Nekada sam imala sve knjige Roberta Fulghuma, no posuđujući i ne voditi bilješke kod koga su, vremenom su se negdje izgubile i jako sam žalosna zbog toga jer sve što je ikada objavio smatram jako vrijednim. On ima taj neobičan dar kojim najjednostavnijim, naoko smiješnim pričicama piše o dubokim teškim temama. Sjećam se kada sam prvi puta čitala knjigu "Sve što ima da znam naučio sam još u vrtiću". Bila mi je silno simpatična i nisam ju mogla prestati čitati iznova i zatim opet ispočetka. Šteta što je knjiga rasprodana i nema novih izdanja. Za one koji se do sada nisu susretali s njegovim djelima ovdje ću napisati jednu crticu:
Sve što je potrebno znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam još u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta. A evo što sam ondje naučio:
-sve podijeli s drugima
-igraj pošteno
-ne tuci ljude
-svaku stvar vrati gdje si je našao
-počisti za sobom
-ne uzimaj što nije tvoje
-kad nekog povrijediš, ispričaj se
-peri ruke prije jela
-pusti vodu u zahod
-topli keksi i hladno mlijeko su zdravi
živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
-svakog poslijedpodneva odspavaj
kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj se od svog prijatelja
-ne zaboravi da čudo postoji. Sjeti se one sjemenke u plastičnoj čašici: korijen je krenuo u dubinu, stabljika u visinu. Nitko ne zna kako i zašto, ali tako je u svima nama.
-zlatne ribice, hrčci i bijeli mišići, čak i sjemenka iz plastične čašice - jednom mora umrijeti. I mi ćemo.
-a zatim se sjeti svojih prvih slikovnica i prve riječi koju smo naučili - najvažnije i najveće od svih riječi - GLEDAJ!
Robert Fulghum
Želite li pročitati više njegovih prekrasnih pričica posjetite njegovu službenu stranicu.
Nema komentara:
Objavi komentar