MERITINI ANĐELI

U mnogim stvarima jako kasnim za drugima. S druge pak strane, Ima podosta stvari u kojima sam ispred svog vremena, no definitivno sam sigurna kako sam u ovo razdoblje zalutala nekom greškom.

Nekako se ne snalazim u ovakvom svijetu i da bih sačuvala zdrav razum često bježim u carstvo mašte, a ima li boljeg načina od maštanja uz dobru knjigu?

Knjige volim i teško mi je odlučiti se koja mi je najdraža.

Knjiga „Anđeli će samo zaspati“ nekoliko mi se puta našla u rukama, no ne znam da li tada nije bilo pravo vrijeme da ju čitam ili je tome bio neki drugi razlog, no uvijek mi se nekim čudom izgubila iz ruku te sam posezala za drugom. Možda jednostavno nisam željela biti pomodna i ravnati se recenzijama i oduševljenjem sviju koji su je pročitali. Nekako sam skeptična prema kritikama koje nas toliko pomno i uporno marketinški bombardiraju. Hvalospjevi prepuni superlativa umjesto da me privuku, često me upravo odbiju od knjiga i tako, na žalost znam propustiti zaista vrijedna djela. Tako sam zamalo zaobišla i J. K. Rowling i meni drag serijal knjiga o malenom čarobnjaku kojeg sada poznaje čitav svijet. Isto se tako često puta dogodi da na preporuku nekog uvaženog kritičara krenem čitati nešto što me iscrpi, naljuti, razočara i svašta takvog fuj.

Uglavnom, knjiga o kojoj imam potrebu ovdje pisati bila je uvijek „tu negdje“, no nikada je zapravo nisam pošteno uzela listati. Potrebu za njom osjetila sam u doba veoma tužnog perioda u svom životu u kojem sam imala osjećaj kako ću se u potpunosti slomiti, poludjeti ili će se nešto drugo strašno dogoditi sa mnom.

Upravo sam u takvom razdoblju, ležeći u bolnici gutala knjige doslovce kao da sutra ne postoji.

Čitati sam krenula pooooolako, puna skepse. Iako jako volim anđele i vjerujem u njihovo prisustvo u našim životima, knjigama o njima prilazim s velikom dozom opreza. Suviše se puta događalo da sam pročitavši neku knjigu o njima ostala silno tužna, razočarana i prazna.

Osim toga, ne znam od kuda mi ta luda navika gdje, prije nego uopće pristupim čitanju knjiga pročitam prvo biografiju pisca. I, iako se trudim odbaciti predrasude, uvijek me nekako biografija pisca poveže s njegovim djelima.

Tako sam se razočarala u nekim piscima koje sam ranije smatrala nekom osobnom moralnom vertikalom i vrlo velikim uzorom. Tako sam eto, u nekoj svojoj maniri pročitala i Meritinu biografiju i sve što sam mogla pronaći o njoj u tom trenutku. Prvo me iznenadilo njeno godište. I, priznajem, malo sam s visoka sama sebi komentirala kako se usuđuje netko tako „balav“ pričati o životu, smrti i duhovnim bićima. Osim toga, pročitala sam i da je agnostik. E, tada sam sve doživjela vrlo osobno i pomalo se naljutila! Tko je ta mlada dama i što si umišlja? Anđeli se ne koriste u komercijalne svrhe i nisu pomodarstvo i bića koja su sve više počeli koristiti u razno razne ne baš uzvišene svrhe. No, možda me upravo sva ta kontradiktornost i osobna predrasuda u biti potakla na istraživanje i čitanje knjige. Tako sam saznala da je djevojka odrasla u Zadru i doživjela strahote rata i još štošta o čemu nisam mogla ni sanjati. Uglavnom, sama sam sebi dodijelila pljusku iz donošenja ishitrenih  zaključaka.

Knjiga me najiskrenije oduševila. Od prve do zadnje stranice. Kada sam stigla do kraja, krenula sam ispočetka i tako još jednom. Kao da sam ju željela naučiti napamet. Svidjelo mi se na koji je način, tako pitko i jednostavno ispričala priču koja je sve samo ne jednostavna. I u nju je ugradila sve. I na tako nježan način, a opet uz totalno odsustvo bilo kakve patetike koje se grozim. Ono što me totalno oduševilo u romanu je ta nekakva prirodnost, ležeran pristup u odnosu prema umiranju i to tako da nemam strah od umiranja i smrt sam prihvatila nekako puno lakše nego što sam ju doživljavala kroz vjeru, tradiciju i odgoj. A ponajviše mi se svidio soundtrack života glavne junakinje. Merita kao da je pisala knjigu obraćajući se upravo meni.

Budući da mi glazba jako puno znači u životu, kao i zbog činjenice da svoj život mogu opisati kroz neki osobni soundtrack, osjećala sam se jako posebno napredujući listovima knjige, prateći glazbeni ukus glavne junakinje koja mi se na prvu svidjela i doživjela sam ju kao nekoga koga u biti osobno poznajem. Kroz čitanje sam saznala i da volimo gotovo iste stvari i super mi je što je što ima toliko izvrstan smisao za humor, što se tako lijepo izražava i toliko puno zna. Svidjelo mi se i na koji je način počela komunicirati sa svojim anđelom i kako su se u njenom životu stvari počele odvijati. No, ne bih se željela sada uhvatiti prepričavanja fabule jer bih to ipak prepustila neka svatko osobno doživi ovaj roman koji me ostavio bez teksta. Junakinju knjige, tridesetogodišnju Katarinu, smatram svojom zamišljenom prijateljicom. A knjizi se uvijek rado vraćam u raznim prilikama.

Oduševljena sam Meritom i njenim radom i iako nisam imala prilike osobno je upoznati osjećam ju jako bliskom. Iskreno joj se divim na njenom pristupu životu i njenoj mašti, iskričavosti, njenom odličnom smislu za humor i prekrasnom izražavanju. Zaista, čak i na neviđeno od srca i toplo preporučam sve što napiše. Makar to bio i njen osobni popis za kupnju. I to bih čitala s oduševljenjem. Jer vjerujem da bi bio inteligentno duhovit, baš kao ona.

A sada, ako niste, brzo trk u najbližu knjižaru ili knjižnicu i pokupujte/posudite sve i uživajte!