KAKO NASTAJU USPOMENE?

Sreća su trenuci druženja

Nije potrebno trošiti velike količine novca, posebnih toaleta, skupih parfema, automobila ili najnovijih čuda tehnike kako bi se osjećali sretnima. Istina, oduvijek maštamo o nečemu što nam je u danom trenutku nedostupno, no sreća koju osjećamo zbog posjedovanja stvari iluzorna je i vrlo kratkog vijeka. Ona traje do trenutka kada se pojavi novi objekt naše želje. Uglavnom, skupljanjem stvari stvaramo sebi iluziju sreće. Nikada u potpunosti nismo sretni jer uvijek postoji ono nešto drugo što će nas usrećiti. Kada dobijemo upravo „to“, postat ćemo sretani, zatim tu stvar dobijemo, pa se pojavi novi predmet žudnje i tako umjesto uživanja u trenutku, sebe uhvatimo kako trčimo za srećom kao za fatamorganom, koja nam kako se oazi približavamo, izmiče i udaljava se a mi smo sve nesretniji.

Pokušajte se prisjetiti svojih najdražih sjećanja. Posebnih trenutaka koje vam srca ispunjavaju radošću i zahvalnošću, ljepotom, toplinom i ljubavlju… Da li vam tada u sjećanja dolaze pokloni, stvari koje ste dobili, neobični skupi predmeti, lude rasprodaje ili vam u prvi plan dolaze bića uz koje ste se osjećali posebno, ljudi koji vam znače puno i trenutci koje ste proveli uz njih. Možda su stvari tek vezane uz smiješne situacije ili iznenađenja koje su vam dragi ljudi priredili. Ne vjerujem da se baš uvijek sjećate prekrasnih toaleta koje ste nosili na neku proslavu, ali sigurni smo da se sjećate kako ste se na toj proslavi osjećali. Vjerujemo kako nije sve u poklonima, već u uspomenama vezanim uz osjećaje.

Uspomene potiču snažne osjećaje, a emocije su moćne. Svi se ponekad prepuštamo maštanjima o idealima, o stvaranju vlastite sreće, stvaranju vlastitih sretnih uspomena koje će nam na lica izmamiti osmijeh. Pritom je super što se u tome ne trebamo oslanjati samo na tuđe utjecaje već se sami možemo pobrinuti za vlastitu sreću. Kako dakle, napraviti svoje vlastite sretne uspomene? Tako što ćemo utrošiti svoje vrijeme na doživljaje, fokusirati se na bića, a ne stvari.

KAKO KREIRATI VLASTITE SRETNE USPOMENE

Ne trebate biti vrhunski režiser kako bi u svom životu napravili mjesta za trenutke vrijedne pamćenja. Ukoliko se sami ne možete dosjetiti na koji način kreirati vlastite uspomene, možda ovdje u nastavku možete pronaći neku od ideja

1.       Vodite dnevnik

Vođenje dnevnika možda nekima djeluje kao puko gubljenje vremena, no zapisivanje misli, trenutaka, zanimljivih situacija i doživljaja može vam pomoći tako što ćete moći analizirati svoj način života i na taj vam način pomoći shvatiti smisao u stvarima koje vas opterećuju i muče, može vam pomoći u smanjenju stresa, a ukoliko počnete voditi dnevnik sretnih trenutaka može Vam biti mjesto gdje ćete crpiti snagu u lošim periodima života.

2.       Pišite pisma

Pomalo zaboravljena vještina, rukom pisana pisma iziskuju vrijeme, usredotočenost i dublje promišljanje. Čak i ako ne pošaljete pismo koje ste napisali, takvo pismo možete pospremiti i uvijek ga iznova čitati. Pisma pisana rukom su intimnija, a danas izuzetno vrijedna, stoga se ne libite povremeno ih uputiti dragim osobama. Pisma se čak preporučuju kao terapija, jer na list papira možemo iznijeti svoje najdublje misli i osjećaje. Pisma su predivan način stvaranja uspomene. Sigurno negdje još uvijek čuvate pismo svoje prve simpatije.

3.       Prihvaćajte izazove

Najlakše je ostati u svojoj sobi zavaljen u naslonjaču i gledati još jednu sapunicu. No, ponekad je potrebno malo truda i napraviti napor i usuditi se napraviti nešto drugačije. Možda se usuditi napraviti upravo ono čega se silno bojite. Izazovi mogu biti izvor simpatičnih i zaista zabavnih situacija i usmjeriti vas na potpuno drugačiji stil života. Izazovi, naročito u teškim životnim situacijama mogu postati izvor prekrasnih priča i divnih uspomena.

