Naš TOP 10 slikovnica na engleskom jeziku

Danas, kada je na tržištu toliko velik broj slikovnica najrazličitijih autora, teško je pronaći onu posebnu, s lijepom pričom, privlačnom ilustracijom i u isto vrijeme poučnom fabulom, a da je uz sve navedeno zanimljiva i velikima i malenima. Slikovnica na tržištu zaista ima more. Ima ih prekrasnih, raskošno opremljenih, svjetlucavih, mirišljavih, krasnih tekstura i privlačnih, veselih ilustracija, no ima i dosta onih koje uopće ne zavrijeđuju našu pažnju. Mi do najomiljenijih slikovnica uglavnom dolazimo preporukom knjigoljubaca, zatim u našoj odlično opremljenoj knjižnici i putem interneta iako ne padamo na hvalospjeve kritičara. Nekad smo im slijepo vjerovali, no uvjerili smo se ne mali broj puta da se njihov ukus ne mora nužno poklapati s našim. Ovo je top 10 slikovnica engleskog govornog područja koje smo čitali u orginalu i koje je naš mališa volio da mu čitamo opet i opet iznova. Tako da ih većinu imamo u kućnoj biblioteci. 

NAŠI APSOLUTNI FAVORITI:

1. Na prvom mjestu je "The Very Hungry Caterpillar" čiji je autor i ilustrator Eric Carle koju sam mališi kupila na aerodromu i koja je u našoj kući apsolutni hit već nekoliko godina. Sviđa nam se sve: od super zanimljive i vrlo jednostavne priče pa sve do odličnih ilustracija. K tome, nama je dodatni bonus jer imamo slikovnicu koja je osmišljena kao lutkarsko kazalište. Kroz rupu na sredini pogura se prst i dobije se gladna gusjenica koja napreduje kroz sve rupe koje je napravila u raznim delicijama od voća, povrća do slastica i mesnih delikatesa. Super zgodno! Osim toga, dala nam je gomilu ideja za mnoge aktivnosti kojima smo se bavili. I pritom mnogo toga naučili! Ukratko, ovdje se radi o životu jedne jaaaako gladne gusjenice kroz tjedan dana. Kraj je baš super! Osim toga, nama je jako pomogla jer je naš mališan jako izbirljiv što se hrane tiče i imali smo puno problema, no uz ovu se slikovnicu usudio probati i neke druge namirnice osim onih poznatih. Osim toga, slikovnica je odlična jer se može objasniti da, kada je gusjenica jela voće (i povrće) sve je bilo super, no kada je počela jesti slatkiše i brzu hranu onda ju je bolio "bušek". Kod nas je upalilo. Možda bude i vama :)

2. Na drugom mjestu je slikovnica "My Cat Just Sleeps". Ovo je izvrsna priča koju je napisala i ilustrirala Joanne Partis, a govori o jednoj djevojčici koja je vlasnica jedne vrlo pospane mačke. Djevojčica je uvjerena da je njena mačka dosadna, dok su sve mačke njenih prijatelja zabavne mačke s kojima oni provode odlično i super zabavno vrijeme. To ju žalosti, no pomirila se s tim jer je shvatila da njena mačka ima i dobrih strana: dopušta joj da ju mazi i uvijek je tu negdje. Na kraju ju je njena mačka iznenadila i to na najnevjerojatniji način, zbog čega uopće više nije mislila da je dosadna. Čak se i ponosila njome.... No, nećemo vam sve otkriti...  Slikovnica je super jer potiče razgovor, uči o tome da i ljubimci imaju svoj karakter baš kao i ljudi i da ih ima različitih, te da se prema svakoj trebamo odnositi s pažnjom i voljeti svoje ljubimce. Najviše što volimo kod ove preslatke slikovnice su ilustracije koje totalno odgovaraju tekstu. Super su jednostavne, ali u isto vrijeme ljupke, zabavne i jako lijepe. Odlične su za malenu djecu koja vole pokazivati prstom pojmove o kojima čitamo. A ovu slikovnicu čitamo vrlo često. 

