U ZOOLOŠKOM VRTU

karta zagrebačkog ZOO vrta

Iskreno priznajem kako u potpunosti imam podvojene osjećaje koje se tiču Zoološkog vrta. S jedne mi je strane prekrasno vidjeti životinje koje ne bih imala prilike vidjeti i upoznati kada Zoološki vrt ne bi postojao, no s druge strane, ne sviđa mi se pojam življenja u zatočeništvu, u umjetno stvorenim uvjetima.

U jednom svom periodu života imala sam gotovo traumatična iskustva nakon posjete Zoo vrtu jer sam vidjela nekoliko primjeraka izuzetno starih životinja koje su se očito teško mučile. Tako se sjećam jedne tigrice slomljene zdjelice koja je vukla stražnji kraj za sobom i još nekoliko sličnih primjera, a da ne spominjem paklene ljetne vrućine i polarnog medu gledati kako očigledno strašno pati prisiljen živjeti u totalno neadekvatnom okruženju i prostoru. Živo se sjećam kada sam jednom kao jako mala s roditeljima bila u posjeti Splitskom Zoo vrtu i tamo me toliko isprepadala magarica da se i danas nekako čudno naježim kada čujem njihovo glasanje. No, s druge strane sjećam se prekrasnih papiga ara i njihovih živopisnih odjela od raznobojnog perja. Sjećam se i jedne svoje davne želje koja se odnosila na nabavku paunova kao kućnih ljubimaca, no onda sam rekla roditeljima kako ipak odustajem od želje jer nemamo mjesta za slona! Naime, tada sam bila uvjerena kako slonovi i paunovi žive u nekoj vrsti simbioze. A bilo je i trenutaka koje ne znam u koju bi ih ladicu strpala.

pronašli smo Doru iz crtića Nemo

Ne znam da li je situacija za smijeh ili paniku… poput one kada mi je majmun oteo iz ruke grickalice, jer sam stajala isuviše blizu kavezu. A sjećam se i da sam se jednom provukla ispod ograde i ušla među neke kopitare pritom strašno uplašila roditelje, ali i slučajne prolaznike. Uz Zoo vrt me vežu i neka urnebesna sjećanja poput situacije u kojoj je nervozna tigrica doslovce urinirala na prijatelje s kojima sam bila na izletu, a slučajno su se našli u neposrednoj blizini njenog kaveza. Ne trebam ni reći koliko su samo patili još godinama slušajući uporna zadirkivanja, razne kreacije nadimaka na temu tigrova, a naravno da toga kobnog dana nitko nije želio sjediti u blizini tih nesretnika.

Druženje s domaćim životinjicama

Naš mališan je postao sve znatiželjniji pa smo odlučili otići put Zagreba kako bi uživo vidio neke od životinja koje su mu silno zanimljive. Na izlet smo poveli i baku koja se poput mališana radovala putovanju. Odmah smo po dolasku imali ludu sreću i pronašli idealno mjesto za parkiranje koje se nalazilo u sjeni stabala, u neposrednoj blizini ulaza, a dovoljno sigurno i zaštićeno. Na samom ulazu nas je pozdravio zaštitar te uz široki osmijeh pohvalio odličan izbor majice mog supruga. On je za taj dan odabrao T-shirt majicu kratkih rukava s otiskom Johnny Casha koji pokazuje srednji prst. Majicu je izradio vrsni majstor Tiki iz Strings and Screens Lijepo je kada ljudi primjećuju detalje. Uljepšaju ti dan. S tom nekom mišlju ušetali smo u vrt i stali ispred prvog kaveza. Ispred je stajala jedna obitelj i pretpostavljam, mama im je zorno objašnjavala: „Dakle, djeco, ovo je sova!“ 

