Ovo me 'volim/ne volim' odmah podsjeti na film Amelie, meni jednog od najdražih. Znam da mnoge vole Amelie. Jer se poistovjete s njom. Sve mi imamo dio Amelie u sebi. Taj osjećaj da nam je poslanje pronaći nečiju kutiju punu dječjih uspomena koju je čuvao neki dječak ili djevojčica prije puno desetljeća. I zatim pronaći tu dječicu, koji su u međuvremenu postali sredovječni ljudi, te im vratiti kutiju. I radovati se njihovoj sreći....
Zato ja volim rođendane. I razne datume kada se ljudi darivaju. Zna se dogoditi da gotovo godinu unaprijed kupim ili napravim baš određeni poklon za točno određenu osobu. I onda ga zamotam... I ne mogu dočekati dan kada ću ga predati. Jednostavno obožavam gledati način na koji ljudi otvaraju svoje darove. Neki su nestrpljivi, pa samo strgnu ukrasni papir. Neki su toliko pedantni da mi dođe želja istrgnuti im poklon iz ruke i na brzinu dovršiti posao... Jer ono što želim je vidjeti izraz lica kada slavljenik vidi sadržaj. Taj prvi pogled mi je neprocjenjiv i toliko toga govori. Najviše volim vidjeti širom otvorene oči i onu dječju radost. Tada znam da sam pogodila.
Što me žalosti? Žalosti me to što imam osjećaj da me jako puno ljudi zna, ali me ne poznaju. A mene je prilično teško poznavati, jer često sama sebe iznenadim...
Danas moja Amelie lista bi otprilike ovako ... blic..... izgledala....
volim... volim miris beba, volim im šnjofati glavice, bebe tako lijepo mirišu. Moj mali dečko predivno miriše. Volim miris svoga muža. dok smo još hodali, (a tada smo puno vremenski i kilometrima bili razdvojeni) znala sam mu uzeti majicu koju je nosio i onda sam imala osjećaj da je stalno sa mnom.
Jako volim boje... kod mene bi sve sigurno prštalo od boja, cijeli Calico sky! No ako moram odabrati, onda biram crvenu, crnu, ljubičastu i zelenu boju. (Znam, crna je ne-boja, ali volim je)
Volim cvijeće i miris svježe pokošene trave, ili onaj miris netom nakon ljetnog pljuska! I ljetne lokvice.
Obožavam leptire. Vjerujem u Boga, ali i poput sve djece volim bajke i vile. Znam da su Anđeli stvarni i svuda oko nas.
Volim broj 7 i 13.
I Ledo šlag.
Silno mi je žao što više nema kviki čokoladnih i karamel kokica!
Volim pašaretu. Crvenu. Podsjeća me na Istru. I sladoled iz aparata, ali ne ovakav kakvi postoje danas.
Volim lizaljke koje su nekada radili u slastičarni Diadora u Drnju. Volim Špičkove medenjake.
Pomfrit volim jesti prstima. Volim pljeskati i skakati kada sam sretna.
Volim zabavne i sretne ljude. Obožavam dječju iskrenost. Volim bučno veselo društvo. I pikinike. Volim ležati na travi i gledati oblake. I pogađati njihove oblike.
Volim engleske vrtove i vinegar crisps. I jokširski puding. vegetarijanski.
I predobre lasagne od cikle koje je radila Srki u Skalinadi. Volim Učku. I kaktuse. Volim masaže i mirisna ulja. I divnu glazbu. I knjige. Puno knjiga. Obožavam im miris. Volim i miris starih crkava. Volim njihov mir. Volim Island. I Wales. I Harry Pottera. I Elu Peroci. I Miševe i mačke naglavačke i jednu priču o malom Cipliću. I onu o gladnoj gusjenici i dobrom stablu. Volim dječje ilustracije. Ježeve i bobtail-e. Volim role. i jedan osobiti ranč. Volim kazalište i svoj posao. A voljela bih baš raditi ono za što sam se školovala. I koristiti kreativnost. Silno volim zagrljaje.
Volim putovati, ali ne i pakirati kofere.
Ne volim se ljubiti i grliti s osobama koje ne poznajem dobro. Ne volim prašinu i paukove. Ne volim kobasice i čvarke. Ne volim dvoličnost i njurgave ljude. Ne volim neizvjesnost. Ne volim da me se požuruje, ali ne volim ni čekati. Ne volim da me se obeshrabruje. Ne volim da mi kiša pada za vrat. Ili kada uđem u prostoriju i svi prestanu pričati. Ne volim agresivne i napasne ljude. Ne volim glasno srkanje juhe. Ne volim outlete. Ne volim svoju zaboravnost i svoju brbljavost, ne volim urede i zatvorene i tamne prostore.
Ponekad volim kuhati. Čudnovate kombinacije. Iako ne znam kuhati. Volim biti uredna iako mi je u kući često kaos....
Volim, ne volim... Volim, ne volim....
Ma, volim!
Nema komentara:
Objavi komentar