi se pojmovi usvajaju ponavljanjem i kroz različite primjere. Puno se koriste različiti rekviziti koji pomažu djeci zadržati pažnju poput različitih lutaka, svakodnevnih predmeta, odjevnih predmeta, maskota škole (Granny Fix, Flupe, Miss Spider i drugi) te nastavnih pomagala napravljenim sistemom „uradi sam“, poput recikliranih kućica od kartona, životinjica od čarapa, glinamola, čačkalica i drugog. Iako je sve vrlo ležerno postoji disciplina jer se mališani znaju jako zaigrati i biti bučniji nego je to primjereno „ozbiljnoj“ nastavi. Učitelj Filip me oduševio svojim pristupom: izuzetno dobro komunicira s djecom i odlično ih animira, uživi u sat na vrlo prirodan, gotovo ležeran način bez nametanja i bilo kakve prisile. Djeca sama odlučuju da li žele ponoviti riječ ili ne ili odgovoriti na pitanje koje im je postavio (možda baš zbog toga sama odlučuju sudjelovati). Mog je mališana kupio na prvu i bilo mi je odlično to što se mališa nije skrivao iza mene, već se odmah aktivno uključio u nastavu, kao da ju pohađa već neko vrijeme. Sat je prošao u hipu i na kraju su svi zajedno komentirali naučeno i dobili svoje nagrade u vidu raznobojnih štambiljčeka, te se jedno po jedno uputili svojim roditeljima, dok je učitelj ostao porazgovarati s roditeljima još sav znojan od silnih aktivnosti. U svakom slučaju, vrlo pozitivno iskustvo i visoka ocjena jednog malenog kritičara.

Prije nego zaključim ovaj post jedna napomena socijalno osviještenim roditeljima: I Helen Doron je kompanija socijalno osviještena i uključena u financiranje raznih programa. Na svjetskoj razini financira Fond za pomoć stradaloj djeci žrtvama tsunamija, brinu o životinjama, te pomažu nogometnom klubu Galilee United pod geslom Postizanje golova za mir. U Hrvatskoj su podržali udrugu Palčić gore.    

Ukoliko Vam se čini da je ovaj način ranog učenja ono što želite za svoje dijete obratite se na adresu Florijanski trg 10., Koprivnica, pronađite ih na internetu (imaju i svoju facebook stranicu) i dogovorite svoj ogledni sat. 

RANO UČENJE STRANOG JEZIKA

Već je prilično godina prošlo od doba kada sam kao studentica često putovala vlakom na relaciji Koprivnica – Zagreb – Rijeka i obratno. Putujući, doživljavala sam razno razna zanimljiva iskustva. Jedno od njih je putovanje s jednom simpatičnom mamom i njezino dvoje preslatke dječice za koje sam mislila da su stranci kada sam im se u Koprivnici pridružila pitajući za slobodno mjesto u kupeu. Dječica su, po mojoj slobodnoj procjeni imala oko 5 i 7 godina. Pričali su cijelo vrijeme i komunicirali na engleskom jeziku. Kada smo stigli u Zagreb mama je rekla nešto poput:“ok, sada krećemo s njemačkim!“ I nastavili su skroz negdje do Delnica pričati njemački, da bi do Rijeke nastavili talijanski… Ja sam ih već od Zagreba promatrala zadivljeno u čudu širom otvorenih očiju i vjerojatno otvorenih usta. U razgovoru s mamom to dvoje mališana saznala sam da su oni u biti hrvati koji iz Osijeka putuju tati u posjet i krate vrijeme brbljajući na tečnih četiri jezika! A sve ih je učila mama, profesorica. Ja sam bila oduševljena! I bez riječi. Ona mi je među prvima objasnila vlastitim primjerom kako je rano učenje stranog jezika odličan način da djeca kroz neopterećen i spontan način nauče komunicirati. Tu je činjenicu potkrijepila primjerima iz multinacionalnih obitelji gdje djeca imaju dva ili čak više materinjih jezika i podjednako se dobro njima služe. Objasnila mi je i teorije raznih stručnjaka koji su se  pozabavili ovom temom te su zaključili kako u razvoju djeteta postoji razdoblje u kojem dijete jezike uči spontano i s neobičnom lakoćom. To je vrijeme usvajanja materinjeg jezika. Osim toga, ona mi je otkrila da do otprilike (ako se dobro sjećam) tri godine djeca ne doživljavaju strane jezike na način na koji ih mi doživljavamo i puno lakše međusobno komuniciraju nego stariji. Razlog tome je to što djeca u tako ranoj dobi reagiraju na neverbalnu komunikaciju više nego na verbalnu. Time mi je objasnila moj strah od komunikacije na stranom jeziku, jer osobno sam od malena doživljavala strane jezike kao bauk. Tome je najviše kumovao stav prema stranim jezicima u najužoj obitelji i moj stric koji se postavljao tako da mi je uporno govorio kako nikada neću naučiti talijanski jer je gramatika isuviše teška za mene, te da ni mnogi rođeni talijani ne govore savršeno gramatički točno. Vjerujući mu bezuvjetno danas ne govorim tim jezikom. Na žalost. Njemački pak s druge strane nisam voljela zbog grubog izgovora (za čime danas jako žalim), a ne bih prošla bolje ni s engleskim jezikom da nije bilo meni najboljeg učitelja ikada, tada petogodišnjeg Johanna uz kojeg sam se oslobodila straha i progovorila jer je bio neumoljiv („For God sake Betsy it's film, not movie! You're silly!“) i poučio me da je govoriti engleski „Easy Peasy Lemon Squeezy“.

