SAMO MI STANI NA PRSTEEEEEE

Mališan po čitave dane skakuće po kući i pjevuši... hm, bolje rečeno dere se po kući: "samo mi stani na prsteeeeee!" To mu je zadnjih dana hit. A sve je krenulo njegovom zbunjenošću tekstom. Pita on... -kako može ići - odgrizi mi usne? Mama, pa to jako boli!

I kako objasniti djetetu da je to pjesnička sloboda, simbolika, impresija, nešto....

Inače, iskreno Vatra mi je kao bend išla poprilično na živce tim toliko očitim isfurom na EKV kojima nisu ni do... ma ni do gležnja... I zbog toga im nikada nisam dala šansu. Bili su mi dosadni, naporni. A koncerti beskrajno dugi. Imala sam osjećaj da nikada neće doći kraj mučenju. I onda krene moje zlato urlati kućom i govoriti kako mu je to najbolja pjesma. Ok, dat ću im šansu, rekoh... I krenem na youtube tražiti spot. I spot me obori s nogu. Koliko energije! Koliko veselja i živosti! A za taj cjelokupan dojam zaslužna je Helena Janjušević, profesionalna plesačica rodom iz Rijeke. Spot je odličan i zbog njega mi je i pjesma postala draga.

A čitava ta priča oko plesa podsjetila me koliko sam jako voljela plesati kao dijete. Maštala o ludim koreografijama i još luđim pokretima, o sinergiji tijela i glazbe koja pokreće svaki djelić tijela. Ples prepun emocija... Kao klinka, bila sam članica nekih plesnih skupina, nastupala, uživala u probama. Onda sam krenula u srednju školu i zaboravila na pokret, na ritam, na osjećaj koji glazba u meni budi. Vremenom sam se pretvorila u nešto što ne prepoznajem. 

Imala sam priliku ići na plesne radionice u kojem se kroz ples i pokret budi i osvještava tijelo. I tamo sam shvatila koliko sam se u međuvremenu stisla, koliko se sramim sebe, koliko se osjećam sputano i ukočeno u svom vlastitom tijelu, koliko sam postala sputana, kruta, gruba, ukočena. Ritam i glazbu i dalje duboko u sebi osjećam, ali više se tijelom ne znam izraziti. Izgubila sam kontakt sa samom sobom. I kada sam postala svjesna te činjenice, to me silno pogodilo. No, umjesto da uložim napor kako bih se probudila, još sam se više zatvorila u sebe, u svoja ograničenja. A sjećam se nekih prekrasnih plesova, divnih voditeljica, predanih i darovitih učitelja.... Ples je divan. Na to me moje maleno podsjetilo. Ples je čarolija kojom se opuštamo, kojom istinski živimo, kroz ples osjećamo, putem plesa komuniciramo.... Zgodan je taj Tango, kad mrvu promislim, koliko got luckast bio... Ako mu damo šansu.  

TANGO by VATRA

Plesao bih s tobom

kroz najprometnije ceste jedan tango kroz crveno tamo gdje nitko ne bi plesao na vrhu Hendrixovog mosta i to mi ne bi bilo dosta Mi bi se drzali za vodove na krovu 14ice, sijevale bi iskrice Samo mi stani na prste, odgrizi mi usne gorko, slatko, kao tango crno i crveno, stani mi na prste odgrizi mi usne Zavrtio bi s tobom piruete niz petlje da nas nikad ne odmrse plesom razbijali bi izloge gradu ponestalo bi stakla Samo mi stani na prste, odgrizi mi usne gorko, slatko, kao tango crno i crveno, stani mi na prste odgrizi mi usne Licem uz lice, za naklon je prerano sve ovo jos jednom ponovit bi trebalo gledaj me u oci, gledaj me Samo mi stani na prste, odgrizi mi usne gorko, slatko, kao tango crno i crveno, stani mi na prste odgrizi mi usne