FAŠNIK PO KOPRIVNIČKI

Iako mi svi volimo maškare bez obzira na dob, nekako imam dojam da su Podravci u tom pogledu poprilično "stisnuti". Kao da se ne znaju opustiti, kao da ne znaju feštati. (a znam da to nije istina).

Pikaču hita prema centru grada

Možda je tome razlog što sam odrasla na Kvarneru koji čitavu godinu živi za karnevalske dane, a kod nas se uglavnom sve svodi na dječje povorke vrtićaraca, osnovnoškolaca, povorke umirovljenika i tek poneku zalutalu grupu koja je uglavnom ovdje u gostima.
Čitajući stare dnevne novine, zbornike i štiklece primijetila sam da fašnik u Koprivnici ima vrlo dugu tradiciju i vrlo zanimljive običaje vezane uz obilježavanje fašničkih dana. Osim toga, ovaj je vid zabave ovdje bio vrlo raširen i vrlo popularan.

Uvijek se nađe kreativnih maškara. Nama je pažnju privukao ovaj Superpas!

Danas se uglavnom svodi na zabave zatvorenog tipa, dok centralna proslava na trgu traje tek nekoliko prijepodnevnih sati uz zbrkanu organizaciju i (pre)glasnu muziku, tako da se do vremena ručka (već) svi povlače svojim kućama.  No, unatoč svemu na trenutke bude zabavno, a pojedinci plijene pažnju kreativnošću i odličnim smislom za zabavu, tako da ga ne propuštamo.

ČOVJEČULJCI OD SLAMČICA

Potrebni materijal

Želite li ispuniti dosadne dane kada rano pada mrak zabavnim aktivnostima bez televizije i kompjutera, ovo može biti jedan od zgodnih prijedloga. Čovječuljci od slamčica zahtijevaju malo vremena za izradu, a kasnije se mališan još danima može igrati svojim kreacijama. 

Osim što je izrada čovječuljaka sama po sebi zabavna, odlična je za vježbanje fine motorike. Ne zahtjeva veliku vještinu, a pruža zabavu. Osim toga, izvrsna je za poticanje mašte, jer izborom materijala dijete i vi možete kreirati likove koje samo mašta može stvoriti. Hobi žice su tako mekane i zabavne!

Za izradu čovječuljaka od slamčica potrebne su vam hobby žice (mogu i obične), slamčice, škare i velike i male drvene perle. Ako nemate perli , možete upotrijebiti plastelin, glinamol ili kaširati papir. Uzmete 4 hobby žice (boju odaberite po želji). Za izradu nogu čovječuljka potrebujete jednu žicu koju trebate presaviti na pola. Kada presavijete žicu, ovijte jednu polovicu oko druge kako bi se spojile, a nakon toga podijelite žicu na tri dijela: dvije noge i srednji dio. 

Nizanje perli

Nizanje slamčice

Za izradu tijela potrebna vam je jedna žica.

I ovu žicu trebate prasaviti na pola, no ovu žicu ne uvijate u potpunosti, već na jednom i drugom kraju ostavite mjesta kako bi spojili noge i kasnije ruke s ostatkom tijela. Srednji dio žice ukrasite perlama. Na mjesto ruku i nogu provucite dva komada slamčice (jedan malo kraći, drugi malo duži), kako bi dobili zglob. Isto tako napravite i s nogama. Na vrhu postavite veliku perlu. Na toj perli možete nacrtati oči i usta, ali i zalijepiti vunu (kosa). Sve ovisi o vašoj i dječjoj mašti.

Čovječuljak spreman za igru

MALA ANEGDOTA O PSIMA

Prekrasni prijateljičini psi
https://www.facebook.com/ltrescec?pnref=story

Kada je naš mališan bio još jako mali i tek učio hodati, onako pomalo nespretno nesigurno se održavajući na nogama znali smo često ići u posjet babi. Ona ga je znala uzeti za ručicu i onda bi šetali ulicom, uživali i brbljali, a baba se ponosila svojim malim zvrkom. Susjede koje su okupljene sjedile na klupama pred kućama dobacivale su komentare poput onog: „kako je samo narastao“, „liči na babu, mamu, tatu, susjeda, poštara…“ i slično ili bi ga pitale kojekakve stvari na što je on pokušavao odgovoriti vokabularom koji je do tada sakupio.

Dogodilo se da je u to vrijeme bio oduševljen i naročito fasciniran psima. Uporno ih je želio dirati i veselo je nabrajao njihova imena. Kad se, dakle, našao ispred okupljenih susjeda počeo je pričati: pas As, pas Rex, pas Bingo, pas Beja (Bela), pas Matej (mater)… na što su susjede od smijeha popadale s klupa! Pitale su kakav je to pas… a on pa pas Matej beji (bijeli).