3. Autor Tonny Ross nas jednostavno oduševljava svojim načinom pisanja. Jako ga volimo zbog odabira tema koje su nam bliske, ali i zbog tako zabavnih i duhovitih situacija u kojima se nalazi mala princeza tako da je "Little Princess - I Want My Potty" jedna od mnogih koje jako volimo i često joj se vraćamo. Priča je ovo o jednoj fora princezi koja svoju tutu koristi na sve načine osim onog za što je namijenjena. I tu se događa svašta jako zabavnog. Uz ovu smo slikovnicu i mi učili koristiti našu tutu, a ne kao ukras ili kacigu za glavu. Odlična je naročito zbog nekoliko situacija toliko urneebesno smiješnih da se i sada dok ovo pišem smijuljim jer se prisjećam izraza lica našeg mališana koji se i danas često sjeti da mu je čitamo iznova.

 

4. Još jedna silno zabavna slikovnica koju i kao autor, ali i kao odličan ilustrator potpisuje Tony Ross zove se "I Want My Tooth". Priča, naravno govori o gubitku zubića. Naš je maleni doživio silan šok nakon što je saznao da će mu, kad malo poraste, ispasti zubi. I da takve prve zubiće nazivaju mliječnim zubićima. Kada sam ga ulovila kako neutješno plače i kada sam saznala da je to u biti razlog njegove silne tuge, pronašla sam ovu slikovnicu i od tada mu ispadanje zubiju ne predstavlja traumu, već je to prvi znak da odrasta i "već je velik". Tony nam je puuuno pomogao otkloniti strahove, ali se i od srca nasmijati simpatičnoj princezi.

5.  Na petom mjestu nalazi se "Elmer" čiji je autor i ilustrator David McKee. Priča govori o simpatičnom šarenom slonu Elmeru a pouka priče je da je u redu i lijepo biti različit. Priča je lijepa i naš ju mališan voli od najranijih dana.

6. Prekrasna priča o lijepoj, taštoj i škrtoj ribici koja spoznaje snagu prijateljstva, odanosti i velikodušnosti nalazi se na šestom, no ne manje vrijednom mjestu. Priča se zove "The Rainbow Fish" a njen autor i ilustrator ove divno oslikane slikovnice je Marcus Pfister.  

 

 

 

7. The Gruffalo je slikovnica koju je napisala Julia Donaldson, a zgodno ga je oživio u zgodnim i simpatičnim ilustracijama Axel Scheffler. Spisateljica je priču osmislila nadahnuta  kineskom pričom o mudroj djevojčici koja je putovala džunglom tako što se predstavljala da je kraljica džungle. Ova priča govori o domišljatom mišu koji putuje šumom i neobičnom se pričom brani od grabežljivaca koji bi ga slasno pojeli. Priča je pretvorena u predstavu koja se igrala na Broadwayu i West Endu. 

8. Nastavak priče "The Gruffalo" ima naziv "Gruffalo's child" i govori o malenoj kćerkici Gruffala kojoj je otac zabranio da sama šeta šumom jer bi ju mogao uhvatiti veliki zločesti miš. To je strašno biće jedino čega se strahovito boji njezin tata. Zato je ona odlučila iskoristiti njegovu nepažnju i sama potražiti to strašno biće. Ovu smo super slikovnicu nabavili kad smo već gledali (i jaaaako zavoljeli) crtić "The Gruffalo" i njegov nastavak "The Gruffalo's child" (Zanimljivo je to da je jedan od glasova posudila slavna Helena Bonham Cater, poznata po ulozi Belatrix Lestrange u filmu Harry Potter, koja je dala glas Majci Vjeverici  i ujedno je narator, dok je samog Gruffala utjelovio glumac Robbie Coltrane poznat po ulozi Hagida, lovočuvara i čuvara ključeva Hogwardsa.

9. Simpatična slikovnica "Room on the broom" autorice Julie Donaldson, koju je ilustrirao Axel Scheffler je priča koja govori o dobroćudnoj vještici koja putuje sa svojim mačkom na metli, no vjetar joj je otpuhao šešir, njenu mašnicu za kosu i na kraju i njen čarobni štapić. Srećom, tu su se našla tri vrlo korisna stvorenja koja su joj pomogla pronaći sve što je izgubila. Za uzvat su svi poželjeli putovati s njom na metli, no vrlo je tijesno na maloj metli, a tu se nekako pojavio i jedan vrlo gladan zmaj koji je unio dozu napetosti u ovu jako zabavnu priču...I ova je slikovnica dobila svoj crtić, a glas ovoj dobroj vještici dala je crvenokosa glumica Gillian Anderson, vrlo popularna detektivka Skully iz nekoć izuzetno gledane serije Dosje X.