4.       Pitajte svoje najdraže koje su njihove sretne uspomene

Svi vole pričati o uspomenama koje ima puno znače u životu. Da li je to vezano uz neko postignuće, uz romantičnu vezu, zabavne situacije s djecom, možda uz daleko putovanje ili prvi radni dan… Možda vas upravo razgovor s nekim potakne na akciju.

5.       Napravite svoju vremensku kutiju

U mnogim se poklon trgovinama danas mogu pronaći kutije raznih dimenzija koje vam mogu poslužiti kao kutije u koje ćete pohraniti svoje sretne memorabilije. To mogu biti pisma, crteži, narukvica iz rodilišta, novinski članci, igračke, ulaznice, sve što vam se čini vrijedno čuvanja. Kako vrijeme prolazi, kutija će imati sve više predmeta, a vi sve više divnih uspomena.

6.       Fotografirajte

Danas ne trebate biti vrsni u fotografiji kako bi mogli imati kvalitetne fotografije. Iako vas možda sumanuto fotografiranje asocira na japanske turiste, fotografija može zabilježiti mnogo divnih trenutaka i oteti ih zaboravu. Ukoliko smatrate kako niste vični fotografiji, danas ima velik broj specijaliziranih fotografa koji će i od najobičnijeg trenutka učiniti umjetnost. Nije loše investirati u profesionalnu fotografiju.

7.       Pokušajte upamtiti mirise i okuse

Kao što kolačić Madeleine umočen u čaj biva okidač za mnoge Proustove zaboravljene uspomene, tako i sami možete postati tragač za izgubljenim vremenom uživajući svim osjetilima. Pokušajte zapamtiti mirise i okuse neke proslave. Sjećate li se parfema svoje učiteljice ili osobitog zamamnog mirisa i okusa bakine pite?

8.       Dajte nešto svoje

Nije potrebno dati materijalno da bi se stvorila uspomena. Poklonite svoju pažnju onima kojima je potrebna, poklonite vrijeme ljudima u nevolji, volontirajte. Na najneobičnijim mjestima možete doživjeti nešto što će vam u potpunosti promijeniti pogled na svijet i izmijeniti vaš život. Ne podcjenjujte skromne i one slabog imovinskog stanja. Možda upravo oni imaju bogatiji unutarnji život i obilje prekrasnih uspomena koje mogu podijeliti s vama.

9.       Napravite listu stvari koje nikada niste isprobali

Usudite se probati nešto što do sada niste imali prilike ili hrabrosti učiniti. Često nas upravo situacije koje nikada nismo doživjeli mogu obogatiti iskustvima vrijednim sjećanja. Možda nikada niste planinarili. Uključite se u planinarsko društvo. Osim što ćete upoznati nove ljude, doživljaji osvajanja visina mnogi opisuju kao vanvremenski lijepa.

10.   Primijetite sitnice

Ne kaže se uzalud kako sitnice čine naš život ljepšim. Zbog današnjeg tempa života često zanemarujemo stvari oko sebe i ne primjećujemo ih. Drugi puta na putu od ureda pokušajte upamtiti što je moguće više sitnica koje vas raduju. Možda upravo onaj prekrasan izlazak sunca koji vidite kroz prozor ureda unese radost koju ćete dijeliti s kolegama.

11.   Uključite ljude u svoj život

Unatoč svim divnim pomagalima koja nam pomažu i čine život lakšim, ta nas ista pomagala često udaljavaju i otuđuju jedne od drugih. Potrudite se češće provoditi svoje slobodno vrijeme ljudima koji vole slične stvari. Priključite se grupi ljudi s kojom dijelite iste strasti. Družite se više i veće su vam šanse stvoriti lijepe uspomene.

12.   Putujte više

Putovanja nas obogaćuju. Kada putujete s prijateljima ili obitelji stvarate uspomene koje traju čitav život. Uvijek iskoristite slobodno vrijeme i nemojte tražiti izgovore. Tražite prilike za putovanja. Za lijep provod i divna iskustva ne treba vam puno novaca. Avanturu možete pronaći i u susjedstvu. Možemo se kladiti da niste posjetili sva mjesta u svojoj županiji!

