BESKRAJNA PRIČA

Plakat za film na sličnu temu

Ova priča navodno potječe iz Engleske. Postoje različite inačice priče, no svakoj je zajedničko uporno i dosadno ponavljanje zbog kojeg na koncu pripovijedač postiže svoj cilj. Malenom je priča simpatična i zabavna. Znamo ju često čitati prije odlaska na spavanje. Želite li i sami uživati u priči, možete je pronaći u nastavku...

Bio jednom jedan kralj pa imao ljepoticu kćer. Kralj je vrlo volio priče, toliko ih je volio da je čak i kćer odlučio udati za čovjeka koji mu ispriča beskrajnu priču. No svakog onog koji započne pričati, ali s priča ne pokaže beskrajnom, čeka pogubljenje.

Mnogi bogati mladići okušaše sreću s pričanjem beskrajne priče, ali ona im se nekako stanji i presahne, pa jedan za drugim izgubiše glave. Napokon pojavi se na dvoru neki siromašak i reče da bi on okušao svoju sreću.

„Zašto ne“, reče kralj.

Siromašak započne priču i ispriča ovo: „Bio jednom jedan čovjek pa sagradio žitnicu toliko veliku da je natkrila bezbroj jutara zemlje, a visinom gotovo dosegla do neba. Tako je dobro čovjek sagradio žitnicu da je na njoj ostala samo jedna jedina rupa na krovu, kroz koju se mogao provući samo jedan jedini skakavac. Tada čovjek napuni žitnicu žitom sve do krova. Kad je napunio žitnicu, kroz onu rupu dopuže skakavac i uzme jedno zrno žita.“

„I ti to zoveš pričom?!“ poviče kralj. Ali siromašak još nije završio svoju priču. „Tada“, nastavi on, „dopuže drugi skakavac i uzme drugo zrno žita.“ I nastavi ponavljati: „Zatim dopuže sljedeći skakavac i uzme zrno“, sve dok se cijeli dvor nije zamorio i počeo nasmrt dosađivati. Zatim dopuže sljedeći skakavac, zatim dopuže sljedeći skakavac…

Kralja napokon izda strpljenje. „Hoće li ta priča ikada završiti?“

„Nikada, Vaše veličanstvo!“, reče siromašak.

„E, pa u tom slučaju“, reče kralj, „bolje je da se oženiš mojom kćeri.“

Siromašak tako i učini, a svojoj krasnoj nevjesti obeća da nikada više neće pričati svoju beskrajnu priču.