SNJEŽNA ŽENA

Dramska grupa Ludens teatra

U Koprivnici je upravo završio Vikenda amaterskog kazališta koji se održao u Domu mladih. Jedan od uradaka prekrasna je adaptacija Sniježne žene koju je za Dramski studio Ludens teatra prilagodila i režirala svestrana profesorica Dijana Mateša. 

Snježna žena ili kako je u Japanu nazivaju Yuki-onna, drevno je japansko božanstvo ili duh. Obično je prikazuju u bijelom kimonu, iako je u mnogim predajama potpuno gola. Ona nosi ledeni dah i ne ostavlja otiske stopala u snijegu. Yukki-onna je prelijepa djevojka ugljen crne duge, divne kose i bijele kože poput snijega, nešto poput Snjeguljice. 

Ova prekrasna priča govori o čovjeku imena Mosaku, koji je šumom putovao sa svojim učenikom Minokichijem. Njih su dvojica stigli do jezera koje su željeli prijeći, no pritom su vidjeli čovjeka koji je na rubu snage pokušavao pronaći mjesto gdje bi se mogao skloniti. Zato su promijenili svoj plan i poveli nesretnog putnika sa sobom te mu ponudili prenoćište u njihovoj kolibi.

Dramska grupa Ludens teatra izvodi Snježnu ženu

Kada su stigli u kolibu, učitelj Mosaku je od umora ubrzo zaspao, dok je njegov učenik Minokichi zaspao nešto kasnije. Prije nego je i sam zatvorio oči i utonuo u san, Minokichija je probudio zvuk škripanja drvenog poda. Vidio je odškrinuta ulazna vrata i prekrasnu bijelu ženu koja je stajala iznad Monsakua. Monsaku je teško disao, a dah bijele žene je poput pare izlazio iz njenih usta. Svojim je ledenim dahom naprosto usisala životni dah učitelja Mosakua. Minokichi se nasmrt preplašio ovog prizora i to je Snježna žena primjetila. Okrenula se prema njemu i rekla mu da o ovome ne smije nikome ništa reći jer će inače umrijeti. Zatim je jednostavno nestala!

Iz predstave "Snježna žena" dramske grupe Ludens teatra

Mjesec dana kasnije, u selu u kojem je živio, Minokichi je šetajući šumom sreo prekrasnu djevojku koja je izgubljeno lutala. Ime joj je bilo Yuki. Yuki mu se jako svidjela i odmah se zaljubio u nju. Pitao ju je da li je kome obećana, da li je zaručena s kime. Ona mu je odgovorila da nije pa ju je doveo kući i potom se njome vjenčao. Minokichi je s Yuki dobio desetero djece. Svi u čelu čuli su i pričali kako je Yuki bila žena koju je Minokichijeva majka izmolila i tražila za svoga sina. Svi su se divili njenoj ljepoti i njihovoj nepomućenoj sreći. 

Jedne je noći Minokichi promatrao svoju ljubljenu ženu i primjetio je da ga njegova žena neodoljivo podsjeća na djevojku koja je svojim ledenim dahom usmrtila njegovog poštovanog učitelja. Unatoč obećanju danom te nesretne noći, odlučio je da joj otkrije svoju uznemirujuću tajnu. Kada joj je sve ispričao, njezino je lice postalo bijelo poput najčišćeg snijega. Pogledala ga je u oči i rekla: "Da, to sam bila ja. Ja sam bila ta koja je ubila tvog učitelja i da si nekome drugom rekao ovu tajnu i da nije naše ljubljene djece, odmah bih te ubila. No, to će pričekati do iduće sniježne noći. Tim riječima i velikim bijesom na licu Yuki je otišla, a Minokichi i njegova djeca nikada je više nikada nisu vidjeli.   

Predstava "Snježna žena"

Druga verzija ove priče ide ovako:

Nekoć davno, živio je neki mladić koji nikako ne mogaše pronaći djevojku kojom bi se mogao oženiti, pa je zato živio sam. Jedne zimske noći, dok je vani divljala snježna oluja, začu on kucanje na vratima. Kad ih je otvorio, zatekne na pragu mladu ženu koja je tamo zgrčena ležala.

Mladić unese ženu u kuću i doskora, ona počne dolaziti k sebi, premda joj je lice i dalje bilo blijedo poput snijega. Ona je bila tako lijepa da joj mladić ponudi brak.

Živjeli su sretno cijele te zime, ali kad naiđoše proljetne jugovine i vrijeme otopli, počne ona gubiti snagu. Svakim danom bivala sve tanja i slabija.

Mladić pomisli kako njegovoj ženi možda manjka društvo, pa pozove nekoliko prijatelja na malu kućnu zabavu da proslave dolazak proljeća. Usred zabave, dok su gosti jeli i pili, pozove on svoju ženu koja se nešto dulje zadržala u kuhinji. Kad nije odgovorila, mladić pođe po nju.

Žena kao da je u zemlju propala. Na zemlji bio je samo njezin kimono, koji je ležao u lokvi vode ispred peći. 

Predstava "Snježna žena"

Kada već pišem o Snježnoj ženi, ne mogu odoljeti a da se ne prisjetim krasnih stihova Snježane Ostojić o njene pjesme IME

Moje je ime

Snježna žena 

Negdje je moja mati

Pogriješila
Rođena iz snijega i ognja
Poezije svitanja i nadanja
Sa zadrhtalim izričajem

Moje je ime Snježna Žena
U iskoraku spram suncu
Zvali su me Bianca Neve
Zvali su me Snow White

Ja sam bila samo žena

Nosili cvijeće
Čupali stabla
Nosili zlato
Nudili svijet

Ja sam bila samo žena

Majka me zvala: Snježana.