10. David MacKee je autor još jedne krasne slikovnice naslova "Two can toucan". Ova priča govori o jednoj ptici koja je jednom bila potpuno crna, osim što je imala bijele oči kojoj su se rugale sve ostale životinje jer nije imala ime. Zato je odlučila otputovati u svijet kako bi pronašla svoju sreću. Ova moderna basna govori o tome kako je tukan dobio svoje ime i svoje prekrasne boje.  

Većinu naših slikovnica kupili smo u knjižari Algoritam u Zagrebu koja ima odličnu ponudu slikovnica na engleskom jeziku i nama je često odredište kada posjećujemo naš glavni grad, dok smo neke nabavili na putovanjima u inozemstvo. Sve su pisane jednostavnim riječnikom i odlične su kao dodatni materijal u učenju stranog jezika.

POZNAJETE LI PIPI DUGU ČARAPU?

Poznajete li Pipi Dugu Čarapu?

Pipi Duga Čarapa je najšašavija i najzabavnija djevojčica svih vremena. Onako kako sam kao mala uživala u njezinim pustolovinama, sada u njima uživa i moj mališan. Silno mu je zabavno slušati priču o pristojnoj djevojčici Aniki i lijepo odgojenom dječaku Tomiju u čije je susjedstvo, u vilu Vilekulu, doselila najneobičnija djevojčica na svijetu. Pipi nema roditelja i živi s majmunom Nilsonom i svojim konjem prekrivenom točkicama. Ona osim što radi sve ono što pristojni dječaci i djevojčice nikada ne bi radili jer ne smiju, ona je najsnažnija i najbogatija djevojčica. Osim toga, vrlo je snalažljiva i spretna, zaigrana, znatiželjna i jako dobrog srca.

Mališan se najviše smijao njenom načinu spavanja... Naime, Pipi spava s nogama na jastuku, a glavom skrivenom ispod pokrivača. Silno mu je smiješno to što mijesi kekse na podu kuhinje i što je sama nadmudrila i savladala dva provalnika koji su joj ušli u kuću. A njena točka u cirkusu potakla ga je da se i sam okuša u izvođenju cirkuskih trikova po kući. Uglavnom, slikovnica uz koju je vrijeme za počinak zabavno koliko i čitav dan prepun avantura.
Naravno da ju čitamo vrlo često.   

MERITINI ANĐELI

U mnogim stvarima jako kasnim za drugima. S druge pak strane, Ima podosta stvari u kojima sam ispred svog vremena, no definitivno sam sigurna kako sam u ovo razdoblje zalutala nekom greškom.

Nekako se ne snalazim u ovakvom svijetu i da bih sačuvala zdrav razum često bježim u carstvo mašte, a ima li boljeg načina od maštanja uz dobru knjigu?

Knjige volim i teško mi je odlučiti se koja mi je najdraža.

Knjiga „Anđeli će samo zaspati“ nekoliko mi se puta našla u rukama, no ne znam da li tada nije bilo pravo vrijeme da ju čitam ili je tome bio neki drugi razlog, no uvijek mi se nekim čudom izgubila iz ruku te sam posezala za drugom. Možda jednostavno nisam željela biti pomodna i ravnati se recenzijama i oduševljenjem sviju koji su je pročitali. Nekako sam skeptična prema kritikama koje nas toliko pomno i uporno marketinški bombardiraju. Hvalospjevi prepuni superlativa umjesto da me privuku, često me upravo odbiju od knjiga i tako, na žalost znam propustiti zaista vrijedna djela. Tako sam zamalo zaobišla i J. K. Rowling i meni drag serijal knjiga o malenom čarobnjaku kojeg sada poznaje čitav svijet. Isto se tako često puta dogodi da na preporuku nekog uvaženog kritičara krenem čitati nešto što me iscrpi, naljuti, razočara i svašta takvog fuj.

Uglavnom, knjiga o kojoj imam potrebu ovdje pisati bila je uvijek „tu negdje“, no nikada je zapravo nisam pošteno uzela listati. Potrebu za njom osjetila sam u doba veoma tužnog perioda u svom životu u kojem sam imala osjećaj kako ću se u potpunosti slomiti, poludjeti ili će se nešto drugo strašno dogoditi sa mnom.

Upravo sam u takvom razdoblju, ležeći u bolnici gutala knjige doslovce kao da sutra ne postoji.