13.   Proslavite

Slavlja su važna. Proslavama dajemo zahvalnost za sve dobro što imamo u životu. Okupljamo najmilije i dijelimo svoju sreću. Radujemo se uspjehu, radujemo se, dijelimo tugu. Proslavama zaokružujemo životne cikluse, počinjemo ili se opraštamo. Slavlja su predivan način stvaranja uspomena stoga slavite što češće. Ne banalno i bez emocija. Uključite cijele sebe u pripremu i uživajte. 

14.   Odmorite

Odmor je ono na što često zaboravljamo jer za odmor u današnjem tempu života nemamo vremena. Odvojite vrijeme za tišinu i potpuni mir i iznenadit ćete se koliko je duboka vaša nutrina. Odmor služi našem mozgu da stvori vrijeme za „formatiranje“ pohranjenih uspomena. Tko zna, možda upravo mir izvuče na površinu neku divnu zaboravljenu uspomenu. Prepustite se. Šećite prirodom i dajte tijelu vremena da se opusti. Regenerira.

Kada naučite živjeti svaku sekundu svog života, kada se odvažite činiti neobične stvari, kada se okružite prijateljima i prepustite trenutku stvarate uspomene koje vam obogaćuju život, tada postajete najbogatiji čovjek na svijetu! Stoga, prepustite se! I krenite stvarati svoej (prekrasne) uspomene

SAMO MI STANI NA PRSTEEEEEE

Mališan po čitave dane skakuće po kući i pjevuši... hm, bolje rečeno dere se po kući: "samo mi stani na prsteeeeee!" To mu je zadnjih dana hit. A sve je krenulo njegovom zbunjenošću tekstom. Pita on... -kako može ići - odgrizi mi usne? Mama, pa to jako boli!

I kako objasniti djetetu da je to pjesnička sloboda, simbolika, impresija, nešto....

Inače, iskreno Vatra mi je kao bend išla poprilično na živce tim toliko očitim isfurom na EKV kojima nisu ni do... ma ni do gležnja... I zbog toga im nikada nisam dala šansu. Bili su mi dosadni, naporni. A koncerti beskrajno dugi. Imala sam osjećaj da nikada neće doći kraj mučenju. I onda krene moje zlato urlati kućom i govoriti kako mu je to najbolja pjesma. Ok, dat ću im šansu, rekoh... I krenem na youtube tražiti spot. I spot me obori s nogu. Koliko energije! Koliko veselja i živosti! A za taj cjelokupan dojam zaslužna je Helena Janjušević, profesionalna plesačica rodom iz Rijeke. Spot je odličan i zbog njega mi je i pjesma postala draga.

A čitava ta priča oko plesa podsjetila me koliko sam jako voljela plesati kao dijete. Maštala o ludim koreografijama i još luđim pokretima, o sinergiji tijela i glazbe koja pokreće svaki djelić tijela. Ples prepun emocija... Kao klinka, bila sam članica nekih plesnih skupina, nastupala, uživala u probama. Onda sam krenula u srednju školu i zaboravila na pokret, na ritam, na osjećaj koji glazba u meni budi. Vremenom sam se pretvorila u nešto što ne prepoznajem. 

Imala sam priliku ići na plesne radionice u kojem se kroz ples i pokret budi i osvještava tijelo. I tamo sam shvatila koliko sam se u međuvremenu stisla, koliko se sramim sebe, koliko se osjećam sputano i ukočeno u svom vlastitom tijelu, koliko sam postala sputana, kruta, gruba, ukočena. Ritam i glazbu i dalje duboko u sebi osjećam, ali više se tijelom ne znam izraziti. Izgubila sam kontakt sa samom sobom. I kada sam postala svjesna te činjenice, to me silno pogodilo. No, umjesto da uložim napor kako bih se probudila, još sam se više zatvorila u sebe, u svoja ograničenja. A sjećam se nekih prekrasnih plesova, divnih voditeljica, predanih i darovitih učitelja.... Ples je divan. Na to me moje maleno podsjetilo. Ples je čarolija kojom se opuštamo, kojom istinski živimo, kroz ples osjećamo, putem plesa komuniciramo.... Zgodan je taj Tango, kad mrvu promislim, koliko got luckast bio... Ako mu damo šansu.  

