ORIAH MOUNTAIN DREAMER - POZIV

Poruke lijepih misli često dobijem u svoj e-mail pretinac. Neke od njih mi se sviđaju i volim ih podijeliti. Neke su već toliko puta kružile i vjerojatno ih svi već znaju na pamet. Jedna od takvih je i Poziv, no lijepa je i neka se nađe. Možda je ipak nisu svi vidjeli. 

Evening dreamer by Ninquelen

 
"Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim čudiš i
imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman
riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom

Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati
jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna
razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da
ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti
bol, moju i svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili
ublažavati ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li
divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova
prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati
jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema
sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne
iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan
povjerenja.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije
lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati
njezinom prisutnošću.

Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno
vičeš prema srebrnom punom mjesecu: "To!"

Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi
li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran
i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi
nahranioš svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati
hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si ili što ili s kim si studirao. Želim znati
što te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo
ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li usitinu osobu
koja jesi u trenucima praznine."

Oriah Mountain Dreamer

SVE ŠTO TREBA DA ZNAM NAUČIO SAM JOŠ U VRTIĆU

Nekada sam imala sve knjige Roberta Fulghuma, no posuđujući i ne voditi bilješke kod koga su, vremenom su se negdje izgubile i jako sam žalosna zbog toga jer sve što je ikada objavio smatram jako vrijednim.  On ima taj neobičan dar kojim najjednostavnijim, naoko smiješnim pričicama piše o dubokim teškim temama. Sjećam se kada sam prvi puta čitala knjigu "Sve što ima da znam naučio sam još u vrtiću". Bila mi je silno simpatična i nisam ju mogla prestati čitati iznova i zatim opet ispočetka. Šteta što je knjiga rasprodana i nema novih izdanja. Za one koji se do sada nisu susretali s njegovim djelima ovdje ću napisati jednu crticu:

Sve što je potrebno znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio:

-sve podijeli s drugima

-igraj pošteno

-ne tuci ljude

-svaku stvar vrati gdje si je našao

-počisti za sobom

-ne uzimaj što nije tvoje

-kad nekog povrijediš, ispričaj se

-peri ruke prije jela

-pusti vodu u zahod

-topli keksi i hladno mlijeko su zdravi

živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.

-svakog poslijedpodneva odspavaj

kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja

-ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se one sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu. Nitko ne zna kako i zašto, ali tako je u svima nama.

-zlatne ribice, hrčci i bijeli mišići, čak i sjemenka iz plastične čašice - jednom mora umrijeti. I mi ćemo.

-a zatim se sjeti svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili - najvažnije i najveće od svih riječi - GLEDAJ!

Robert Fulghum

Želite li pročitati više njegovih prekrasnih pričica posjetite njegovu službenu stranicu.

http://www.robertfulghum.com

ZVJEZDANA KOČIJA

Zvjezdana kočija sprijeda

Slikovnicu Zvjezdana kočija napisale su koprivničke književnice Anica i Maja Gjerek. Mama i kćer. Prekrasno mi je to što su većinu svojih objavljenih djela radile u tandemu. One svojim životom, stvaralačkim radom i izborom tema o kojima pišu žive obitelj koja im je izuzetno važna. 

Njihovo izražavanje je prekrasno, lirsko, poetično. Čak i njihova proza zvuči profinjeno s pomno odabranim riječima.

Jako sam radosna i ponosna što u svojoj kućnoj knjižnici imam velik broj njihovih prekrasnih djela koja nadahnjuju i čine našu svakodnevnicu ljepšom. 

Anica i Maja često pišu obraćajući se najmlađima i za svoj su rad primile velik broj nagrada.