Čitati sam krenula pooooolako, puna skepse. Iako jako volim anđele i vjerujem u njihovo prisustvo u našim životima, knjigama o njima prilazim s velikom dozom opreza. Suviše se puta događalo da sam pročitavši neku knjigu o njima ostala silno tužna, razočarana i prazna.

Osim toga, ne znam od kuda mi ta luda navika gdje, prije nego uopće pristupim čitanju knjiga pročitam prvo biografiju pisca. I, iako se trudim odbaciti predrasude, uvijek me nekako biografija pisca poveže s njegovim djelima.

Tako sam se razočarala u nekim piscima koje sam ranije smatrala nekom osobnom moralnom vertikalom i vrlo velikim uzorom. Tako sam eto, u nekoj svojoj maniri pročitala i Meritinu biografiju i sve što sam mogla pronaći o njoj u tom trenutku. Prvo me iznenadilo njeno godište. I, priznajem, malo sam s visoka sama sebi komentirala kako se usuđuje netko tako „balav“ pričati o životu, smrti i duhovnim bićima. Osim toga, pročitala sam i da je agnostik. E, tada sam sve doživjela vrlo osobno i pomalo se naljutila! Tko je ta mlada dama i što si umišlja? Anđeli se ne koriste u komercijalne svrhe i nisu pomodarstvo i bića koja su sve više počeli koristiti u razno razne ne baš uzvišene svrhe. No, možda me upravo sva ta kontradiktornost i osobna predrasuda u biti potakla na istraživanje i čitanje knjige. Tako sam saznala da je djevojka odrasla u Zadru i doživjela strahote rata i još štošta o čemu nisam mogla ni sanjati. Uglavnom, sama sam sebi dodijelila pljusku iz donošenja ishitrenih  zaključaka.

Knjiga me najiskrenije oduševila. Od prve do zadnje stranice. Kada sam stigla do kraja, krenula sam ispočetka i tako još jednom. Kao da sam ju željela naučiti napamet. Svidjelo mi se na koji je način, tako pitko i jednostavno ispričala priču koja je sve samo ne jednostavna. I u nju je ugradila sve. I na tako nježan način, a opet uz totalno odsustvo bilo kakve patetike koje se grozim. Ono što me totalno oduševilo u romanu je ta nekakva prirodnost, ležeran pristup u odnosu prema umiranju i to tako da nemam strah od umiranja i smrt sam prihvatila nekako puno lakše nego što sam ju doživljavala kroz vjeru, tradiciju i odgoj. A ponajviše mi se svidio soundtrack života glavne junakinje. Merita kao da je pisala knjigu obraćajući se upravo meni.

Budući da mi glazba jako puno znači u životu, kao i zbog činjenice da svoj život mogu opisati kroz neki osobni soundtrack, osjećala sam se jako posebno napredujući listovima knjige, prateći glazbeni ukus glavne junakinje koja mi se na prvu svidjela i doživjela sam ju kao nekoga koga u biti osobno poznajem. Kroz čitanje sam saznala i da volimo gotovo iste stvari i super mi je što je što ima toliko izvrstan smisao za humor, što se tako lijepo izražava i toliko puno zna. Svidjelo mi se i na koji je način počela komunicirati sa svojim anđelom i kako su se u njenom životu stvari počele odvijati. No, ne bih se željela sada uhvatiti prepričavanja fabule jer bih to ipak prepustila neka svatko osobno doživi ovaj roman koji me ostavio bez teksta. Junakinju knjige, tridesetogodišnju Katarinu, smatram svojom zamišljenom prijateljicom. A knjizi se uvijek rado vraćam u raznim prilikama.

Oduševljena sam Meritom i njenim radom i iako nisam imala prilike osobno je upoznati osjećam ju jako bliskom. Iskreno joj se divim na njenom pristupu životu i njenoj mašti, iskričavosti, njenom odličnom smislu za humor i prekrasnom izražavanju. Zaista, čak i na neviđeno od srca i toplo preporučam sve što napiše. Makar to bio i njen osobni popis za kupnju. I to bih čitala s oduševljenjem. Jer vjerujem da bi bio inteligentno duhovit, baš kao ona.

A sada, ako niste, brzo trk u najbližu knjižaru ili knjižnicu i pokupujte/posudite sve i uživajte!  