Iako me fascinirala žena iz vlaka, nisam se usudila naučeno primjenjivati na svom djetetu. Sve dok…

Jedne smo večeri ispraćali goste, dok se vani već dobrano spustio mrak i pojavio (pun) mjesec u svoj svojoj raskoši! Tata je u naručju nosio mališana i on nam je, nakon što smo krenuli natrag u kuću prstićem pokazivao nešto i govorio: „mecenica, mecenica“ Mi pojma nismo imali o čemu govori pa smo mu uporno nudili pogrešne pojmove da bi on na kraju isfrustrirano patetično uzdahnuo i dalje upirući prstom izgovorio“Moon!“ nismo mogli vjerovati svojim ušima! Kada smo ušli u kući, potaknuti novim saznanjem o vlastitom djetetu, krenuli smo s ispitivanjem da bi zaključili kako dijete poznaje značenje više desetaka pojmova na engleskom jeziku. A kako se to dogodilo? I kada? I kako to do sada nismo primijetili??? Uglavnom, razlog tome nije možebitna otmica svemiraca već činjenica da je jutra provodio gledajući i slušajući Baby tv dok se baka bavila kućanskim poslovima, a mi bili na poslu.

Potaknuta novim fantastičnim otkrićem o vlastitom djetetu ohrabrila sam se i krenula komunicirati s njime – engleski. I sve je išlo vrlo glatko. Uopće nisam imala dojam da ga učim, sve je upijao poput male spužvice i mi smo spontano počeli vikendima komunicirati na stranom jeziku. Ja bih pričala engleski gestama pokazujući značenje riječi. Ako me nije razumio objašnjavala sam mu opisno i isto na engleskom. Neka djeca to doživljavaju frustrirajuće. Mom je mališanu taj način učenja zabavan. Ako se odlučite poučavati svoje dijete stranim jezicima pronađite svoj način. Ja nisam pedagog. Niti sam ikada igdje predavala. Ali uspjela sam svom mališanu prenijeti neka svoja znanja kroz pjesmu. Pokret. Gestu. Šalu. Kroz sve kuda nas mašta povede, jer mašta može svašta. Meni je super došlo jer sam jako zarđala u komunikaciji, budući da nemam prilike često razgovarati, dok je njemu bio potreban izazov!

Tako je došlo vrijeme polaska u vrtić i postepeno je naš mališa sve više odbijao komunicirati na engleskom. Bila sam žalosna, ali sam poštovala njegovo odbijanje komunikacije misleći da je to jedna od njegovih (prolaznih) faza. Nakon dugo vremena (točnije tijekom ljetnih ferija) spontano mi je rekao da više ne govori engleski jer živi u Hrvatskoj. I da će ga istjerati odavde ako nastavi govoriti tako. Pitala sam ga tko mu je to rekao, no do dana današnjeg nisam dobila odgovor. Nadam se da je to samo njegova mašta. Jako se nadam.

Kako bih ga malčice ohrabrila, upisala sam ga u školu stranih jezika koju sada pohađa jednom tjedno. I uživa. Sviđa mu se njegova „teacher“ i već je nakon tri dolaska s njom imao raspravu da li je ispravno „ trash can“ ili „trash bin“. Opet govori engleski. I pjevuši omiljene pjesmice.

