Mali usnuli kraljević |
Priča ide ovako nekako:
Neki kralj imao je kćer koja bijaše radost njegova srca. Kad
je morao poći u rat, zabrine ga što li će i kako ona bez njega. „Pođi u
zdravlju, oče, i u zdravlju se vrati“, reče djevojka. „Ja ću te čekati.“ Svako
ga bi dana ona sjedila iza svog prozora, očekujući očev povratak, vezući rubac
koji mu je željela pokloniti. Jednoga dana zlatni orao stane kružiti visinama i
kliktati: „Vezak vezla djevojka, za mrtvaca udana.“
„Što to znači?“, upita ga kraljevna.
„Sjedni na moja leđa pa ćeš vidjeti“, odgovori joj orao.
Orao odnese djevojku u daleki kraj i sleti u dvorište s
bunarom. Kad kraljevna baci pogled u bunar, opazi da se na njegovu dnu nalazi
palača. U palači zatekne ona kraljevića koji ležaše na postelji kao mrtav.
Poruka uz njegovo uzglavlje glasila je: „Ako sućut u tebi probudim, bdi nada
mnom tri mjeseca, tri tjedan, tri sata i tri minute. Kada kihnem, reci: „Na
zdravlje, moj kraljeviću, život vječni uživao.“ Kad se probudim, nevjestom ću
te nazvati.
Kraljevna je sjedila pokraj usnuloga kraljevića tri mjeseca
i tri tjedna. Hranu su joj donosili, ali ona nikad nije vidjela nikoga tko bi
to činio, niti je i s kim riječ progovorila. Tad začuje kako neka djevojka
dovikuje s vrha bunara: „Sluškinja traži posla!“, pa joj se odazove: „Pogledaj
u bunar!“
Djevojka bješe lijepa i dobra, pa je kraljevna uze u službu.
Ispriča joj sve o usnulom kraljeviću. Sluškinja reče: „Odspavaj malo. Ja ću
bdijeti i probuditi te ako kraljević kihne.“
Čim je kraljevna zaspala, kraljević kihne. Sluškinje odmah
reče: „Na zdravlje, kraljeviću moj, život vječni uživao.“
Kraljević se probudi i zagrli sluškinju.
„Oslobodila si me čarolije“, reče on. „Ti ćeš biti moja
nevjesta.“ Tada on ugleda kraljevnu usnulu na podu.
„To je moja sluškinja“, reče sluškinja.
„Pustimo siroticu da spava“, nasmiješi se kraljević. „Kad se
probudi, pošalji je neka se brine oko gusaka.“
Kad se kraljevna probudila, njezina joj sluškinja reče:
„Kraljević se probudio i rekao da želi mene, a ne tebe i ti ćeš se ovdje
brinuti oko gusaka.“
Kraljevna više ništa nije mogla učiniti.
Kraljević upita sluškinju kakvim darom želi da je daruje.
„Krunom od dijamanata“, odgovori ona. Kraljević zatim pita guščaricu što ona
želi na dar.
„Mlinsko kolo strpljenja, krvnikovo uže i mesarski nož“.
Kraljević svakoj djevojci dade na dar ono što je poželjela.
Te noći kraljević začu neko žalostivo mrmorenje koje je
dopiralo iz sobe u kojoj je spavala guščarica.
Kraljevna je mlinskom kolu strpljenja povjeravala jade.
Pitala je: „Mlinsko kolo, mlinsko kolo, što mi je činiti?“
„Budi strpljiva“, odgovori joj mlinsko kolo.
Onda upita nož: „Nožu, nožu, što mi je činiti?“
„Probodi se!“, odgovori joj nož.
Onda upita uže: „Uže, uže, što mi je činiti?“
„Objesi se!“, odgovori uže.
Kraljević provali u sobu: „Ne čini toga!“, poviče „Ti si
moja prava vjerenica, a ona druga je lažljivica. Ona je zaslužila vješala, a ne
ti!“
„Ne,“ reče kraljevna. „Premda mi je pokušala nauditi,
slobodna je, neka ide kuda želi. Povedi me sada mojoj kući, mome ocu i uzmi me
za ženu.“
Nema komentara:
Objavi komentar