četvrtak, 25. prosinca 2014.

BOŽIĆNA ČESTITKA

Od silnih misli koje bih željela podijeliti, na kraju ništa smisleno ne mogu izreći. Meni je božićno vrijeme izvor velike radosti, vrijeme kada osjećam veliku ljubav, zahvalnost i radost u srcu. No u isto vrijeme, to je doba kada se preispitujem, kada analiziram, kada se sjećam i koliko je lijepo, toliko je i snažno, možda i teško. Puno je osjećaja tu i sve je jako intenzivno: od mirisa klinčića, cimeta, suhih agruma, svijeća, iglica bora, svježine, pečenih keksića i kolača, teških mirisa vanilije, kuhanog punča i vina pa preko okusa slatkoće najfinijih božićnih pripravaka, najboljih vina, likera, sokova, tople čokolade i kakaa, zatim su tu zvuci. Zvuci božićnih napjeva i veselih božićnih pjesama koji nas prate kuda got zašli, zvuci zvončića, velikih zvona crkava koje nas pozivaju na molitvu, šuškavo omotani darovi, zvuci glasova u kojima ljudi žele svima svega lijepog, onda su tu osjeti dodira, zagrljaja voljenih, stiskanja ruku, poljubaca, do opipa omotanih darova ispod bora, pikanja iglica dok se bor kiti,  mekanih šalova kapica i rukavica koji nas miluju dok izlazimo van.... a oči nas časte raskoši koja se razlijeva na sve strane... šarenilo božićnih lampica, sjajne kuglice, vatrometi boja, zelenilo, pomno uređene kuće i okućnice, pažljivo posložene boje, sjajni papiri salonskih bombona, licitarska srca, slama.... jasle... Na koncu su tu srcedrapaljne priče o potrebitima kojih se sjete samo u ovo doba godine.... i.... sve je toliko snažno, toliko intenzivno da se neki ljute koliko im Božić ide na živce. 

A zašto je tome tako? Domaćice padaju s nogu ne bi li ispekle najviše kolača i keksića, u firmama se trude zadnjih dana napraviti rekord i preteći prethodnu godinu, s radija se između božićnih pjesama velike korporacije natječu u davanju popusta, svi moraju kupovati, svi juriti, sve treba biti kao na fotografijama iz mondenih časopisa, svi se trebaju smijati, biti jako veseli, zaljubljeni, sve treba biti savršeno! Od jelke koja mora biti postavljena u točno vrijeme s točnim rasporedom kuglica, do toga da se ne smije dogoditi da nema pečenja, obilja na blagdanskom stolu i poklona... puno puno poklona! Djecu se tjera u sobu jer samo smetaju, a onda se zahtjeva da se smiješe na fotografijama, i da su radosna i vesela....

I svi se u toj silnoj želji za savršenim danima potroše i onda psuju, ljute se, trube u automobilima, razočarani su, piju, pucaju petardama i psuju na Božić, zaboravivši što Božić u biti jest. Od svega nagomilanog u cijeloj ovoj priči zaborave koji je to dan i u čiju se čast hvalisamo raskoši. 

Kao da zaboravljamo od čega se sve Božić sastoji. Božić je rođendan. Izvor velike radosti. Izvor svega čuđenja svijeta, gledanja svijeta djetinjim očima, čarolije u kojoj je sve moguće samo ako joj otvoriš svoje srce. Božić je više od vjerovanja, više od davanja, više od svega.... To je sve samo ono što se na kraju vidi. Za mene, čarolija Božića puno je snažnija i veća i samo usrdno molim da mi mali Isus podari snage da mogu prenijeti ono što nosim u srcu bez straha da će me ismijati zbog djetinjeg ponašanja. Želja mi je da svi osjete, dožive radost u svojim srcima i da shvate što je prvi božićni dar! Onako kako je to lijepo rekao Richard Paul Evans u knjizi Božićna kutija: "Sveti je sadržaj kutije roditeljska čista ljubav prema djetetu, koja se prvo manifestirala Očevom ljubavlju za svu Njegovu djecu, dok je On žrtvovao što je najviše ljubio i poslao Svoga sina na Zemlju toga davnog Božića. Sve dok zemlja živi, i dulje, ta poruka nikada neće umrijeti. Premda mrzli vjetrovi života mogu zalediti mnoga srca, ta će poruka sama štititi srce od životnih oluja. A za mene, dokle god budem živio, čarolija unutar božićne kutije nikad neće umrijeti. Nikada."