Nadam se da ćemo imati prilike učiti i druge jezike. Vidim da ga zanimaju jer je uz crtić Dora the explorer usvojio velik broj riječi na španjolskom, nekolicinu onog što mi je ostalo od talijanskog te uz Ni Hao Kai-lan koji gleda na kanalu Nick naučio je i nekoliko izraza na kineskom! Bila bih radosna kada bih i sama znala više i omogućila mu više. Jer vidim da sve svladava uz igru s lakoćom i sve mu je silno zabavno!

I, prije no što zaključim današnji post željela bih reći onim roditeljima koji se dvoume oko upisa djeteta na strani jezik prije škole "jer će sve naučiti i kada krene u školu biti će mu/joj dosadno" neka ne ne boje. Baš naprotiv, biti će im mnogo lakše, a i učenje stranog jezika u predškolskoj dobi ima drugačiju metodologiju, stoga zaista nema bojazni. 

U idućem ću Vam postu predstaviti škole stranih jezika na našem području. Do tada, see you <3

POSTOJI LI RECEPT ZA INSTANT USVAJANJE ŽIVOTNE MUDROSTI?

Voljela bih da imam mudrost njujorškog pisca James K. Flanagana i njegove pronicljive kćerke Rachel kako bih lijepo, zorno i praktično prenijela sva svoja znanja o životu i odrastanju, svoje misli o ljudima i njihovim odnosima, razmišljanje o odabiru prikladne karijere i mnogo drugih vještina koja će našem mališanu omogućiti lijep život i kako bi ih mogao praktično primijeniti u svom životu. Kada svi legnu spavati i čitava se kuća utiša znam gledati u mrak i razmišljati kako odgajati dijete.

sretna dječica

Kako ga odgajati u moru potpuno oprečnih stavova i metoda, u velikom utjecaju različitih kultura, modernizaciji, politici i isuviše razbuktalom konzumerizmu koji  pod krinkom zaštite obitelji tu istu obitelj razara počevši od radnog vremena koji je u „razvijenom“ svijetu najčešće organizirano od 9 do 5, dok u većim korporacijama mladi manageri svojevoljno u utrci za dokazivanjem, statusom i pozicijom više ne žive svoj već korporacijski život, u potpunosti zanemarivši prijatelje, rodbinu, obitelj. Vikendi su isto tako pretrpani odlično osmišljenim planom za „bolje povezivanje“ radnih kolega kroz razno razne team buildinge gdje se ljudima umjetno nameću prijatelji, iskreiranih sličnih sklonosti, dok vlastiti partner u domu sve više postaje netko koga više ne prepoznaješ, a djeca netko koga ovlaš vidiš u prolazu i dobaciš da si ostavio džeparac na stolu. S druge strane, budući da u našoj državi više ne postoji sredina, već samo ekstremi… s druge pak strane se događaslično, zato jer se jedva krpa kraj s krajem. Roditelji se igraju mađioničara ne bi li razvukli mizeriju od svoje plaće poput gume za žvakanje do idućeg mjeseca, strahujući i strepeći hoće li moći podmiriti sve svoje (osnovne) troškove ali i živeći u vječnom strahu od sve češćih otkaza i bankrota, tako da se u tim obiteljima onda rade još neki dodatni poslovi i raspravlja samo o novcu.

sve sama sreća

Djeci se ne može priuštiti sve ono lijepo i zabavno, ono što im po pravu treba pripadati u tom našem velikom, lijepom i razvijenom svijetu. I kako pronaći ravnotežu između to dvoje? Kako odgojiti dijete koje će uživati u životu, biti odgovorno, mudro, pametno, uporno, koje će ostvarivati zdrave odnose s odgovarajućim partnerom u skladu, gdje će oboje imati mogućnosti za zajednički rast i podizanje zdrave sigurne djece. Kako učiniti to da izraste u empatičnu osobu koja će biti dovoljno čvrsta da se bori za svoje ideale, koja će biti na radost svojoj okolini i širiti ljubav a ne mržnju? Kako ga osnažiti da ne osjeća strah kojem smo svi toliko agresivno izloženi? Kako ga ne sputavati, a opet usmjeriti da ne krene stranputicom? Kako odgojiti dijete da se ne obazire na zadirkivanja i provokacije agresivne grupice „popularnih“, kako učiniti da vjeruje u dobro unatoč tome što sve oko njega ukazuje na kaotičnu zbrku i novu apokalipsu? Kako učiniti to da dijete razmišlja svojom glavom, ide svojim putem, a da u isto vrijeme poslušno slijedi ama baš sva pravila?

