Nekoć davno, dok su još mitska bića posjećivala nam zemlju
živjela je prekrasna djevojka čija je majka bila vila koja se zaljubila u
jednog prekrasnog momka koji je često pecao ribu. Iz njihove ljubavi rodila im
se malena, nježna djevojčica. Prozvali su je Sava. Sava je izrasla u prekrasnu
djevojku koju je osim nevjerojatne ljepote krasilo dobro i plemenito srce. Jednoga
dana, jedan je vrač tražio rijetke trave i na jednoj livadi ugledao Savu kako plete
vjenčić od poljskoga cvijeća. Očaran njenom ljepotom pokušao ju je navesti da
se uda za njega. No ona je odbila njegovo udvaranje, kao i udvaranje brojnih oholih
i bogatih mladića koji su se natjecali za njezinu naklonost. Kada je shvatio da
ju ne može imati, pretvorio ju je u rijeku. Rijeku Savu. No, ona je i kao
rijeka bila očaravajuća. Privlačila je svojom ljepotom, bila prepuna riba i
bilo je lijepo i ugodno živjeti uz njezinu obalu. No zbog svoje nesretne
sudbine znala je često biti vrlo okrutna. Prije no što su je ukrotili, izlijevala
se i razlijevala iz svoga korita svuda uokolo. Tako je natapala šume, močvare i
polja. Tamo gdje je donosila mulj i ljubila zemlju bila je vrlo korisna i ljudi
su je voljeli, no negdje je poput zle maćehe uništavala i nosila sve pred
sobom. Kako je vrijeme prolazilo ona je bila sve tužnija i sve okrutnija. Uništavala
je i kuće i vrtove, uništavala usjeve i sav trud i muku težaka. Jadnim ljudima
koji su je nekoć voljeli zbog njzine ljepote i koristi odnosila je sve što su
imali donoseći im jad, čemer i propast.
Uz njene obale nekoć je živjela i jedna starica. Zvali su je
baba Keda. Živjela je poviše poplavljenog dijela, na mjestu koje su svi znali
kao Greda, jer je i izgledalo poput jedne velike i dugačke grede. Zbog toga je
njeno zemljište uvijek bilo zaštićeno od brojnih poplava. Mnogi su na splavima
i u čamcima dolazili sakriti se od vodene stihije. Dobra je baba Keda imala
veliko srce i sve je siročiće koje bi put doveo k njoj širokih ruku dočekivala.
S velikom je ljubavlju goste dvorila i prihvaćala. Pridošlice su vidjeli da je
kod babe Kede lijepo i ugodno, te su malo pomalo mnogi došljaci ovdje i ostali.
Vrijeme je teklo, žitelji se namnožili i gradeći kuće osnovali naselje. Napokon
je ovdje prekrasno selo zablistalo, a njegovi žitelji iz zahvalnosti prema
dobroj babi Kedi prozvali je Babina Greda. Danas svako dijete zna:“Ge današnja
Babina je Greda, živjela je njekad baba Keda!“
Babina greda se nalazi u Vukovarsko – srijemskoj županiji.
Legenda ispričana prema kazivanju starijih stanovnika općine
Babina Greda.
Nema komentara:
Objavi komentar