Mi smo tu kako bi voljeli. Kako bi voljeli i kako bi brinuli o drugima. Mi smo tu da gorimo i izgaramo za druge. Mi smo tu kako bi molili. Koga god molili, samo kako bismo molili dobru, kako bismo molili radosti i sreći. Koga god molili samo kako bismo molili miru i razumijevanju. Kako bismo molili zajedništvu.

Od srca vam svima želim blagoslovljen i radostan Božić uz želju da nikada ne zaboravite koji je prvi božićni dar!

nedjelja, 21. prosinca 2014.

BANANE U PIDŽAMI - RECEPT ZA SUPER FINI DORUČAK

Imati jako izbirljivog mališana ponekad je pravi izazov i zahtjeva veliku dozu kreativnosti, umijeća kombiniranja i povrh svega strpljenja. Nije da sam baš prvak u svemu navedenom, ali velika je stvar to što me mališan potiče na sve najbolje! 
svježi sir, med i cimet
 
Jutros se probudio i za doručak zaželio ni manje ni više nego - banane u pidžami! Kada sam ga pitala da li je to vidio negdje, rekao je da ih je sanjao. Nakon što sam pokušala razno raznim pitanjima doći do što je moguće više informacija o tome kako te banane izgledaju upustila sam se u nešto čemu ni sama nisam znala ishod. 
Uglavnom, u frižideru sam imala veće pakiranje abc sira i paketić tortilja na akciji, u kuhinjskom ormaru cijanski cimet, med od bagrema i kestena, banane i  .... krenula sam u izradu. 

Sastojci:
  • 1 veće pakiranje abc sira
  • 1 čajna žličica cijanskog cimeta
  • 2 jušne žlice meda
  • 3 zrele banane srednje veličine
  • 3 tortilje srednje veličine
Priprema:

1. Kremasti sir, med i cimet pjenasto umješati u manjoj zdjeli.
2. Poprskati tortilju, namazati sir na tortilju.
3. Položiti cijelu bananu na tortilju i zamotati je.
Banane u pidžami
4. Tortilju s bananom staviti u ugrijanu tavu i peći kratko dok s obje strane tortilja ne postane zlatnožute boje.
5. Izvaditi tortilju na tanjur, narezati na manje komade i servirati.
6. njam njam


Banane u pidžami su ispale jako fino iako na fotografiji koju smo na brzinu okinuli i nisu baš nešto. Uglavnom, izbirljivac zadovoljan. Zasitno i fino. Misija uspjela!

srijeda, 17. prosinca 2014.

BEDASTOĆE



Nikad kraja anegdotama našeg mališana. Jučer je bio posebno zanimljiv. Tik prije večernjeg rituala bio je prilično ljut. Najviše zbog ugašene televizije i crtića kojeg je gledao po ne znam više koji put. 

Kaže on meni -Mama, ne znam zašto je tata tebe zaženio?
-Kako to misliš?
-Pa, tako… Zašto je TEBE zaženio? Ja neću TEBE! Ti si užasna i tjeraš me prati zube i ne daš mi gledati crtiće. I dosadna si. I imaš glupe naočale.
(Skidam ih) – Vidiš, nemam ih više!
-Ma imaš, ali si ih skinula. Ne vidiš bez njih. I ideš mi na živce.
-Dobro, ako ti toliko smetam idem ti pomoći spakirati torbu pa idemo pronaći drugu mamu.
-Ma, ne bih ja sad. Malo sam umoran. Da li može sutra?
-Može.
-Ok. Ali još se ljutim. Samo da znaš.
-Znam.

Nakon što je oprao zubiće, umio se, obukao pidžamu i udobno se smjestio u krevet viče – Mamaaaaa, ja sam žedan!
(Donesem mu piti)
-Mamaaaaa! Hoćeš mi čitati priču?
-Ma ja sam dosadna, zar si zaboravio?
-Ma nisi, ja te jaaaaako volim!
-Ma da? Od kada to?
-Ma uvijek… Samo ti u mene uđu neke bedastoće pa onda radim gluposti.
-A kako ti uđu?
-Ma, ne znam ni sam. Samo se pojave. Ali sada su otišle. Se ljutiš?
-Naravno da se ne ljutim i znaš da te volim najviše na svijetu. Čak i s bedastoćama.
(zagrljaji i puse)

Izbavitelji-izdavač Egmont
I priča za laku noć. Večeras je odabir pao na Izbavitelje.

srijeda, 10. prosinca 2014.