TANGO by VATRA

Plesao bih s tobom

kroz najprometnije ceste jedan tango kroz crveno tamo gdje nitko ne bi plesao na vrhu Hendrixovog mosta i to mi ne bi bilo dosta Mi bi se drzali za vodove na krovu 14ice, sijevale bi iskrice Samo mi stani na prste, odgrizi mi usne gorko, slatko, kao tango crno i crveno, stani mi na prste odgrizi mi usne Zavrtio bi s tobom piruete niz petlje da nas nikad ne odmrse plesom razbijali bi izloge gradu ponestalo bi stakla Samo mi stani na prste, odgrizi mi usne gorko, slatko, kao tango crno i crveno, stani mi na prste odgrizi mi usne Licem uz lice, za naklon je prerano sve ovo jos jednom ponovit bi trebalo gledaj me u oci, gledaj me Samo mi stani na prste, odgrizi mi usne gorko, slatko, kao tango crno i crveno, stani mi na prste odgrizi mi usne

ZAČARANI KRALJEVIĆ

Princeza i začarani kraljević

U davno doba živio kralj pa imao kćer, pravu ljepoticu. Njegov je dvorac okruživala šuma, u šumi je bio studenac, a uza nj se kraljevna voljela igrati svojom zlatnom loptom. Jednoga dana - pljus! - pdane lopta u studenac. Kraljevna počne plakati.

-Što se dogodilo kraljevno? - zakreketa neki glas. Ali nikoga u blizini nije bilo osim neke žabe.

-Govoriš li to ti, staro barsko pljuskalo? - šmrcne kraljevna. -Moja zlatna lopta pala je u studenac.

-Što ćeš mi dati ako ti je izvadim iz studenca?

-Što got poželiš, draga moja žabo, reče kraljevna. - Svoje haljine, svoje drago kamenje - pa čak i svoju krunu!

Žaba odgovori: - ne treba meni ni tvojih haljina, ni tvojih dragulja, niti tvoje krune. No ako pristaneš na to da me voliš i budeš moja prijateljica, ako budem smjela jesti iz tvog tanjura i spavati u tvome krevetu, tada ću ti vratiti tvoju zlatnu loptu.

-Obećajem ti, reče kraljevna, - dati sve što želiš

Žaba skoči u studenac.

-Ružne li žabe, posmisli kraljevna. Ništa drugo ne zna nego kreketati!

Žaba se doskora vrati, a u ustima joj zlatna lopta.

Silno se obraduje kraljevna, hitro zgrabi loptu pa potrča kući.

-Čekaj! Ne mogu trčati tako brzo kao ti! - zakreketa žaba.

Sutradan, kad je kraljevna objedovala s kraljem, začu se kucanje. Kad je vidjela tko je pred vratima, ona ih brže - bolje zalupi.

-Tko je to tamo, drago dijete?- upita kralj.

-Neka gladna žabetina- zadrhta kraljevna.

-A što li ta žaba hoće od tebe?

-Jučer mi je zlatna lopta pala u studenac i žaba je skočila u vodu i vratila mi je. Zauzrat obećala sam joj da će mi biti prijateljicom. Nije mi bilo na kraj pameti da će me pratiti sve do kuće. 

-Moraš ispuniti svoje obećanje, reče kralj.

I tako kraljevna otvori vrata, a žaba skoknu u dvornicu.

-Podigni me gore, - reče žaba kraljevni.

Kraljevna se gradila da nije čula. Kralj zapovjedi kćeri da digne žabu na stol. Tada joj žaba reče - Primakni mi malko svoj tanjur da mogu podijeliti hranu s tobom.

Žabi je hrana išla u tek, pa je mljackajući pojela svoj dio, a kraljevna jedva da i dotaknu svoj.

Poslije nekog vremena žaba reče - Umorna sam. Pođimo spavati u tvoju postelju.

Kraljevna udari u suze, ali kralj joj reče - prihvatila si njezinu pomoć. Nije red da postupiš drukčije od nje.

Princeza prihvati žabu s dva prsta, odnese je u svoju sobu i baci u kut. Ali kad je legla u postelju, žaba skoči na jastuk i reče - Ja hoću ovdje spavati!

-Pusti me već jednom na miru! Poviče princeza i tresne žabom o zid. Na njezino zaprepaštenje, žaba se pretvori u krasnog kraljevića!

-U žabu me pretvorila vještica, objasni joj on. - ali tvoje obećanje da ćeš me voljeti skinulo je s mene čini! Pođimo na počinak, a sutra ćemo put mojega kraljevstva.

