TKO JE FLAT STANLEY?

Projekt Flat Stanley je vrlo čest i iznimno popularan u školama engleskog govornog područja. Flat Stanley, što bi u prijevodu značilo otprilike Plosnati Stanko, knjiga je koju je, sada već daaaavne 1964 godine napisao Jeff Brown, a ilustrirao Tomi Ungerer.

Flat Stanley

Slikovnica Flat Stanley

Priča otprilike ide ovako: Stanko ili u orginalu Stanley Lambchop i njegov mlađi brat Arthur od svog su oca dobili na poklon veliku ploču na koju su čavlićima ubadali postere i razne lijepe sličice. Otac im je ploču objesio iznad Stankovog kreveta. Tijekom jedne noći, ploča se olabavila i pala sa zida na krevet na kojem je spavao Stanko. On je preživio i sve je u biti bilo u redu osim što on više nije izgledao poput ostalih dječaka, već je postao tanak poput papira. Mogao se provlačiti kroz zaključana vrata, a sa svojim se mlađim bratom igrao tako što se pretvarao da je zmaj. Onaj koji se pušta da leti pomoću vjetra.

Uskoro je počeo putovati svijetom putem poštanskih omotnica, poput pisama i tako je krenula njegova pustolovina!

Flat Stanley u knjižnici "Fran Galović" Koprivnica

Jedna od avantura opisuje njegov hrabri pothvat kada je pomogao uhvatiti lopove koji su željeli iz muzeja umjetnosti ukrasti vrrijednu sliku, tako što se pretvarao da je jedna od umjetnina obješenih na zidu galerije.

Kada bi se umorio biti tanak, njegov brat Arthur bi uzeo pumpu za bicikl i napumpao bi ga. On bi tada opet postao pravi dječak!

Ova vrlo poznata i popularna priča koristi se u mnogim školama kao zgodan projekt putem kojeg djeca uče mnoge važne činjenice o zemljopisu, jeziku i izražavanju, opisivanju predmeta, mjesta i osjećaja i o mnogo drugih stvari, na njima prihvatljiv i zabavan način.

Spletom neobičnih i jako zgodnih okolnosti, Flat Stanley posjetio je i Koprivnicu i to iz, ni više ni manje nego iz dalekog Pertha, iz Australije. Primili smo pismo s kojim je stigao i Flat Stanley.

Moj je dječak od prve bio oduševljen pričom i odmah se uživio u ulogu domaćina. Odmah po pimitku, prvo smo pogledali od kuda omotnica stiže, istražili smo koja država piše kao adresa pošiljatelja i promotrili kakva se zanimljiva markica nalazi na omotnici. Zatim smo na globusu tražili gdje se nalazi Australija. Naučili smo da je Australija jedan od sedam kontinenata i vidjeli smo koliko je ona daleko od Hrvatske. Pričali smo o tome kako se od Australije do Hrvatske može putovati brodom ili avionom. Zamišljali smo kojim je načinom Stanley putovao pismom. Nakon toga smo napravili plan kuda ćemo sve voditi Stanleya i što mu sve pokazati. Ja sam kao nadobudna mama predlagala razna čuda, no onda sam odustala jer dijete valjda zna što je njemu najzanimljivije (a onda zaključila da on najbolje zna što bi bilo zanimljivo njegovim vršnjacima) pa sam mu prepustila izbor. Uglavnom, naš gost Stanley je ovako proveo svoj boravak u Koprivnici.

Na dječjem odjelu knjižnice

AVANTURE PLOSNATOG STANKA U KOPRIVNICI

(Ovo je Stanko napisao) Hej! Puno vas sve pozdravljam iz jedne malene europske zemlje koja se zove Hrvatska! Ova prelijepa i vrlo neobična zemlja ima neobičan fora oblik i proveo sam puno vremena pokušavajući odgonetnuti (i zabavljajući se) na što me taj oblik podsjeća. Neki su mi rekli da ih podsjeća na leptira, neki da liči na neku smiješnu pticu, a neki kažu da ih podsjeća na zmaja! I meni nekako najviše liči na zmaja koji širi svoja krila. Naučio sam da je Hrvatska 28ma zemlja Europske unije.

