Kada sam otprilike imala nekih dvanaest, trinaest godina prvi puta sam čula jednu romsku legendu o nastanku Roma. Ide otprilke ovako: Jednoga dana, kada su zemljom hodale samo životinje i rasle bezbrojne biljke Bog odluči stvoriti čovjeka. Uzeo je glinu i modelirao oblik savršene figure čovjeka te stavio u pećnicu da se peče. Da bi prikratio vrijeme čekajući, otišao je u šetnju pritom zamišljajući kako će ispasti njegovo djelo. Tako zadubljen u mislima daleko je odmakao, te kada se vratio natrag bilo je prilično kasno. Kad je otvorio pećnicu, imao je što vidjeti: čovjek je od pre dugog pečenja bio potpuno crn. Tako su nastali Crnci.
 | |
| Izvor: Wikipedija |
Kako mu se nije svidjelo to što je napravio, uzeo je novi komad gline i iznova oblikovao lijepog čovjeka. I njega je stavio u pećnicu da se peče, no budući da se uplašio da će se pre peći, ovog je puta čovjeka izvadio malo pre rano, tako da je čovjek bio potpuno bijel. Tako su nastali Bijelci.
Razočaran ponovnim neuspjehom, Bog odluči po treći puta načiniti čovjeka. Od gline je napravio novog čovjeka, stavio ga u pećnicu i čekao malo kraće nego prvi i malo duže nego drugi put. Kada je čovjeka izvadio iz pećnice bio je zadovoljan onim što je vidio jer je njegov čovjek imao prekrasnu boju starog zlata. Bilo je to njegovo najbolje djelo. Tako su nastali Romi.
O azijatima, indijancima i drugima nisu ništa rekli. No to i onako nije poanta moje priče.
Od četvrtog razreda osnovne škole svoje sam školske klupe djelila s romima. U školi ih je bilo svakakvih: simpatičnih, zločestih, problematičnih, dragih... No, u našem razredu su se najduže zadržali Antun i Marijan. Znali su se često nakon škole doći igrati s nama u ulici. Antuna škola baš i nije zanimala, no Marijan je volio školu. I prekrasno je crtao. Još negdje u svojoj djevojačkoj sobi u ladici čuvam spomenar i njegovog krasnog patka. Nedavno sam ga srela zajedno s dvije kćerke i suprugom. Pozdravili smo se i ostali pričati dosta dugo. Ima devetoro djece i pucao je od ponosa kada mi je rekao da mu je najstarija kćerka završila školu, a ona odmah iza nje samo što nije. I ni jedna se još nije udala! Bilo mi je jako drago čuti ga tako sretnog. Supruga ga je pohvalila kako je vrijedan i kako izrađuje krasne stvari od drva. Pitala sam ju da li još uvijek slika. Odgovorila je da još uvijek, ali jako rijetko. Šteta, jer zaista ima krasan dar! Požalili su mi se i da im je teško uopće pronaći posao djeci jer ih se stavlja u isti koš s onima koji iskorištavaju i prose bez želje za radom. Kada sam stigla kući, dugo sam razmišljala koliko im je u biti teško uvjeriti ljude da su pošteni i da svojim radom žele nešto postići. Jedna kćerka je završila za kuharicu, druga obožava svoju školu gdje uči za slastičarku. Silno im od srca želim da otvore svoj restoran i slastičarnu u tipično romskom stilu koji bi odražavali njihovu tradiciju i kulturu.
 |
| Izvor: www.zajebanko.com |
Neki smo dan sjedili suprug, maleni i ja s prijateljima s kojima se često družimo. Sjedili smo u našoj omiljenoj pivnici Kraluš na terasi. Bilo je lijepo toplo vrijeme, savršeno vrijeme za osvježavajuću pivicu. Djeca su pijuckala sok i svako nas malo tražila sitniš: za kuglicu sladoleda, za malo pecivo, za skakanje na trampolinu... Kada su im sve te zabavne aktivnosti dosadile, sjeli su ponovno s nama za stol. Naš je mališan zvjerkao uokolo, odjednom sišao s klupe i otrčao do obližnjeg stola za kojem je sjedila obitelj roma s djecom. Počeo je vikati na ženu toliko glasno da su se svi s terase okrnuli prema njima. Žena je mislila da on viče zato jer jedu sladoled i uzbuđenim glasom govorila da su oni kupili taj sladoled, da ga nisu ukrali i neka ih ostavi na miru. To se odigralo u nekoliko trenutaka tako da nisam ni stigla odmah odreagirati. On je i dalje vikao, a budući da ga nitko nije razumio ja sam im prevela to što je htio reći. On se strašno uzrujao jer je vidio da malena djevojčica, po mojoj procjeni tek nešto starija od dvije godine, pije Coca Colu. A on zna da su i Coca Cola i Pepsi i Sky Cola bljakane vode i nisu zdrave za malu djecu. On je vikao na ženu kako je mogla biti tako zločesta i davati bljakanu vodu djevojčici kad bljakanu vodu piju samo tate. Kada sam to rekla, svi su se na terasi počeli glasno smijati, a i gospođa se umirila i opustila. Maleni je ostao neko vrijeme sjediti s njima, tako da je s njihovom curicom dijelio vafel iz sladoleda. Znam da su se mnoge mame s terasa zgražale na to, no meni je to bio presladak prizor. Žao mi je samo što nisam imala foto aparat.