drvogrlci :)

Jednostavno ponekad imam osjećaj da će mi mozak pregorjeti od razmišljanja činim li ispravno. Jer, ako se malo dublje pogleda u biografije pionira iz bilo kojeg područja… što im je zajedničko? To da nisu poštivali zadana pravila, to da su išli uz struju, da su razbijali predrasude, podizali letvice izazova… A opet, kako to postići ako želimo da nam dijete bude skroz poslušno i klima na svaku našu riječ? Poslušno dijete je super! Nikada te ne sramoti u društvu, zanimljivo je poput atrakcije u cirkusu na čiju će naučenu točku mnogi roditelji zadivljeno zapljeskat poželjevši jedno baš takvo… Hvala lijepa no, ja zaista ne želim takvo dijete. Znam da nije ugodno bjesomučno juriti za svojim mališanom u prepunom trgovačkom centru, ili crvenjeti poput prezrele rajčice dok nas udaljuju s neke predstave jer glasno komentira viđeno ili pak podnositi sažaljive poglede onih savršenih dok vam vaše zlato skače po blatu taman ispred igraonice u kojoj je organiziran rođendan njegovog frenda pa morate doma ili u auto na presvlačenje…. Ili vam se kosa na glavi diže od priče da se vaše zlato zavuklo u dvanaest metara dugačku cijev jer ga je zanimalo da li unutra ima puževa…. Ili pak iscijedi moment ljepilo na tenisice jer je on „Spiderman“ i treba hodati po zidu pa nove tenisice, hlače i majica završe u smeću, a mališanove ruke se još danima lijepe na sve živo i ne možeš ih ničim oprati. No, s druge strane nije mi teško bezbroj puta strpljivo odgovarati na najneobičnija pitanja (iako znam pasti u napast i reći: Eto zato!). i grliti ga i ljubiti toliko da mi kaže da mu je dosta pusa za danas. Ili pak slušati njegove zabavne dogodovštine iz vrtića, slušati njegovim strahovima, nepodopštinama, podvizima, nedoumicama, idejama, planovima, budućim projektima ili stvarima koje želi isprobati. Znamo satima zamišljati kako bi bilo živjeti u Paperlandu ili putovati balonom u vrtić, ili pak što bi bilo da smo bijelo krvno zrnce u tijelu. Uvijek me iznova oduševi prostranstvo njegove bujne mašte i različitosti interesa, ali i znanja za koje blage veze nemam od kuda mu.

veseli sretni prstići

Oduševljena sam njegovim pogledom na svijet i zahvalna sam što imam dijete koje mi širi horizonte, uz koje iznova učim neke stvari, uz koje promatram već poznate stvari na drugi način… Jer njemu je potpuno prirodno dok odlazi negdje pozdraviti svaki cvjetić u vrtu ili zagrliti svoja stabla kao i pričati svom mačku svoje tajne ili primijetiti najsitnije promjene u kući. Da li onda dobro činim ako ga požurujem jer tako zahtijeva grupa koja ga je već sada obilježila kao „sporog pužića“ ili ga kažnjavam jer ima nepresušnu maštu pa u svakoj sitnici pronalazi nešto interesantno? Znam da je potrebna ogromna količina samokontrole da ne pucam sto puta u pola sata dok se spremamo za popodnevne aktivnosti, ali ako ga kaznim dobivam dijete koje je zbunjeno i ne razumije zašto je loše biti spor, koji kuha od nakupljenih emocija i koje se pomalo zatvara i distancira…. Primijetila sam da sam puno puta napravila kardinalnu grešku kaznivši ga dok sam u biti ja bila kriva za njegovo ponašanje, samo zato jer sam bila brzopleta, nisam ga dovoljno animirala ili poželjela nešto na preskokce. I da bih to sve izbjegla odlučila sam pohađati radionice roditeljstva gdje bih na instant način dobila savršen odgovor kako odgojiti vlastito dijete. Odgovor je otvorio još više pitanja i ja sam i dalje zbunjena.

dječji osmijeh - neprocjenjivo!