Idućeg jutra stigne kočija. Kočijaš je bio Henrik, kraljevićev stari sluga, koji je bio toliko nesretan kad je njegov gospodar bio pretvoren u žabu da mu je kovač morao pričvrstiti tri željezna obruča oko srca, kako mu ne bi prepuklo od tuge. Kad su se vozili, kraljević i kraljevna začuju jak prasak. Kraljević poviče - Henriče, kočija se slomila!

- Nije to kočija, moj gospodaru, odgoori Henrik. - to je željezni obruč oko moga srca!

Dvaput su još čuli prasak i svaki put pomislili kako se to kočija slama, ali bio je to samo slijedeći željezni obruč koji je padao sa srca staroga Henrika, srca koje je iznova zakucalo radosno i sretno.

(njemačka bajka)

FAŠNIK PO KOPRIVNIČKI

Iako mi svi volimo maškare bez obzira na dob, nekako imam dojam da su Podravci u tom pogledu poprilično "stisnuti". Kao da se ne znaju opustiti, kao da ne znaju feštati. (a znam da to nije istina).

Pikaču hita prema centru grada

Možda je tome razlog što sam odrasla na Kvarneru koji čitavu godinu živi za karnevalske dane, a kod nas se uglavnom sve svodi na dječje povorke vrtićaraca, osnovnoškolaca, povorke umirovljenika i tek poneku zalutalu grupu koja je uglavnom ovdje u gostima.
Čitajući stare dnevne novine, zbornike i štiklece primijetila sam da fašnik u Koprivnici ima vrlo dugu tradiciju i vrlo zanimljive običaje vezane uz obilježavanje fašničkih dana. Osim toga, ovaj je vid zabave ovdje bio vrlo raširen i vrlo popularan.

Uvijek se nađe kreativnih maškara. Nama je pažnju privukao ovaj Superpas!

Danas se uglavnom svodi na zabave zatvorenog tipa, dok centralna proslava na trgu traje tek nekoliko prijepodnevnih sati uz zbrkanu organizaciju i (pre)glasnu muziku, tako da se do vremena ručka (već) svi povlače svojim kućama.  No, unatoč svemu na trenutke bude zabavno, a pojedinci plijene pažnju kreativnošću i odličnim smislom za zabavu, tako da ga ne propuštamo.

ČOVJEČULJCI OD SLAMČICA

Potrebni materijal

Želite li ispuniti dosadne dane kada rano pada mrak zabavnim aktivnostima bez televizije i kompjutera, ovo može biti jedan od zgodnih prijedloga. Čovječuljci od slamčica zahtijevaju malo vremena za izradu, a kasnije se mališan još danima može igrati svojim kreacijama. 

Osim što je izrada čovječuljaka sama po sebi zabavna, odlična je za vježbanje fine motorike. Ne zahtjeva veliku vještinu, a pruža zabavu. Osim toga, izvrsna je za poticanje mašte, jer izborom materijala dijete i vi možete kreirati likove koje samo mašta može stvoriti. Hobi žice su tako mekane i zabavne!

Za izradu čovječuljaka od slamčica potrebne su vam hobby žice (mogu i obične), slamčice, škare i velike i male drvene perle. Ako nemate perli , možete upotrijebiti plastelin, glinamol ili kaširati papir. Uzmete 4 hobby žice (boju odaberite po želji). Za izradu nogu čovječuljka potrebujete jednu žicu koju trebate presaviti na pola. Kada presavijete žicu, ovijte jednu polovicu oko druge kako bi se spojile, a nakon toga podijelite žicu na tri dijela: dvije noge i srednji dio. 

Nizanje perli

Nizanje slamčice

Za izradu tijela potrebna vam je jedna žica.

I ovu žicu trebate prasaviti na pola, no ovu žicu ne uvijate u potpunosti, već na jednom i drugom kraju ostavite mjesta kako bi spojili noge i kasnije ruke s ostatkom tijela. Srednji dio žice ukrasite perlama. Na mjesto ruku i nogu provucite dva komada slamčice (jedan malo kraći, drugi malo duži), kako bi dobili zglob. Isto tako napravite i s nogama. Na vrhu postavite veliku perlu. Na toj perli možete nacrtati oči i usta, ali i zalijepiti vunu (kosa). Sve ovisi o vašoj i dječjoj mašti.