Iako zaista malena, neobična je i poznata po mnogo čemu. Na primjer po kravati koja je i dobila ime prema Hrvatima. Ili psima Dalmatinerima jer Dalmacija je jedan dio Hrvatske, onaj lijepi dio uz more! U svijetu su vrlo zamijećene i mnogima vrlo simpatične crveno-bijele kockice s dresova hrvatskih sportaša. A i puno je poznatih ljudi porijeklom iz Hrvatske. Na primjer, Nikola Tesla – poznati pronalazač, znanstvenik i ekolog kojem dugujemo puno! Janica Kostelić – skijašica, Blanka Vlašić – atletičarka, Dražen Petrović – košarkaš, Rade Šerbedžija – glumac, Mirko Filipović – sportaš i mnogi mnogi drugi....

Posudili smo nekoliko super knjiga

Koprivnica, u kojoj sam proveo puna dva tjedna nalazi se na oko 100 km od glavnog grada Hrvatske, Zagreba. Blizu je mađarske granice. Ime Koprivnica grad je dobio najvjerojatnije po neuglednoj, ali vrlo zdravoj biljci koprivi, tako da možete reći da je Koprivnica grad koprive. Koprivnica je još poznata i kao grad bicikala. Moj je domaćin upravo navršio četiri godine i bio je jako veseo i sretan što sam mu došao. Bilo mu je zabavno slušati moje priče i dogodovštine o Australiji. Rekao je da jako voli glazbu i da sve zna o instrumentu digeridoou. Koprivnica je ugodan, domaćinski grad, vrlo tiha i puna zelenila. Ima zanimljiv glavni trg, predivne parkove i neobične zgrade u starom dijelu grada.

Upoznao sam Lina

Dan 1: Moj novi prijatelj i ja posjetili smo gradsku knjižnicu koja je zove Fran Galović. Ime je dobila po pjesniku koji je najpoznatiji po svojoj dijalektalnoj poeziji. Ispričali su mi da Hrvatska ima tri dijalekta kojima hrvati govore. To su: štokavski, čakavski i kajkavski, Fran je pisao na kajkavskom dijalektu. Zanimljivo je i to da, iako mala površinom Hrvatska ima bogatstvo raznih i vrlo različitih govora gdje se može dogoditi da se ljudi međusobno uopće ne razumiju što može biti jako smiješno i zabavno, iako ponekad i frustrirajuće. Valjda zato postoji službeni, štokavski govor.

Jako mi se svidjela knjižnica. Ni ne čudim se jer je dobila nagradu kao jedna od najboljih u zemlji! U Hrvatskoj djeca vole čitati i moj se prijatelj pohvalio kako je član knjižnice, u koju redovito dolazi od 6 mjeseci starosti! To mi je zvučalo jako neobično i čudnovato, no sada razumijem zašto. Ovdje ima toliko zabavnih i zanimljivih aktivnosti za djecu i odrasle razne dobi. Zajedno smo odabrali knjigu o svemiru i svijetu. Nakon toga otišli smo na sladoled za koji trebam priznati da je bio jaaaako ukusan.

Uživao sam u finom sladoledu

Dan 2: Danas smo ustali vrlo rano jer mi je moj prijatelj priredio iznenađenje: odveli su me u centar grada Koprivnice gdje se u katoličkoj crkvi sv. Nikole provode arheološka istraživanja kopanjem ispod poda crkve. Arheolozi su pronašli stare grobnice i groblje, i to mi se činilo jako uzbudljivo. Osjećao sam se poput pravog arheologa! Pažljivo sam četkao prašinu s pronađenih objekata i osjećao sam se jako pametno, znatiželjno i vrlo ponosno! (jooooj, da me barem moj brat Arthur sada vidi!)

