CICIBAN

(Pjesmice za djecu)

CICIBAN SLUŠA OČEV SAT

Gle igračke zlatne! Što je u njoj, tata?
Kakav li je ovo tihi, tanki glas?

-Cicibane, to je odjek zvonkog bata,
to kovači mali kuju čas po čas.

Kuju dane, tjedne i godine kasne,
čekićima naglo kuju čas po čas,
svemu što pod suncem plamti ili gasne,
rođenju i smrti zvoni njihov glas.

Tika-taka! Bodrečovjeka na djelo,
pute naše mjere, vječno prate nas,
poju pjesmu svoju ponosno i smjelo,
srcu ljudskom kažu gdje će naći spas.

Oče, reci: Kako? Kada kuju oni...
Da li poju svoju pjesmicu za nas?
-Cicibane, sinko, slušaj kako zvoni
sa nakovnja malog i tvoj čas po čas.

Čudna čuda, oče! Čekaj časkom, stani
"Cicibane dragi!" Čujem jasni glas
ko ptičice cvrkut na procvaloj grani;
"Zlatni vijek se kuje za te, čas po čas!"

Oton Župančić
(pjesmu je sa slovenskoga preveo Gustav Krklec)

xoxoxoxox


CICIBAN

 

 Trči mali Ciciban
u lug zelen svaki dan.
Kad on stigne sred šumice,

kliče ptica sa grančice:
“Doš’o nam je Ciciban,
Cicibane, dobar dan!”

Cicibane, što je to?
Kakovo te snađe zlo?
Danas ptica sred šumice
zapjevala sa grančice:
“Doš’o nam je Cicisram,
Neću da mu pozdrav dam.”

Misli mali Ciciban:
“Čemu danas – Cicisram?”
Ruke gleda: “Sada znam.
Nit’ sam miven, nit’ sam pran;
pa je Cicibanac
dječak neopranac.”

Potok teče – skok! skok! skok!
Lak i bistar mu je tok.
Ciciban se u njem pere.
S pjesmom ptić se lugom vere:
“Doš’o nam je Ciciban,
Cicibane, dobar dan!”
 

Oton Župančić