I jedino što mi preostaje je usrdno se moliti dragom Bogu… Jer mislim da ovdje čovjek previše ne može učiniti. Isuviše je tu nježnih nijansi da bi mi obični ljudi mogli sa sigurnošću reći: „Ako točno slijedim ovakva pravila i točno taj put dobit ću kao rezultat točno takvo i takvo dijete!“  Previše je izazova i situacija na koje ne možemo direktno utjecati, ali možemo njihov učinak pojačati ili ublažiti. Odgovore na ovu gomilu pitanja koja me svakodnevno muče indirektno sam dobila u knjigama Marie Auguste von Trapp: „Obitelj Trapp“ i „Putovanja“, knjizi „Obitelj među kamerama“ i slikovnici „Dobro stablo“. Ima još mnogo prekrasnih i korisnih knjiga, ali u njima je bit i one objedinjuju sve. Da li ću postići ono što želim?  Vjerojatno ne u potpunosti. Ali jako ću se truditi. Ovu zbrku misli zaključila bih onako kako sam i započela... mudrim i pomalo duhovitim savjetima o najvećim životnim vrijednostima James K. Flanagana koji je svoje pismo po zamolbi njegove kćeri uputio svojim unucima. Pismo kruži internetom i ako ga niste imali do sada pročitajte svakako to učinite! 

“Dragi Ryane, Conore, Brendone, Charlie i Mary Catherine,

moja draga i mudra kći Rachel tražila je od mene da vam napišem neke savjete, one koje sam naučio u životu.

Pišem ovo pismo 8. travnja 2012., točno na svoj 72. rođendan.

1. Svatko od vas je najljepši dar od Boga vašoj obitelji i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, posebno kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni.
2. Ne plašite se nikoga i ničega i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo jer konstantno razmišljaju što će drugi misliti ili reći. I zapamtite još jednu bitnu stvar – ljudi koji vam ne donesu juhu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni!
3. Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali nije tako. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svijet.
4. Kad porastete i dobijete djecu, uvijek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati!
5. Budite dobri i uvijek pomažite ljudima – posebno slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je vaše suosjećanje.
6. Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način.
7. Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.
8. Uvijek budite iskreni.
9. Putujte kad god možete, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne događa.
10. Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, bit će i teških trenutaka, ali posao vam mora biti uživanje.
11. Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.
12. Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte govoriti “vidjet ćemo” ako znate da je odgovor “ne”. Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.
13. Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.
14. Živite u harmoniji s prirodom: izađite napolje, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu.
15. Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.”

Ljubite svoje dijete i ne zaboravite: djeca rastu od pohvala, puno pusa i strpljivosti! A pretvaraju se u preplašene pužiće ako ih korite non stop. <3

MIRNO SNIVAJ PJESNIČE

Nekako sam se nadala kako je sve tek pošalica. No s tako se ozbiljnim stvarima se ne šali: danas nas je napustio Zvonimir Balog - meni najdražih dječjih pisaca. Osim što je pisao jako zanimljivo i živio je tako. Studirao je pedagogiju, a završio Školu primjenjenih umjetnosti, a bavio se zaista raznim i raznovrsnim zanimanjima: bio je predavač, urednik časopisa, radio je na televiziji, dekorater, pisac koji je objavio oko 60knjiga, slikar, kipar, ilustrator, pipničar, jednostavno, bio je faca! Njegova dječja poezija bila je čarobna, topla, divna, duhovita....

Puno ga čitamo.

Doviđenja pjesniče, mirno snivaj! 

 

xoxoxox

BALADA O RASTRESENOM PROFESORU MATEMATIKE

Nitko od njega rastreseniji nij;
sebe sapunaa ogledalo brije.
Prije spavanja cipele obuče,
a izuva se kad ide od kuće.
Jednom za ljetne vrućine
hlad nije mogao dokučiti;
tražio je prekidač,
sunce nije htio isključiti.
U tolikoj mu je mjeri glava
brojeva puna, da on i kada
treba pjevati - računa.
Događa se da traži za doručak
Pitagorin poučak,
a da u razredu nastaje graja
kad kaže: "Danas ćemo uzimati
kuhana jaja."
Pozdravi li ga netko,
dogodi se često da, umjesto da
odzdravi, kaže "Odlično!
Možeš na mjesto!"
Jučer se u rastresenosti više
nego proslavio;
umjesto ženina kaputa
ženu je na vješalicu stavio.
Danas je stvar još više ukrasio;
opušak stavio u krevet,
a sebe ugasio.

Zvonimir Balog