IZGUBLJENA IGRAČKA - PREDSTAVA DJEČJEG VRTIĆA SMIJEŠAK





predstava "Izgubljena igračka" dječjeg vrtića Smiješak Koprivnica
Predstave u kojima glavne uloge imaju tete tradicija je koprivničkih vrtića. Budući da smo naše predstave propustili zbog bolesti mališana, uputili smo se na predstavu dječjeg vrtića Smiješak, čije su tete pripremile predstavu "Izgubljena igračka" koja se igrala u dva termina: jedna za polaznike vrtića 09. prosinca, i druga 10. prosinca namijenjena svoj djeci grada i okolice. Predstava je održana u dvorani "Domoljub" pod pokroviteljstvom Pučkog otvorenog učilišta.


Radnja predstave ukratko je išla ovako: mala je djevojčica izgubila lutku Nanu i zbog toga je bila jako žalosna i plakala za njom. Tražeći je, našla se u šumi gdje je upoznala razne zanimljive šumske stvorove koji su joj postali prijatelji i pomogli joj u njenoj potrazi. Lutku je ukrala zla vila jer je mislila da je to jedini način da primi neki dar. Na kraju je naučila kako je lijepo biti dobra i postala je dobra vila. Naravno, svi su na kraju bili sretni. 

na kraju predstave
Oduševilo me to što su tete vrhunski odglumile svoje likove, unatoč tome što nisu profesionalne glumice. Djeca su se vrlo lako udubila u sadržaj i aktivno sudjelovala u predstavi. Naš je mališan vikao vuku neka se bolje sakrije "jer ga vidi", a zloj je vili vikao da nije vila nego vampir zbog plašta kojeg je nosila. Iako se ispočetka malo bojao, na kraju je bio oduševljen svime i nije se dao kući još dugo nakon samog kraja. Odlična predstava, savršene glumice - tete. Oboje smo uživali i bili zabavljeni svo vrijeme trajanja predstave, a na kraju su još sva djeca dobila Kiki bombone kao dar od sada dobre vile, djevojčice koja je pronašla svoju lutku Nanu, strašnog zeca, uplašenog vuka i lukave tete lije. Iskreno preporučamo sve nadolazeće predstave dječjeg vrtića Smiješak iz Koprivnice.  

Sve zanimljive aktivnosti vrtića Smiješak iz Koprivnice možete pratiti na njihovim službenim web stranicama koju možete pronaći ovdje

ponedjeljak, 1. prosinca 2014.

FINA NINA I DIVOTAN BOŽIĆ

"Fina Nina i divotan Božić" Jane O'Connor
Fina Nina i divotan Božić slikovnica je koju je napisala Jane O'Connor, ilustrirala Robin Preiss Glasser, a prevela Lara Holbling Matković. 

Nina je djevojčica sa stilom. Ona voli raskoš, šljokice, prekrasne dekoracije, eleganciju i poklone. Ona kaže kako nikada nije kasno krenuti s pripremama za Božić jer je ona još u ljeti kupila prekrasnog anđela za vrh bora koji se okreće i svira. Osim toga, Nina je jako pažljiva. Svim ukućanima priprema darove. Ne zaboravlja ni svoje lutke, a ni kućnog ljubimca kojeg jako voli. Obožava sa sestrom izrađivati božićne kolačiće koje ukrašava šarenim mrvicama. 

S mamom, tatom i sestrom ide u potragu za najvećim i najraskošnijim, najmirisnijim i najljepšim božićnim drvcem.

Od sveg uzbuđenja dogodila se i jedna nezgoda koja je mogla upropastiti čitavo slavlje, no djed je spasio stvar i sve je postalo čak i bolje! 

Fina Nina voli koristiti neobične, grandiozne riječi koje koriste profinjeni odrasli. I to ju čini jako neobičnom i simpatičnom djevojčicom.

Mališan je isprva rekao da mu se slikovnica uopće ne sviđa jer je "jako za cure", ali nakon par čitanja postala mu je jako zabavna i simpatična. Posebno šljokice, šarene ilustracije i neobične riječi koje se baš i ne koriste jako često (grandiozan, divotan, naslijeđe, kompromis, koledanje i mnoge druge)  

Ocjena: tekst 9/10
ilustracije 10/10