Dan 3: Moji su me novi prijatelji danas odlučili odvesti u obilazak gradskog muzeja, muzeja prehrane i stare sinagoge. U gradskom muzeju saznao sam sve o životu u Podravini i Koprivnici od najranijih dana sve do danas. Naučio sam sve o teškom životu kroz srednji vijek, o raznim nedaćama, ali i o lijepim vremenima. U muzeju prehrane naučio sam kako je nastala najpoznatija industrija prehrane, Podravka. Vidio sam prvu pokretnu traku i čuo mnogo zanimljivih činjenica. Nakon toga prošetali smo do stare sinagoge koja, na žalost više ne služi obredima već je sada prostor u kojem se održavaju razna kulturna događanja: modne revije, lijepe izložbe slika i zanimljivi koncerti klasične glazbe.  To ne čudi obzirom da se uz sinagogu nalazi koprivnička glazbena škola.

Čuo sam da je ovo spomenik biciklu

Dan 4:  Eeee, danas je bilo jako jako zanimljivo! Posjetili smo tvornicu Podravka. Vidio sam kako se ovdje proizvodi marmelada i džem. Zanimljivo je da je ovo možda jedina tvornica koja proivodi svoje najpoznatije proizvode na tradicionalan način, bez umjetnih dodataka i bojila. To je zanimljiva činjenica i sada znam što ću svojoj mami reći da mi kupi kada mi bude radila naše tradicionalne obiteljske palačinke subotom, jer Podravka ima svoje predstavništvo i kod nas, u Australiji!

Igrao sam domino

Osim toga, vidio sam i kako se proizvodi dječja hrana. A moram se pohvaliti i da sam probao najpoznatiji i najpopularniji dječji proizvod (koji jaaako vole i odrasli) a zove se Čokolino! (I mogu reći da je jako, jako fino).

Saznao sam da Koprivnica ima još puno različite industrije. Industrija piva Carlsberg bi možda bila zanimljiva mome tati, a Belupo, industrija lijekova bi bila zanimljiva mojima djedu i baki. Postoji i tvornica papirne i kartonske ambalaže, drvna industrija i mnogo drugih… 

U okolici poslovne zone vidio sam nekoliko visokih ruševnih zgrada kao i spomenik ispred njih. Zanimalo me što je to pa sam čuo jako tužnu priču o logoru Danica i glupom II svjetskom ratu. Baš mrzim rat!

Dan 5: Danas sam se divno proveo na periferiji grada gdje sam vidio mnogo malenih kućica smještenih u vinogradima. Izgledaju poput preslatkih kućica za lutke. Čuo sam da ih ljudi zovu “klieti”. Mnoge od ovih kućica napravljene su tradicionalnim načinom gradnje od drva i blata iako su danas one vrlo rijetke. Danas sam puno slušao o tradiciji koju ovdje ljudi jako cijene i poštuju. Bilo je super što su me poveli da vidim tradicionalne plesove ovog kraja. Vidio sam mnogo lijepih plesova, predivnih i bogato ukrašenih šarenih nošnji i čuo puno lijepih tradicionalnih pjesama. Djeca su mi pokazala puno starih pastirskih igara i strpljivo predivno šareno ukrašenih igračaka, a i kušao sam puno odlične hrane: sir prge, svježi kruh i puno drugih finih jela. Najfinija mi je bila Bregovska pita za koju su mi rekli da ima status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Mislim da sam mrvu pretjerao i jedva se dokoturao natrag na spavanje. 