NE, NE I NE NE DOLAZI U OBZIR

Imam jednog malenog dječaka koji je poput djevojčice Maje iz slikovnice "Ne, ne i ne ne dolazi u obzir!" autorice Marie - Isabelle Callier i odlične ilustratorice Annick Masson. Maja iz slikovnice je djevojčica koja se jaaako voli igrati, pjevati i plesati. Voli sve zabavne stvari i izvan kuće je uvijek sretna. No, ako bi mama od nje nešto zatražila – na primjer da pospremi igračke, bude dobra ili ide spavati -  Maju bi obuzela zlovolja, pa se ne bi mogla obuzdati da ne kaže: Ne, ne i ne!!! Ne dolazi u obzir!!! Čak su se događale situacije i da je glasno vikala! No, tome je razlog jedan zmaj koji se javlja kada Maji nešto ne paše. Vjerujem da postoji mnogo mališana koji skrivaju jednog takvog zmaja, pa bi bilo zanimljivo doznati što je Majina mama trebala napraviti kako bi Maja konačno počela govoriti: DA!

Ova je slikovnica redovito na repertoaru prije spavanja. Mališan ju jako voli i uvijek ga potakne na razgovor o nekim temama o kojima baš i ne voli pričati. 

Preporučamo!

LEKCIJE ILI KAKO SVAKOG DANA UČIMO OD SVOJIH MALIŠANA

Plazim ti jezik, mama!

Ne poznajem ni jednu mamu koja se iskreno ne divi svome čedu. Divi se koliko je savršeno, koliko je napredno, prekrasno, divno! Iako sam mislila kako ću biti cool u situacijama kada mališan pokaže nešto zaista neobično i napredno za svoju dob, jer nagledala sam se prekrasnih bistrića u svom životu... No, onda te taj tvoj mališa iznenadi pa se s nepunih pet mjeseci rukuje s ljudima, nakašljava jer se šali s osobom koja pred njim kašlje ili pak prati pjesmicu "Kad si sretan" i točno pljesne kad treba, pravi pokret kao da pucketa prstima (mislim da bi zaista bilo previše da već zna pucketati hahahaha), tapša koljena.... i shvatili ste....jednostavno zna cijelu pjesmicu! Ne pjevati (tek mu je PET mjeseci), ali HEJ! to što čini je čudesno!

Naravno da sam tada činila ono što sam izričito rekla da nikada ali baš NIKADA neću: pričala sam o tom njegovom "talentu" s oooogromnim oduševljenjem svakome tko je bio toliko pristojan i bar se pravio da me sluša. Naravno, ja na tome nisam stala, već sam trebala i demonstrirati upravo rečeno! Tako sam svakog gosta u vrijeme posjete zabavljala show programom u kojem je mališan bio u glavnoj ulozi i glumio... ajme - cirkusku atrakciju! Naravno, tada u tome nisam vidjela ništa loše, dok je stvarno stanje stvari zvonilo na uzbunu.  Zaslijepljena čistom ljubavlju, divljenjem i ogromnim ponosom sama to sve nisam vidjela pa sam trebala nekoga tko će me snažno prodrmati i osvijestiti me. 

Taj netko bio je ni više ni manje već glavni akter priče, četveromjesečno dojenče, mališan koji se pokazao puno mudriji i pametniji od svoje šašave mamice!

Uglavnom, kao i mnogo puta do tad izvodila sam tu glupost s pjesmicom "Kad si sretan" i mališan je umjesto odbijanja suradnje napravio nešto puno neobičnije: sve je pokrete napravio redom, ali najbrže što je mogao i pogledao me onim svojim velikim okama kao da kaže: "Ok, da li si zadovoljna? Završimo više s tim!" 

I, naravno da sam završila! I bilo me jako sram. Kao da me probudio iz neke lude hipnoze. Ne sjećam se kada smo poslije te njegove mudre lekcije više izvodili "Kad si sretan". Ma u biti, prestali smo išta izvoditi! Uglavnom, dan danas se ne mogu nadiviti njegovim lekcijama koje mi udjeljuje svakoga dana. I zna se dogoditi da se iskreno pitam čime sam zaslužila toliko prekrasno djetešce. Puno suptilnije i mudrije od njegove mame. Te su lekcije prekrasne i u njima naučim puno ne samo o našem odnosu već i o životu oko sebe koji sada promatram u potpunosti na drugačiji način. I beskrajno sam zahvalna na tome mom malom - velikom učitelju.