Priča za djecu Zvjezdana košulja počinje ovako: "Legenda kaže da su kočije kojima se najdalje i najbrže može stići, Zvjezdane kočije. Njih pokreće anđeo sa zlatnim uzdama u ruci, a nose ih Svjetolost, Vjetar, Sunce i Mjesec. To su ati koji vuku Zvjezdanu kočiju - Providni, Zlatni, Srebrni i Dijamantni konj. Svaki od njih raspoznaje se po jednoj od osobina. Vjetar po brzini, Svjetlost po snazi, Mjesec po lakoći, a Sunce po izdržljivosti. Kočija je uvijek spremna, a vrata na njoj otvorena i prima svakog tko odgovori na anđelovo pitanje. To je pitanje tajno i važno, najvažnije od svih pitanja, jer anđeo postavlja putniku pitanje o njegovu srcu."

Zvjezdana kočija straga

Nastavak pronađite sami. Samo ću vam otkriti da mališani jako vole ovu divnu, toplu priču i krasne ilustracije nadarenog koprivničkog umjetnika, poznatijeg kao pjevača grupe Angry cows, Dalibora Kos. Slikovnica je izašla u nakladi Karista, u Zagrebu 2007. godine.   

JUPIIII! POSTALA SAM.... ČUVARICA DJETINJSTVA

Da, mama sam. I, da... čuvam svoje najmilije i najdraže zlato. I da ga netko samo malo krivo pogleda... jako bi se ružno proveo! No, osim što sam čuvarica (i mazilica, gnječilica, domaćica, čuvalica, i još štošta...) svog mališana, postala sam i ponosna Čuvarica djetinjstva drugih mališana! I tako sam sretna zbog toga!!!!

Zahvalnica prednja strana

Divna kampanja “Čuvari djetinjstva” bavi se aktivnostima i programima koje humanitarna organizacija UNICEF provodi u našoj zemlji, kao i za pomoć koja se prikuplja u kriznim situacijama u svijetu. O UNICEF-u ovdje nemam potrebe puno pisati jer vjerujem kako ne postoji osoba koja nije čula za njih. No, ne znam koliko ste upoznati s njihovom kampanjom. Dakle, kampanja "Čuvari djetinjstva" osmišljena je kao oblik prikupljanja novca direktnom komunikacijom s volonterima koji na javnim mjestima prezentiraju programe i aktivnosti ove organizacije, te potiče svijest o potrebi pomaganja djeci. 

Moja priča o tome kako sam postala čuvarica djetinjstva krenula je posve slučajno. Bila sam na jednoj od manifestacija i šetajući između štandova i pozornica naletjela sam na djevojku koja je nešto nudila. Mislila sam da je jedna od onih napornih prodavača nekih nepotrebnih proizvoda i usluga, tako da sam ju pokušala sam izbjeći i nekako ju zaobići. No, pogledi su nam se sreli i ona se toliko široko osmjehnula, čak i očima, tako da sam zastala i poželjela poslušati što mi ima za reći. U svom podebljem fasciklu imala je gomilu materijala i onako, s nogu, pokušala mi je što kraće i zanimljivije objasniti akciju "Čuvari djetinjstva". Pritom mi se, pomalo tužno požalila kako je gotovo nitko ne želi saslušati. Kada mi je sve potanko objasnila pitala sam kako i na koji način se mogu osobno uključiti, tada mi je objasnila kako oni ne uzimaju gotovinu, već imaju prijavnice preko koje se možete upisati, te vam novac svakog mjeseca skidaju s vašeg računa putem trajnog naloga u banci. Vi sami određujete iznos koji mjesečno želite izdvajati, a prekinuti možete u bilo kojem trenutku. Osim toga, ako se dogodi da na računu određenog mjeseca nemate ništa, tada vam se ne skidaju novci, već se taj mjesec preskače. Na koncu, zaista se u ovu akciju možete uključiti ama baš svi jer, ako se ne varam, najmanji mogući mjesečni iznos iznosi tek 5,00 kuna! Tog se novca mogu odreći čak i školarci od svog džeparca. Čak i toliko malom gestom možemo učiniti puno, a dobiti još puno više! 

Stoga, kada slijedeći puta budete u šetnji gradom i naiđete na djevojke i mladiće koji promoviraju UNICEF, zastanite i poslušajte što vam imaju za reći. Svi su divni i simpatični, a bit će im drago što ćete ih saslušati.   

