subota, 14. veljače 2015.

ULIČNI SVIRAČ U KOPRIVNICI

Jučer je u centru grada Koprivnice, negdje između banke, pekare i gradske galerije na maloj sklopivoj stolici sjedio jedan čovjek vrlo zapuštenog izgleda. Svirao je stare rock balade na gitari i jako je lijepo pjevao. Silno me začudilo kako tako lijepo svira unatoč velikoj hladnoći koja je tjerala ruke ugurati jako duboko u džepove i pobjeći što prije na neko toplije i ugodnije mjesto. On je sjedio i nije mario za vrijeme, kao ni činjenicu da je ono malo prolaznika požurilo korak i nestalo, ostavivši trg potpuno prazan. Čovjek je svirao toliko toplo i lijepo, a ukoliko bi mu se dogodila pogreška zbog smrznutih prstiju, krenuo bi ispočetka. Iako sam žurila zbog gustog rasporeda i obaveza koje su me čekale, zastala sam na trenutak. Pjevao je pjesmu And I love her, The Beatles-a i tom mi je pjesmom uljepšao tmuran i izuzetno hladan dan. Približila sam mu se, ubacila mu novčić u šešir i jako se iznenadila kada sam čula da mi je zahvalio na engleskom. Bilo mi je žao što nisam imala priliku čuti njegovu priču i što ga je ponukalo posjetiti naš mali pospani gradić dok su zvuci njegove gitare i njegov topao glas odzvanjali gotovo praznim trgom. Uvjerena sam da sam propustila pregršt zanimljivih anegdota. No, sigurno sam ljepotu njegove jednostavnosti i toplinu ponijela sa sobom. 

Kako li je malo potrebno za iskrenu sreću, a ovaj me rijedak posjet uličnog svirača Koprivnici podsjetio na činjenicu kako moć glazbe može učiniti čudo. Uljepšati nekome dan, raznježiti osobu, okupiti i ujediniti ljude. Nije li tako?


Budući da uz sebe nisam imala fotoaparat ni mobitel kojim bih zabilježila trenutak, poslužit ću se video snimkom meni omiljenog flashmob-a, s youtube kanala. Uživajte u zvucima Ode radosti.

ČESTITKA ZA VALENTINOVO

Dobila sam simpatičnu čestitku za Valentinovo od ekipe UNICEF-a Hrvatska. Više o Čuvarima djetinjstva možete pročitati u jednom mom ranijem postu. SRETNO VAM SVIMA VALENTINOVO! I volite se svaki dan, ne samo danas :)
Čestitka UNICEF-a čuvarima djetinjstva

nedjelja, 8. veljače 2015.

VESELE BOJE TVOJE I MOJE

Vesele boje tvoje i moje - Jelena Jelaska
"Vesele Boje tvoje i moje" autorice Ljiljane Jelaska prekrasna tvrdo ukoričena knjiga pjesama na čak 102 stranice. Ovo je autoričino prvo djelo koje je nagrađeno prvom nagradom na književnom natječaju "Albatros 2013." Nakladnik je Pučko otvoreno učilište Velika Gorica. Ljiljana Jelaska je spisateljica koja je svoju maštu, ljubav prema poeziji i obitelji pretočila u krasne stihove. Svojom je djetinjom maštom ispisala stihove pune ritma, slika i zvukova koji se doživljavaju svim osjetilima. Svoje veliko životno iskustvo pretočila je u djeci pristupačan način poučavanja.  

Osim poučnih stihova simpatičnih rima, ova zbirka dječje poezije ujedno je i bojanka. Na desnoj stranici knjige nalazi se pjesmica i crtež koji valja obojiti, dok je s lijeve strane prazan uokvire list koji čeka dječje nadahnuće. Ovdje je prostor gdje se daje djeci mašto na volji kako bi nacrtali ono što ih se najviše dojmilo u pjesmici. Na taj način, svaka knjiga postaje orginalno umjetničko djelo mališana koje će godinama dobiti na vrijednosti.

Dvije pjesmice iz knjige možete pročitati u nastavku...

KAKO SE SMIJU DJECA

Djeca se smiju 
okruglo, 
četvrtasto, 
trokutasto.

Okomito, 
vodoravno, 
sjedeći 
il' uspravno.