...I memory

Dan 6: Danas smo moj prijatelj i ja uzeli najpopularnije prijevozno sredstvo, bicikl i krenuli istraživati Galerijske ceste! Čuo sam puno o čuvenoj naivnoj umjetnosti i hlebinskoj školi naive, a sada sam sve to mogao i vidjeti. Slike koje sam vidio u galerijama koje smo posjetili prekrasne su, divnih boja iako pomalo nerealne. No zbog toga nimalo manje lijepe. One prikazuju kakav je život nekada bio, ali i puno drugih lijepih stvari. Svaka galerija koju smo na tom putu posjetili posebna je i drugačija. A ljudi koji su nas ugostili bili su divni, toplih srdaca i ispričali nam pregršt divnih priča. Osjećao sam se kao u priči. A kad smo kod priče… danas sam čuo puno priča o Dravskim vilama, Dravskoj nemani i još puuuno drugih zanimljivih čudovišnih bića.

Dan 7: Jednostavno nisam mogao zaboraviti rijeku Dravu i priče o neobičnim bićima koji tamo žive. Sve mi se činilo vrlo nestvarnim i bajkovitim tako da sam cijelu večer ispitivao o tim neobičnim svatima. Ujutro su me iznenadili tako što su me odveli na zaista zabavan izlet gdje smo se vozili u dravskom čunju i lovili dravske nemani. Ja sam se potajno nadao da ću na kojem osamljenom dijelu vidjeti i pokoju Dravsku vilu, ali vrlo su se dobro sakrili, ili smo mi bili malo pre glasni. Tako da nismo ulovili ništa. No, to je ionako bilo manje bitno. Proveli smo se odlično. Vrijeme nas je poslužilo pa smo uživali. Kušali smo domaća, zdrava, svježa jela, a po povratku smo stali, kupali se u plićaku ili se prepustili struji da nas malo nosi. Bilo ja jako zabavno, veselo, a nakon ovog izleta još više cijenim prirodu i njene stanovnike.

Bio sam i ispred Podravke

Dan 8: Iako jako umoran, jedva čekam nova uzbuđenja. Danas su mi ispričali priču o slavljenju Uskrsa u Podravini i o projektu uskršnjih jaja. Zabavno je da svako jaje oslikava po četiri vrsna umjetnika u maniri naïve i ta se jaja onda tjedan dana izlažu na otvorenom, na glavnom gradskom trgu u Koprivnici, a zatim se šalju diljem zemlje kao poklon. Podravska se jaja tako mogu vidjeti u Beču, Parizu, Rimu, Bruxselesu, Mostaru, ali i New Yorku i mnogim drugim velikim poznatim gradovima svijeta. Meni se to čini jako simpatično. Stoga smo danas išli u Podravske Sesvete kako bih vidio tradicionalnu tehniku oslikavanja uskršnjih jaja koja se zovu pisanice. Bilo je super kada smo, nakon što smo čuli sve o načinu slikanja, sami se okušali u ovoj zabavnoj i nimalo lakoj vještini.

Dan 9: Danas smo doslovno otputovali u prošlost! Odjenuli smo renesansni kostim i pridružili se velikom renesansnom festivalu. Slušali smo glazbu, plesali renesansne plesove, kušali hranu, igrali se i jednostavno uživali u ugođaju. Bilo je zabavnih likova: vještica, dvorskih luda, bajnih dijeva, seljaka, svećenstva….Sve je bilo odlično, ali meni je nabolje bilo mačevanje i gađanje lukom i strijelom!

Ovo je čuvena Podravkina žlica

Dan 10: Danas sam čuo puno o glazbi ovog kraja. Od jako stare i tradicionalne do moderne. Čuo sam da Koprivnica ima mnogo talentiranih glazbenika. Čuo sam priču o baki Mariški koja je besplatno podučavala mnoge generacije talentiranih glazbenika kojim Koprivnica obiluje. A Mariška je baš bila faca: prava rock baka! Šteta što o njoj ništa ne govore u muzejima. Bilo bi jako zabavno čuti neobične priče o toj neobičnoj starici. Bio sam na koncertu i puno sam plesao na jednom festivalu. Čuo sam puno o tradicionalnim instrumentima pa sam želio probati svirati cimbale, tamburice, ali i razne mrčaljke, fajfe i slične instrumente.Baš je bilo zabavno. Možda osnujem bend!

