 |
| Lisica |
Bio jednom jedan čovjek, pa imao tri sina. Dvojica bijahu bistri mladići, a treći bijaše momak budalast. Desno oko onoga čovjeka uvijek je bilo nasmijano, ali lijevo se neprestance kupalo u suzama. Njegovi sinovi odlučiše upitati ga zašto je tako.
Najstariji ga sin upita, ali čovjek na nj baci svoj nož. Drugi sin ga upita, ali dogodi se navlas isto. I jedan i drugi sin pobjegnu. Tada isto pitanje postavi oci i treći sin. Čovjek se maši noža, ali momak se i ne pomakne. Čovjek odloži nož i reče: "Dvojica mojih sinova su kukavice, a ti si hrabar. Meni se desno oko smije zato što imam sina junaka, a lijevo mi oko plače zato jer mi je netko ukrao čarobnu vinovu lozu koja daje dvadeset i četiri vjedra vina na dan."
Trojica braće dogovore se pa krenu u potragu za čarobnom vinovom lozom. Put se račvao u tri smjera pa svaki od njih krene svojom stazom. Dva starija sina doskora se opet sretnu. "Hvala Bogu, otarasili smo se one budaline!" nasmiju se pa sjednu blagovati hranu koju su sa sobom bili ponijeli. Naiđe u taj mah odnekud neka hroma lisica, i jadna i izgladnjela. No braća joj ne dadnu ni mrvice. Reknu ovako: "Vidi lisice! Hajde da je ubijemo!" Lisica odhrama dalje.
Kad je budalasti momak sjeo blagovati, primakne mu se ista ona lisica. "Vremena su teška", reče on "Podijeli sa mnom ovaj zalogaj".
Kad pojedoše, lisica reče: "Kamo si krenuo?" Prostodušni mladić, iznenađen što lisica umije govoriti, rekne joj po istini što je i kako je.
"Pođi sa mnom", reče lisica.
Dođu u vrt. "Vinova loza tamo je unutra", reče lisica. "Moraš poći pokraj dvanaestorice stražara. Njihove su oči otvorene, ali čvrsto spavaju. Naći ćeš dvije lopate, zlatnu i drvenu. Iskopaj lozu drvenom lopatom pa se vrati amo k meni.
Ali kad se momak lozi primakao, zaboravi on sve kako ga je lisica bila naputila pa dohvati zlatnu lopatu. Zarine on lopatu u zemlju, a čuvari se svi odreda probude pa ga odvedu svome gospodaru.
"Loza pripada mome ocu", branio se budalasti momak.
"Neka je i kako ti veliš", reče onaj gospodar, "ali ja ti je ne vraćam sve dok mi ne doneseš stablo zlatne jabuke na kojemu svakoga dana dozori jedna zlatna jabuka."
Momak se vrati lisici, a ona mu reče:"Pođi sa mnom." Odvede ga u drugi vrt i reče mu: "Da dođeš do stabla zlatne jabuke moraš proći drugu dvanaestoricu stražara. Kraj voćke se nalaze dvije motke: " jedna zlatna, druga drvena. Uzmi drvenu, pa udri njome po stablu. Zatim se vrati amo k meni."
Ali budalasti momak udari po stablu zlatnom motkom i probudi stražare. Gospodar onoga vrta reče: "Dat ću ti voćku, ako mi dovedeš zlatnoga konja sa zlatnim krilima."
Momak se vrati lisici, a lisica mu reče: "Pođi sa mnom."
Povede ga kroz mračnu šumu do nekog imanja pa mu reče:" Prvo moraš proći pokraj dvanaestorice čuvara. Zlatni se konj nalazi u staji, a pokraj njega vise dvije uzde, jedna od zlata, a druga od lika. Zauzdaj konja uzdom od lika, zajaši ga i vrati se amo k meni."
Ali budalasti momak zauzda konja zlatnom uzdom i probudi stražare. Gospodar reče: "Dat ću ti zlatnoga konja, ako mi dovedeš zlatnu djevojku u zlatnoj kolijevci."Momak se vrati lisici, a lisica mu reče: "Pođi sa mnom." Dovede ga do neke špilje. "U špilji su dvanaestorica stražara, a kad prođeš pokraj njih, eno se zlatna djevojka ljulja u zlatnoj kolijevci. Pokraj nje stoji golema sablast i viče: "Ne! Ne! Ne! Ti se na nju ne osvrći nego dohvati zlatnu kolijevku pa je donesi amo k meni."
Ovoga puta momak sve učini kako ga je lisica poučila. Vrate se na ono imanje, a momak reče: " Ova zlatna cura ljepota je da joj ravne nema. Sve mi se vidi, šteta bi bila bez nje ostati." I tako se lisica pretvori u zlatnu djevojku, smo joj oči ostale iste, lisičje. Momak dade liju-djevojku gospodaru pa uzme zlatnoga konja.
Te noći gospodar se bolje zagleda u zlatnu djevojku pa poviče: " U tebe su oči isičje!" Djevojka se opet pretvori u lisicu koja pobježe onamo gdje je na nju čekao momak zajedno s pravom zlatnom djevojkom i sa zlatnim konjem.
Lisica se onda pretvori u zlatnoga konja, ali rep joj osta lisičji. Momak je zamijeni za stablo zlatne jabuke. Kad se zatim gospodar divio konju, reče: "Na tebi mane nema, samo da ti rep nije čupav, pravi lisičji." Konj se opet pretvori u lisicu koja pobježe onamo gdje je na nju čekao ma kraju, lisica se pretvori u stablo zlatne jabukei momak je zamijeni za očevu lozu. Ali kad se gospodar divio stablu, iznenada reče: "Kakvo čudo! Jabna njemu rastu kao lisičje glave!" Nato se stablo prometne u lisicu koja pobjegne da se pridruži momku, djevojci, konju, stablu i vinovoj lozi.
Na putu kući momak susretne svoju braću. Oni ga zaskoče, bace u neki bunar i ukradu njegovo blago. Ali kad su sve ono donijeli natrag svome ocu, loza nije davala vino, jabuka nije htjela procvjetati, zlatni konj nije htio hrzati, a zlatnoj djevojci smijeh nikako da na ustima zaigra. A očevo lijevo oko suze i dalje lije i lije.
U malo vremena lisica spasi momka aiz bunara. Dok je on ležao na travi, trudeći se dah povratiti, ona se pretvori u kraljevnu. Bila je začarana da luta zemljom kao lisica, sve dok ne spasi život prijatelju. "Sada sam slobodna", reče ona, "a slobodan si i ti. Ostaj mi zbogom prijatelju moj." Kraljevna pođe svojim putem, a momak ode kući. Ondje ispriča ocu cijelu priču i kad je završio loza počne davati vino, stablo jabuke procvate, konj zahrže, a zlatna djevojka zapjeva. I najbolje od najboljega - lijevo oko njegova oca prestane plakati i stade se smijati.
Otac otjera od kuće dvojicu svojih sinova, nevaljaca, a budalasti se momak oženi zlatnom djevojkom. Živjeli su dugo i sretno, a žive još i danas ako nisu umrli.
Nema komentara:
Objavi komentar