Javno ili
kriomice, 
iza leđa
il' u lice.

Žuto ili zeleno,
listopadno, 
zimzeleno.

Točkasto
il' prugasto, 
glatko ili 
rupičasto.

Sve od smijeha
Ori, zvoni, puca!
Jer djeca se smiju
smijehom, 
djeca se smiju 
iz srca.

xoxoxoxo

PITALICA

Zašto rijeka ima vir, 
što za miša znači sir?

Dal' puževi ikad' trče,
da li se u Grčkoj grče?

Je li u pustinji pusto,
u prašumi je li gusto?

Da li Mjesec pere zube,
gdje ljetuju lijene bube?

Svako zašto, zato ima.
Svako zato, zašto skriva.

Mala glava misli, pita, 
odgovor iz knjige hita.

Zato: čitaj, listaj, traži,
čarobne su znanja draži.


četvrtak, 5. veljače 2015.

DJEČJA USTA

Smišljam neku spačku
Danas nam je mališan prepun pošalica pa mi je palo na pamet zapisati par zgodnih... 

Ja: - Što ćeš za doručak?
Mališan: - Lino čokoladne krevetiće! (poželio je Lino jastučiće)

xoxooxox

Na televiziji je bio neki film u kojem se pojavio neki glumac koji se spoticao i štucao.
Mališan je scenu komentirao jednostavno: Vidi, NApijanac!

xoxoxoxoxo

Kada sam ljuta zbog nečega onda viče po kući: "Bježiteeee, ide VELIKA mamaaaaa!" Inače sam samo mama :)

xoxoxoxoxo
Naš malac od kad je bio beba zna izvoditi neki fora zvuk koji od prilike ide: -Ligaligaligaliga
Uvijek nam je presladak i smiješan dok to radi. Pitali smo ga što mu to znači, a on nam je odgovorio da on to radi kada je jaaaako jako sretan. 
Kasnije je zaboravio kako se to radi, a onda se iznenada prisjetio :P
Kada sam ljuta, zna stati ispred mene i ponavlja svoje "Ligaligaligaliga...". Kada je to prvi puta pokušao, stao je i pitao: - Mama, je li upalilo? Da li si još ljuta?
Ako sam baš jako ljuta, onda tužno kaže - Uf, ne pali!

xoxoxoxo

Jednom prilikom kada su ga nešto pitali tipa "što mama ima?" odgovorio je: "mama ima puse!" 
Preslatko!

xoxoxoxo

Kada sam došla po njega u vrtić u trenutku dok su se mališani glasno smijali. Kada sam pitala što je to bilo tako smiješno, odgovorili su mi da su si dali imena. Tako je moj mališan bio palačinka, jedan dječak pekmez, drugi marmelada, jedna djevojčica sir... i tako dalje. Ta je njihova igra trajala mjesecima i znali su roditelji pitati što im to znači. Kada sam pitala od kuda im je ta igra, mališan je odgovorio da se on toga dosjetio i da mu je to bilo jako smiješno. Svi su prihvatili s istim oduševljenjem i povremeno se i sada znaju nazivati tim "smiješnim" imenima.

xoxoxoxox

Kako je mališan nekad brojao: Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam, osam, devet, deset, JEDVANAEST...

xoxoxoxox

Mališa je neko vrijeme proveo doma jer je bio bolestan. Budući da se približavalo vrijeme da se vrati u vrtić, željela sam ga pripremiti na to tako što sam mu pričala da ćemo dva puta ići spavati prije nego opet krene u vrtić. Pitao me: - mama, zar baš moram? 
- pa, što ti nije lijepo u vrtiću? - odgovorila sam. 
- ma, je... ali
- pa što te muči?
Duboko uzdahnuvši krenuo je: -aaaah opet rules, rules, rules... (pravila, pravila, pravila)

xoxoxoxoxo
Jedno jutro, pričala mi je svekrva, mališan se probudio i derao: "Baaakaaaaaa, dođiiiii! Ti si mi jedina šansa! Mama je na poslu, tata spava i ne bih ga želio buditi (u isto vrijeme urlaaaa) i viče: Dođi, mi pomoći da se presvučem!"
xoxoxoxoxo