Dan 11: Ovaj je dan rezerviran za ljenčarenje. Danas smo proveli dan na gradskim bazenima. Ali meni je nedostajala akcija pa smo se pridružili igranju u bazenima. Čuo sam da su hrvati jako dobri u sportu i moji su mi prijatelji sve ispričali o nogometnom klubu Slaven i ženskom rukometnom timu Podravka, kuglačkom klubu Podravka, streljačkom klubu ali i o nekada vrlo cijenjenom i vrlo popularnom hrvačkom klubu Podravka. Da li ste primijetili da se ime Podravka ovdje jako često ponavlja? Što mislite o tome?

Družio sam se s prijateljima

Dan 12: Ni danas kraja zabavi i iznenađenjima. Ne znam kako to ovih dana nisam primijetio, ali danas su me vodili gradom kako bih vidio neobičan muzej na otvorenom posvećen biciklima. Tako sam s prijateljima šetao od jednog do drugog eksponata i prilično se zabavio zanimljivim činjenicama. Kako me moj prijatelj želio iznenaditi otišli smo u frizerski salon "Nataša" gdje me divna i vrlo vješta frizerka teta Nataša ošišala i oblikovala mi krasnu modernu frizuru. Baš sam cool! (nadam se da će to misliti i moja simpatija Chloe, baš mi nedostaje!) Nakon toga bili smo u domu mladih gdje smo se pridružili zabavnim radionicama, a navečer smo otišli u kazalište Ludens kako bi uživali u predstavi. Predstava je bila jako smiješna, a glumci odlični. Jako volim komediju!

Opuštao sam se u frizerskom salonu

Dan 13: Danas sam se iznenadio koliko energije imam plivajući u jezeru, igrajući se u adrenalinskom parku i na koncertu. Jezero Šoderica, nedaleko Koprivnice je nastalo umjetnim putem iskopavanjem šljunka. Sada je to vrlo velika površina prekrasno čiste vode, idealna za osvježenje nakon cjelodnevnih aktivnosti. Čuo sam da je u osamdesetima bila jako popularna i da je puno turista dolazilo iz Mađarske, Austrije i Njemačke. Tome svjedoči veliki prostor nekadašnjeg kampa, koji je danas gotovo u potpunosti prazan. Šteta. Ovdje je zaista lijepo.  

I šišao se kod tete Nataše

Dan 14: Najtužniji dan. Vrijeme je da se oprostim od svojih prijatelja I vratim se kući. Bilo je predivno. Veselo i zabavno. Puno sam naučio i mislim da će mi svi jako nedostajati. Obećali smo da ćemo svi ostati u kontaktu, a sada jurim kući kako bih svom bratu ispričao sve zabavne dogodovštine koje sam doživio u Koprivnici. Rasplakali su me kada sam vidio koliko su mi još iznenađenja priredili za kraj. Srce mi je puno! Pozdrav iz Koprivnice!

Evo, ovo je jedan primjer zabavnih dogodovština Plosnatog Stanka. Mogućnosti su nebrojene i ovise samo o našoj mašti i nadahnuću. Vjerujem da bi i Vaš mališan uživao u jednom takvom prijateljstvu koje bi ga potaknulo da neke poznate stvari i činjenice vidi drugim očima, ali i nauči nove. Izvrstan projekt za učitelje engleskog jezika, ali i zemljopisa, hrvatskog, likovnog.... pa i matematike! Sve ovisi o mašti.

Uživajte! Mi zaista jesmo! Veeeeeeeliki pozdrav i zagrljaj našim Aussie prijateljima! <3  

Prepun darova i dojmova vraćam se kući

A ovako je sve počelo....