IGRA DETEKTIVA

krećemo u detektivsku avanturu

Nisam od mama koje mjesecima unaprijed imaju isplaniran svaki sat, gotovo u minuticu. One godinu dana unaprijed znaju: kada će im se dijete raplakati, kada biti bolesno, kada uprljati, koje će mu sposobnosti koji dan razvijati i kojim tehnikama, koliko će vlakana koji dan unjeti u svoj organizam, koliko bjelančevina i koliko kvalitetnih ugljikohidrata. One točno znaju koji će dan biti sunčano, a koji dan potrebuju kišobran. Nepogrešivo i prije Vakule. Djeca im se hrane zdravo, raznovrsno i prirodno, muževi su besprijekorni, usklađeni s dječicom i modnim dodatcima, a one dotjerane i njegovane kao da su sišle s naslovnica modnih časopisa.

Najiskrenije se divim tim mamama. Imaju toliku kontrolu nad svime i pritom su još toliko graciozne da često poželim kod jedne od njih na privatnu edukaciju kako bih upoznala tajnu velike moći organizacije. S druge strane, ponekad sam pomalo tužna što moj mališan nema takvu mamu. Mamu koja će iz njega izvući njegov puni potencijal. Možda bi uz takvu mamu sada već svirao dva instrumenta, govorio mandarinski, hindu, ruski i japanski, uz standardne europske jezike. Možda bi već osvojio toliko željeni pehar o kojem mašta, a možda bi bio u malim znanstvenicima.

ova pukotina na cesti djelovala je vrlo sumnjivo

Ovako, s ovom mamom je najčešće zamusan i pun pijeska ili skače po lokvicama čim padne par kapi kiše, na opće zgražanje pristojne djece (i njihovih roditelja). Ti savršeni klinci uljudno pozdravljaju, za stolom sjede uspravno, ne stavljaju dlanove i nos na izlog slastičarnice, nikada ne skaču osim ako je za potebe natjecateljskog sporta. I tada su najbolji.

Naš mališan krene po papuče, a završi igrajući se na podu s Legićima, ili pak krene u vrt po mrkvu i peršin za juhu, a nedugo zatim ga pronađem kako hrani mačka ili se igra u pijesku. Zna otići oprati ruke, a na kraju u kupaonici napravi cijeli poligon za igru brodova i podmornica.

Iz tog se razloga naše igre jednostavno "dogode". Današnja igra kojoj smo nadjenuli ime "Igra detektiva" nastala je u potpunosti spontano iz jedne najobičnije šetnje gradom.

pronašli smo i tajnoviti papirić

Kako u naše šetnje često ponesemo i fotoaparat (jer nikada ne znaš na što zanimljivog možeš putem naići), ponijeli smo ga i ovog puta. Mališan je izrazio želju sam se okušati u toj aktivnosti, a budući da je riječ o malenom digitalnom fotoaparatu, izuzetno malenih dimenzija, nije mu bilo nespretno služiti se njime.

Stoga sam mu ga dala i pustila ga neka fotografira sve što mu se učini zanimljivim. Isprva me pitao za svaki pojedini detalj, tražio dozvolu, nakon toga smo puno pričali o svakom njegovom predmetu zanimanja i njegovim razlozima zbog čega ih je odabrao kao predmet fotografiranja.

ovo se nalazi na sumnjivom mjestu

Na kraju je sam izjavio kako je on detektiv koji je u potrazi za neobičnim tragovima koji će mu pomoći riješiti slučaj. Pitala sam ga što znači biti detektiv. Njemu je detektiv striček koji traži sumnjive stvari i pronalazi lopove. On je kao Inspektor Gadget. Ima ruke i noge koje može pretvoriti u što got želi. Njegov šef mu naredi koga treba pronaći i onda on ide u potragu. Bilo je štosno to što je i pomalo padao mrak na naš grad pa je čitava igra izgledala pomalo mističnije i malcu interesantnije. Na žalost, dogodila se i nezgoda. Naravno, mojom krivnjom. Nisam mu objesila fotoaparat oko vrata ili barem oko zgloba, pa mu je prilikom footgrafiranja pao na beton i razbio se. To se može vidjeti na fotografijama. Igru smo ipak dovršili, a kada smo stigli kući pogledali smo jednu epizodu Inspektora Gadgeta. Vjerujem da ćemo se uskoro igrati igara nadahnutih detektivima.