Jedna anegdota koja se tiče moje mlađe sestre dok je bila mala. Dakle, roditelji su imali privatni posao i ljudi su znali nazvati i ostavljati svoje narudžbe. Jednog dana ostala je na kratko sama u kući i umjesto da pozove nekoga od starijih, ona se javila. Čovjek ju je pitao da li može zapisati narudžbu i ona je odgovorila da može (imala je cca 4 godine). Dakle, čuvjek joj je ostavio narudžbu koja, naravno, idućeg dana nije bila isporučena. 
Tata je drugoga dana vikao na sve nas i pitao kako možemo biti tako neodgovorne i ne odnijeti narudžbu, na što se ona javila i rekla ponosno: - tata, ja sam sve zapisala! I donjela papirić s nekakvim čvrknjama. 
:) Dan se danas smijem kada se toga sjetim. 

nedjelja, 1. veljače 2015.

ODNOSI VELIČINA U NAŠEM SVIJETU

Ovo sam ja
Proporcije su nešto što našeg mališana kopka već neko vrijeme. Stalno propitkuje koliko je nešto veliko ili malo, a osim toga jako ga interesiraju neki pojmovi poput ulica, grad, županija, ... Kad je bio sasvim mali mislio je da je Koprivnica baš naša kuća, a Drnje bakina. Djed ga je naučio kako se zove njegova ulica i on je tada mislio da je broj sastavni dio imena ulice. Bilo mi je prekrasno vidjeti s koliko je oduševljenja otkrio da broj nešto znači!

Šetali smo ulicom i budući da je bio jako nemiran, pokušala sam mu pažnju usmjeriti na nešto kako bih spriječila njegovo trčkaranje uokolo. Pokazala sam mu kuću pokraj koje smo prolazili i rekla: "Vidiš li broj na ovoj kući?" Kada je odgovorio potvrdno, nastavila sam ga ispitivati koji je to broj i onda mu pokazala kako se brojevi izmjenjuju: na jednoj strani ceste, pa skaču na drugu. Tada sam mu pričala o parnim i neparnim brojevima. Zatim smo naišli na oznaku s imenom ulice. Tamo je slovkao (još ne zna povezivati slova u riječi, iako sva slova poznaje već dugo) i kada sam mu rekla da na toj oznaci stoji ime ulice, a svaka kuća ima broj i da se ulica i broj povezuju pa u kombinaciji označavaju točno određenu kuću - njegovu oduševljenju nije bilo kraja!
Naša kuća
Bilo mi je prekrasno kada je išao od kuće do kuće i glasno komentirao: "ova kuća je u ulici koja se zove xyz, na njoj je broj 10. To znači da je to kuća xyz 10!" Skakutao je od oduševljenja, a njegovoj sreći nije bilo kraja kada je svoje novo znanje primjenio na našoj kući! Utrčao je unutra i sve ukućane pozvao kako bi s njima podijelio svoje otkriće!

Budući da je tako velik interes pokazao za te stvari, a u zadnje mu je vrijeme ionako okupacija atlas i knjiga o svemiru... palo mi je na pamet kako bih mu mogla sve trenutne interese povezati i napraviti nešto zabavno. Nadobudna kakva jesam, često bez razmišljanja krenem s nekim projektom koji možda i nije primjeren njegovoj dobi... 

Tako sam i sada, želeći mu ukazati na sve te zanimljive činjenice o kojima smo toliko pričali poslijednjih dana, napravila nekoliko elipsa u njegovom bloku za crtanje i dala mu da škaricama reže po iscrtanim linijama.
Naša ulica
Kada je bio gotov imali smo točno osam ovalnih papira od kojih je svaki slijedeći bio manji od prethodnog. Ideja je bila da svaki od papira predstavlja drugi pojam koji bi predstavljao pojmove ovim redom:

1. JA
2. MOJA KUĆA
3. MOJA ULICA
4. MOJ GRAD
5. MOJA ŽUPANIJA
6. MOJA DRŽAVA HRVATSKA
7. MOJ KONTINENT
8. MOJ SVEMIR

Najprije smo krenuli s najvećim. Najveći predstavlja naš svemir. Pred mališana sam stavila bojice i krenuli smo u avanturu. Nisam mu ništa sugerirala, samo sam mu rekla kako bih željela da na ovom listu nacrta svemir. Prvo je nacrtao mjesec. Rekao je da je Mjesec plav i da ima puno zlatnih dijelova, a dio je bjel.
Moj grad
Tamo su ledenjaci. Lijevo od mjeseca nacrtao je veliki okrugli planet koji je obojio u boju breskve i još ga okružio smeđim krugovima. Rekao je da je to Saturn i da su smeđi dijelovi njegovi prstenovi. Ne smije mu pasti ni jedan jer bi onda i ostali bili tužni i otišli od njega pa ne bi imao ni jedan (prsten). Nacrtao je i mali plavi planet za kojeg je rekao da je to Merkur i da ima oči i ruke. Iznad Saturna je nacrtao crveni planet koji je ukrasio narandžastim i žutim. Za njega je rekao da je to Mars i da na njemu ima puno vulkana i lave i da je zato crven. Uz njega je rekao da je plavi Pluton i da na njemu kreće željeznica kroz svemir. Kraj  Plutona se nalazi i svemirski autobus u kojemu su putnici koji putuju na izlet. Odmah kraj toga je nacrtao je planet Zemlju i rekao da ovdje ima puno mora i planina i točno četiri mostića (koja je nacrtao).
Moj kontinent
Desno od Zemlje i točno iznad Mjeseca nacrtao je Mystery planet kako ga je nazvao. Kaže da se taj planet pojavi i onda nestane, pa se pojavi negdje drugdje! Kraj njega je jedna zvijezda koja je tramvaj zvijezda i ona putuje tračnicama s jednog planeta na drugi. Točno ispod nje je Sunce (znaš, mama.... sunce ti nije planet, to ti je jedna najveća zvijezda! Pitala sam kako zna, a on je odgovorio: pa žuta je i najsjajnija! Baš kao i zvijezde! Koja logika! Ostala sam paf!) Svemir je tamno plav pa je pobojao sve ostalo, a pritom ostavivši mjesta za svemirske tračnice! Čak je dolje nacrtao i svemirsku tratinčicu koju svi u svemiru jako vole. Rekao je da želi ispod napisati da je to svemir i neka mi samo govorim slova. Ispalo je fenomenalno!

Nakon svemira poželio je nacrtati sebe. Nacrtao je sebe bez odjeće. Na slici želi biti gol jer se upravo sprema na kupanje. 
Moj svemir

Potom je nacrtao kuću. Ograda mu se jako sviđa jer ima srebrne kuglice na vrhovima i to mu je oduvijek super, a voli i drveće i cvijeće oko kuće. Pitala sam ga gdje su prozor i vrata, a on se začudio kako ih ne vidim... A sve je u biti bilo tu. Srcoliko! Prekrasna kuća. 

Slijedeće na redu bila je ulica. Nacrtao je cestu po sredini, dvije kuće i potok koji se prelio. Želio je prikazati kako je naša ulica izgledala tužno za vrijeme poplave. Rekao je i da su kuće bile tada tužne, a potok pre velik. 

Kada smo došli do kontinenta samo ga je zašarao. Naravno.... nisam mu objasnila što on predstavlja. U biti namjerno mu nisam željela ništa reći misleći da će mu mašta raditi kao dok je crtao svemir. No, onda sam shvatila prvo da je umoran od crtanja i drugo, da o kontinentu nema dojam, dok je o svemiru puno toga slušao i stvorio svoju verziju. Kad je došao do grada, već je bio pre umoran i samo našarao.... tako da su dva papira ostala prazna. Bojim se da neko vrijeme neće ni primirisati papiru i bojicama!
Sve zajedno
Rezultat svega je bio da je dobio neki nejasan dojam o odnosima u prirodi, dobili smo lijepu umjetninu, a i ja sam naučila lekciju: ne siliti jer tada postignem u potpunosti suprotan efekt.

Ova aktivnost može se primjeniti na različite stvari. Na proporcije: medo, ja, mama ili ja, moja seka/braco, mama/tata.... cvijet, grm, drvo... kap, lokva, jezero, more... mogućnosti su beskrajne!

Isto tako, ova aktivnost može postati prekrasan dar. Samo na vrhu svakog papira izbušite rupu, provucite satensku ili kakvu drugu ukrasnu vrpcu i povežite u mašnicu! Prekrasno.