Zahvalnica stražnja strana

Želite li se uključiti, a kako to po Murphyevom zakonu to obično biva, njihovih volontera na vidiku ni za lijek, to možete učiniti posjetom na njihove službene stranice. Tamo možete pročitati i o njihovim drugim odličnim akcijama i programima. Poput:  Prve 3 su najvažnije!, Prve 3 su još važnije!, Stop nasilju među djecom, Svako dijete treba obitelj, Zajedno od početka, Škole za Afriku i mnoge druge... Kliknite na ovaj link za informacije o radu UNICEF-a u Hrvatskoj, na ovaj link želite li se pridružiti, volontirati i pomoći na neki drugi način, a ovdje želite li odmah donirati

Plakat za crtić 5 legendi (Rise of The Guardians)

Uključite se odmah i postanite sretan i ponosan "Čuvar djetinjstva" (baš gordo zvuči). Podsjeća me na crtić 5 legendi.... Pa, ako ga niste pogledali... škicnite! Oooodličan je! 

Pet legendi - isječak

LEKCIJA PLIVANJA

Fotografija je skinuta s interneta

Naslov koji sam odabrala za ovaj post neodoljivo me podsjetio na jedan davni vic koji otprilike ide ovako nekako (nikada nisam bila dobra u pričanju viceva): Putuju dva Škota u Ameriku. Poslije nekog vremena pita jedan drugog: 

- Ima li još puno? 

- Šuti i plivaj, odgovara drugi.

 Mi doista jako često sami sebe guramo u situacije u kojima je pitanje hoćemo li potonuti ili zaplivati. Mnogi smatraju kako je ovaj način učenja najučinkovitiji. No, da li je doista tako? Da li je ovakav način učenja zaista i najbolji?

Zanimljivo mi je što je na tu temu rekla poznata spisateljica i pripovjedačica Oriah Mountain Dreamer. Ona se prisjetila jedne prispodobe kada je netom prije polaska u prvi razred osnovne škole sa svojim ocem pošla do kanala Welland gdje su brodovi prolazili između jezera Eire i Ontario ploveći Velikim Jezerima. On je osobno bio izuzetno loš plivač i vjerojatno je iz tog razloga smatrao kako je za nju osobito važno usvojiti ovu korisnu vještinu koju sam nije imao prilike steći. Zavezao joj je konopac oko struka i gurnuo je u vodu, smatrajući kako će je naša prirodno uređena želja za održavanju na životu i situacija koja je nalikovala na neki dramatični film potaknuti na plivanje. Zaista ju je od srca želio poučiti plivanju. Iz iskrene i velike ljubavi prema njoj. Jer, želio joj je samo dobro. On je smatrao kako je to najbolji i najbrži način da ona nauči plivati. 

Ona u biti nije bila ni u kakvoj opasnosti, no bila je prestravljena. Betonski zidovi kanala njoj kao djevojčici činili su se ogromni, daleki i neosvojivi, hladna i tamna voda opasna po život i čitava situacija bezizlazna. Ona tada nije naučila lekciju o plivanju. Naučila je lekciju o preživljavanju. 

U knjizi poezije pod nazivom New and Selected Poems uvrštena je i pjesma Mary Oliver: 

Lekcija plivanja

Osjetivši ledeni udarac, beskrajne valove

koji se pružaju oko moga života, 

pomaknula sam ruke 

i zakašljala se, i na kraju 

ugledala kopno

Netko, pretpostavljam 

sjetivši se srednjovjekovne maksime, 

bacio me, 

želio da naučim plivati

Ne znajući da nitko od nas, 

tko se ikad vratio

iz dugog, usamljenog pada

i mahnitog podizanja

nikada nije naučio ništa

o plivanju, 

nego samo

kako odgurnuti od sebe

jedan po jedan

snove i samilost

ljubav i velikodušnost

Kako preživjeti na svakome mjestu. 

