MALA ANEGDOTA O PSIMA

Prekrasni prijateljičini psi
https://www.facebook.com/ltrescec?pnref=story

Kada je naš mališan bio još jako mali i tek učio hodati, onako pomalo nespretno nesigurno se održavajući na nogama znali smo često ići u posjet babi. Ona ga je znala uzeti za ručicu i onda bi šetali ulicom, uživali i brbljali, a baba se ponosila svojim malim zvrkom. Susjede koje su okupljene sjedile na klupama pred kućama dobacivale su komentare poput onog: „kako je samo narastao“, „liči na babu, mamu, tatu, susjeda, poštara…“ i slično ili bi ga pitale kojekakve stvari na što je on pokušavao odgovoriti vokabularom koji je do tada sakupio.

Dogodilo se da je u to vrijeme bio oduševljen i naročito fasciniran psima. Uporno ih je želio dirati i veselo je nabrajao njihova imena. Kad se, dakle, našao ispred okupljenih susjeda počeo je pričati: pas As, pas Rex, pas Bingo, pas Beja (Bela), pas Matej (mater)… na što su susjede od smijeha popadale s klupa! Pitale su kakav je to pas… a on pa pas Matej beji (bijeli).

Otada ga još mnogi zadirkuju i šale se na taj njegov pas Matej.

A tom psu je u biti ime Miki. I susjedin je nestašni preslatki bijeli mješanac koji ju često izluđuje pa nije ni čudo što je naš mališan pomislio da mu je to ime.