Mališan gleda sivog ćuka

Naš se mališan okrenuo prema ženi i mrtav hladan rekao: „Ne, to ti je sivi ćuk!“ Mi se u čudu pogledali, a odmah zatim pogledom potražili natpis. Kad ono, doista, prva ptica koju smo vidjeli  bila je sivi ćuk. Kavez do, žena nastavlja: „Evo djeco, još jedna sova!“ Mališan opet: „Ne, to ti je Snježna sova. Kao u Harry Potter-u!“ Za ovu smo znali da zaista jest Snježna sova, poput Hedwige. Šetali smo mi tako cijelim ZOO vrtom a mališa nas je svako malo iznenadio prepoznavši kapibaru, električnu jegulju, lemura, ribu klauna ili prerijskog psa. Kad smo ga u čudu pitali od kuda mu sve te informacije, da li je imena životinja naučio u vrtiću, on nam je odgovorio: „Joooj, pa to je iz Životinjskog carstva!“ Dakle, pojma nismo imali da svakodnevno čitanje podataka ispod svake sličice koju imamo u albumu rezultira poznavanjem najrazličitijih životinja, od kojih mnoge ni sami ne bi znali imenovati (toliko o koncentraciji prilikom večernjeg čitanja). Mališanu su se svidjele tematske kuće. U onoj posvećenoj zmijama je uživao u interaktivnim poučnim igrama i pitalicama. Bio je ponosan što je razlikovao otrovnice od neotrovnih zmija. Smijao se tankim zmijama, ushićeno promatrao šare na otrovnicama, divio se njihovoj veličini, izgledu i kretanju. A usput se šalio kako bi izgledalo da i njemu kojim slučajem nestane staklo i on, poput Dudley-a, zločestog bratića Harry Pottera ostane zarobljen s nekom od velikih zmija. U jednom terariju među egzotičnim primjercima zmija, nalazi se i Lujza, zmija našeg prijatelja Tibora iz Opatije. Tibor je nevjerojatno dobro biće čija je ljubav prema životinjama čudesna. Žao mi je što ne radi kao timaritelj u nekom od naših zooloških vrtova jer njegova znanja i povezanost koju uspostavi sa životinjom je nešto tako dirljivo za gledati.

Zmije. domaće

Nastamba u kojoj stanuju lavovi je odlična. Pročitala sam podatak da se prostire na površini od 1800 m2 i sastoji se od spilje, stijene za koju kažu da se po potrebi grije i na njoj najčešće borave lavovi sunčajući se, dok s druge strane imaju i sjenovite otoke poput onih u njihovim prirodnim staništima, savanama. Ova se lijepa nastamba gradila punih 5 godina kako bi u svom sjaju zablistala 2014. godine.

Mališanu se svidio bazen s morskim lavovima. Na žalost, nismo uhvatili termin kada timaritelji pričaju o životinjama, no i ovako je bilo jako zanimljivo gledati ih kako se zabavljaju i igraju poput male djece. Osim bazena, svidjeli su mu se kavezi s pticama i majmunima. Najsimpatičniji su mu bili oni s duuugim brkovima. Terarij s kukcima i paukovima mu je bio jako mračan, no ipak je znatiželja pobijedila pa se zainteresirao za sve životinjice koje je ovdje mogao pronaći. Naravno, najljepši su mu bili kukci živopisnih boja i krasnih oblika. Dok su neki i nama djelovali zastrašujuće. Mališan se pitao kako bi izgledali kada bi ih jako povećali. Uf, bili bi prava čudovišta dostojna nekog horor filma.

ribice

Akvarij je bio jako zabavan iako mališanu nedovoljno interesantan. Razlog je jednostavan: u nedostatku mjesta gdje bi češće vidio životinje, znamo pod izlikom kupnje mačje hrane otići u neki od Zoo centara u Koprivnici. Tada ujedno koristimo priliku vidjeti kakvih sve životinjica imaju. Tako da su ribe već njegovi stari frendovi i ne toliko atraktivni primjerci. Izuzetak je bilo otkriće pravog Marlina, Nema i Dore! Uzbuđeno nam ih je pokazivao, a sami smo se začudili koliko su samo sićušni.