Prijevod: Svjetlana Vukušić   

DA MI JE OPET PROŽIVJETI ŽIVOT

Želja mi vas je podsjetiti na prekrasne, zabavne i nadahnjujuće stihove pjesme u prozi koje je 1991. godine zapisala osamdeset petogodišnja Nadine Stair iz Kentuckya. Prekrasno je napisala kako bi ona drugi puta proživjela život... Pročitajte ju kada vas got treba podsjetiti na prave vrijednosti u životu.

The book of life by David Kracov

DA MI JE OPET PROŽIVJETI ŽIVOT
Nadine Stair

Usudila bih se činiti više pogrešaka. Opustila bih se. Dobro se razgibala. Bila bih šašavija nego što sam bila ovog puta. Manje toga bih shvaćala ozbiljno. Više bih riskirala.

Uspela bih se na više planina i preplivala više rijeka. Jela bih više sladoleda, a manje graha i mahuna. Možda bih imala više pravih nevolja, ali manje izmišljenih problema.

Znate, ja sam jedna od onih koje sat za satom, dan za danom, žive razumno i pametno.

Oh, da, i ja sam imala svojih žutih minuta. Kad bih sada krenula ispočetka, imala bih ih više. Zapravo, sve od sebe bih dala da budu takve.

Ne bi li to bilo predivno? Živjeti ovdje i sada, umjesto stalno razmišljajući što će biti sutra.

Oduvijek sam bila jedna od onih koje nikada i nikamo ne idu bez termofora, termometra, kabanice i padobrana... Kad bih mogla sve to ponoviti, putovala bih više, a s manje prtljage.

Kad bih mogla živjeti ispočetka, bosa bih hodala čim grane proljeće i obuvala cipele tek u kasnu jesen. Više bih plesala i češće se vrtila na ringišpilu. Brala bih više tratinčica.

If I Had My Life to Live Over, Nadine Stair.

CICIBAN

(Pjesmice za djecu)

CICIBAN SLUŠA OČEV SAT

Gle igračke zlatne! Što je u njoj, tata?
Kakav li je ovo tihi, tanki glas?

-Cicibane, to je odjek zvonkog bata,
to kovači mali kuju čas po čas.

Kuju dane, tjedne i godine kasne,
čekićima naglo kuju čas po čas,
svemu što pod suncem plamti ili gasne,
rođenju i smrti zvoni njihov glas.

Tika-taka! Bodrečovjeka na djelo,
pute naše mjere, vječno prate nas,
poju pjesmu svoju ponosno i smjelo,
srcu ljudskom kažu gdje će naći spas.

Oče, reci: Kako? Kada kuju oni...
Da li poju svoju pjesmicu za nas?
-Cicibane, sinko, slušaj kako zvoni
sa nakovnja malog i tvoj čas po čas.

Čudna čuda, oče! Čekaj časkom, stani
"Cicibane dragi!" Čujem jasni glas
ko ptičice cvrkut na procvaloj grani;
"Zlatni vijek se kuje za te, čas po čas!"

Oton Župančić
(pjesmu je sa slovenskoga preveo Gustav Krklec)

xoxoxoxox


CICIBAN

 

 Trči mali Ciciban
u lug zelen svaki dan.
Kad on stigne sred šumice,

kliče ptica sa grančice:
“Doš’o nam je Ciciban,
Cicibane, dobar dan!”

Cicibane, što je to?
Kakovo te snađe zlo?
Danas ptica sred šumice
zapjevala sa grančice:
“Doš’o nam je Cicisram,
Neću da mu pozdrav dam.”

Misli mali Ciciban:
“Čemu danas – Cicisram?”
Ruke gleda: “Sada znam.
Nit’ sam miven, nit’ sam pran;
pa je Cicibanac
dječak neopranac.”

Potok teče – skok! skok! skok!
Lak i bistar mu je tok.
Ciciban se u njem pere.
S pjesmom ptić se lugom vere:
“Doš’o nam je Ciciban,
Cicibane, dobar dan!”
 

Oton Župančić