Otada ga još mnogi zadirkuju i šale se na taj njegov pas Matej.

A tom psu je u biti ime Miki. I susjedin je nestašni preslatki bijeli mješanac koji ju često izluđuje pa nije ni čudo što je naš mališan pomislio da mu je to ime.  

IGRA DETEKTIVA

krećemo u detektivsku avanturu

Nisam od mama koje mjesecima unaprijed imaju isplaniran svaki sat, gotovo u minuticu. One godinu dana unaprijed znaju: kada će im se dijete raplakati, kada biti bolesno, kada uprljati, koje će mu sposobnosti koji dan razvijati i kojim tehnikama, koliko će vlakana koji dan unjeti u svoj organizam, koliko bjelančevina i koliko kvalitetnih ugljikohidrata. One točno znaju koji će dan biti sunčano, a koji dan potrebuju kišobran. Nepogrešivo i prije Vakule. Djeca im se hrane zdravo, raznovrsno i prirodno, muževi su besprijekorni, usklađeni s dječicom i modnim dodatcima, a one dotjerane i njegovane kao da su sišle s naslovnica modnih časopisa.

Najiskrenije se divim tim mamama. Imaju toliku kontrolu nad svime i pritom su još toliko graciozne da često poželim kod jedne od njih na privatnu edukaciju kako bih upoznala tajnu velike moći organizacije. S druge strane, ponekad sam pomalo tužna što moj mališan nema takvu mamu. Mamu koja će iz njega izvući njegov puni potencijal. Možda bi uz takvu mamu sada već svirao dva instrumenta, govorio mandarinski, hindu, ruski i japanski, uz standardne europske jezike. Možda bi već osvojio toliko željeni pehar o kojem mašta, a možda bi bio u malim znanstvenicima.

ova pukotina na cesti djelovala je vrlo sumnjivo

Ovako, s ovom mamom je najčešće zamusan i pun pijeska ili skače po lokvicama čim padne par kapi kiše, na opće zgražanje pristojne djece (i njihovih roditelja). Ti savršeni klinci uljudno pozdravljaju, za stolom sjede uspravno, ne stavljaju dlanove i nos na izlog slastičarnice, nikada ne skaču osim ako je za potebe natjecateljskog sporta. I tada su najbolji.

Naš mališan krene po papuče, a završi igrajući se na podu s Legićima, ili pak krene u vrt po mrkvu i peršin za juhu, a nedugo zatim ga pronađem kako hrani mačka ili se igra u pijesku. Zna otići oprati ruke, a na kraju u kupaonici napravi cijeli poligon za igru brodova i podmornica.

Iz tog se razloga naše igre jednostavno "dogode". Današnja igra kojoj smo nadjenuli ime "Igra detektiva" nastala je u potpunosti spontano iz jedne najobičnije šetnje gradom.

pronašli smo i tajnoviti papirić

Kako u naše šetnje često ponesemo i fotoaparat (jer nikada ne znaš na što zanimljivog možeš putem naići), ponijeli smo ga i ovog puta. Mališan je izrazio želju sam se okušati u toj aktivnosti, a budući da je riječ o malenom digitalnom fotoaparatu, izuzetno malenih dimenzija, nije mu bilo nespretno služiti se njime.

Stoga sam mu ga dala i pustila ga neka fotografira sve što mu se učini zanimljivim. Isprva me pitao za svaki pojedini detalj, tražio dozvolu, nakon toga smo puno pričali o svakom njegovom predmetu zanimanja i njegovim razlozima zbog čega ih je odabrao kao predmet fotografiranja.

ovo se nalazi na sumnjivom mjestu

Na kraju je sam izjavio kako je on detektiv koji je u potrazi za neobičnim tragovima koji će mu pomoći riješiti slučaj. Pitala sam ga što znači biti detektiv. Njemu je detektiv striček koji traži sumnjive stvari i pronalazi lopove. On je kao Inspektor Gadget. Ima ruke i noge koje može pretvoriti u što got želi. Njegov šef mu naredi koga treba pronaći i onda on ide u potragu. Bilo je štosno to što je i pomalo padao mrak na naš grad pa je čitava igra izgledala pomalo mističnije i malcu interesantnije. Na žalost, dogodila se i nezgoda. Naravno, mojom krivnjom. Nisam mu objesila fotoaparat oko vrata ili barem oko zgloba, pa mu je prilikom footgrafiranja pao na beton i razbio se. To se može vidjeti na fotografijama. Igru smo ipak dovršili, a kada smo stigli kući pogledali smo jednu epizodu Inspektora Gadgeta. Vjerujem da ćemo se uskoro igrati igara nadahnutih detektivima.