Simpatičan je dio posvećen domaćim životinjama u čije se prostore može ući i gdje je dozvoljeno maziti malene koze ili im ponuditi sijeno koje se tamo nalazi. Ima i kokica i baš je sve zgodno i simpatično, a u potpunosti prilagođeno onim najmlađima.

Svidjelo nam se to što postoji puno prostora gdje se možemo sjesti i odmoriti od dugih šetnji, bez da smo obavezni otići u neki od restorana ili kafića. S druge pak strane, očekivali smo bolju ponudu suvenirnice. Mnogi suveniri su prema mom mišljenju preskupi, a nedostaje ideja za zanimljive igračke koje bi roditelji sigurno kupili svojoj djeci. No, unatoč tome, izgled i ime same suvenirnice je jako simpatičan i plijeni pažnjom pozivajući da se uđe i istraži.   

Zoološki vrt je zaista krasno odredište, tražite li idealno mjesto za obiteljsko druženje. Zagrebački je jedan od tri Zoološka vrta u Hrvatskoj sa solidnom ponudom raznovrsnih životinja. Ako sam dobro zapamtila, zastupljene su životinje sa gotovo svih kontinenata, te se ovdje mogu vidjeti ptice, gmazovi, sisavci, beskralježnjaci, ribe i vodozemci. Svake godine nudi se sve više zanimljivih interaktivnih sadržaja za sve uzraste, kojima se nastoji približiti posjetiocima. Tako u Zoološkom vrtu možete proslaviti rođendan vašeg mališana, ili pronaći neku od radionica, pričaonica ili stručnih vođenja od kojih su neki u stalnoj ponudi, dok se neki nude prema godišnjem dobu ili obilježavanju. Osobno mi se jako sviđa međunarodna noć šišmiša koja se sada već tradicionalno održava svake godine 06. rujna. Ako netko razmišlja kako timaritelji provode dan, ZOO nudi rješenje kroz program „Postani timaritelj na jedan dan“ u kojem imate mogućnost kroz vlastito iskustvo iskusiti što jedan timaritelj doživi kroz jedan radni dan. Kao što sam već rekla, ovdje se nude programi za svakoga ponešto. A kada se samo pomisli da je čitav ovaj prostor, koji zauzima 7 hektara južnog dijela parka Maksimir  nastao od jedne ideje, a osnovan je davne 1925, što ga čini najstarijim zoološkim vrtom u jugoistočnoj Europi. Na dan otvorenja 27.06.1925. u njemu su bile samo tri sove i 3 lisice i ulaznica za zoološki vrt naplaćivala se 1 dinar. Danas je to moderan vrt koji se neprestance razvije i trenutno je dom 275 životinja te preko 2000 jedinki!

Kako smo danas totalno u znaku životinja, ne mogu a da se ne prisjetim simpatičnih pjesmica na ovu temu:

SVRAKA I SOVA

Mudroj sovi reče svraka:

„Ti si sovo, dijete mraka!“

A sova će: „Ni dan svijetli

Svračju pamet ne rasvijetli!“

KOZA KO KOZA

Pitao sam jednu staru kozu

Da li voli pjesmu ili prozu

A koza se crnim papkom krsti

„Ja ti volim ono, što se brsti!“

STRAŠNA SREĆA

Ribica se mala raku tužila:

„Jadan mi je život rijeka pružila.

A pogledaj moju sestru stariju,

Ta je sretna: živi u akvariju.“

MAJMUN I NAOČARI

Slab na vidu jedan majmun stari

Kupio je nove naočari

Pa se hvali: sa staklima ovim

Mnogo lakše sada – buhe lovim.

U ZOOLOŠKOM VRTU

Reče seka: „Draga mamo

Ti obrve farbaš samo,

A pogledaj tetka zebra

Nafarbala vrat i rebra!“

Gustav Krklec (23. lipnja 1899. godine – 30. listopada 1977. godine)