Čovječuljak spreman za igru

MALA ANEGDOTA O PSIMA

Prekrasni prijateljičini psi
https://www.facebook.com/ltrescec?pnref=story

Kada je naš mališan bio još jako mali i tek učio hodati, onako pomalo nespretno nesigurno se održavajući na nogama znali smo često ići u posjet babi. Ona ga je znala uzeti za ručicu i onda bi šetali ulicom, uživali i brbljali, a baba se ponosila svojim malim zvrkom. Susjede koje su okupljene sjedile na klupama pred kućama dobacivale su komentare poput onog: „kako je samo narastao“, „liči na babu, mamu, tatu, susjeda, poštara…“ i slično ili bi ga pitale kojekakve stvari na što je on pokušavao odgovoriti vokabularom koji je do tada sakupio.

Dogodilo se da je u to vrijeme bio oduševljen i naročito fasciniran psima. Uporno ih je želio dirati i veselo je nabrajao njihova imena. Kad se, dakle, našao ispred okupljenih susjeda počeo je pričati: pas As, pas Rex, pas Bingo, pas Beja (Bela), pas Matej (mater)… na što su susjede od smijeha popadale s klupa! Pitale su kakav je to pas… a on pa pas Matej beji (bijeli).

Otada ga još mnogi zadirkuju i šale se na taj njegov pas Matej.

A tom psu je u biti ime Miki. I susjedin je nestašni preslatki bijeli mješanac koji ju često izluđuje pa nije ni čudo što je naš mališan pomislio da mu je to ime.  

IGRA DETEKTIVA

krećemo u detektivsku avanturu

Nisam od mama koje mjesecima unaprijed imaju isplaniran svaki sat, gotovo u minuticu. One godinu dana unaprijed znaju: kada će im se dijete raplakati, kada biti bolesno, kada uprljati, koje će mu sposobnosti koji dan razvijati i kojim tehnikama, koliko će vlakana koji dan unjeti u svoj organizam, koliko bjelančevina i koliko kvalitetnih ugljikohidrata. One točno znaju koji će dan biti sunčano, a koji dan potrebuju kišobran. Nepogrešivo i prije Vakule. Djeca im se hrane zdravo, raznovrsno i prirodno, muževi su besprijekorni, usklađeni s dječicom i modnim dodatcima, a one dotjerane i njegovane kao da su sišle s naslovnica modnih časopisa.

Najiskrenije se divim tim mamama. Imaju toliku kontrolu nad svime i pritom su još toliko graciozne da često poželim kod jedne od njih na privatnu edukaciju kako bih upoznala tajnu velike moći organizacije. S druge strane, ponekad sam pomalo tužna što moj mališan nema takvu mamu. Mamu koja će iz njega izvući njegov puni potencijal. Možda bi uz takvu mamu sada već svirao dva instrumenta, govorio mandarinski, hindu, ruski i japanski, uz standardne europske jezike. Možda bi već osvojio toliko željeni pehar o kojem mašta, a možda bi bio u malim znanstvenicima.

ova pukotina na cesti djelovala je vrlo sumnjivo

Ovako, s ovom mamom je najčešće zamusan i pun pijeska ili skače po lokvicama čim padne par kapi kiše, na opće zgražanje pristojne djece (i njihovih roditelja). Ti savršeni klinci uljudno pozdravljaju, za stolom sjede uspravno, ne stavljaju dlanove i nos na izlog slastičarnice, nikada ne skaču osim ako je za potebe natjecateljskog sporta. I tada su najbolji.

Naš mališan krene po papuče, a završi igrajući se na podu s Legićima, ili pak krene u vrt po mrkvu i peršin za juhu, a nedugo zatim ga pronađem kako hrani mačka ili se igra u pijesku. Zna otići oprati ruke, a na kraju u kupaonici napravi cijeli poligon za igru brodova i podmornica.

Iz tog se razloga naše igre jednostavno "dogode". Današnja igra kojoj smo nadjenuli ime "Igra detektiva" nastala je u potpunosti spontano iz jedne najobičnije šetnje gradom.

pronašli smo i tajnoviti papirić

Kako u naše šetnje često ponesemo i fotoaparat (jer nikada ne znaš na što zanimljivog možeš putem naići), ponijeli smo ga i ovog puta. Mališan je izrazio želju sam se okušati u toj aktivnosti, a budući da je riječ o malenom digitalnom fotoaparatu, izuzetno malenih dimenzija, nije mu bilo nespretno služiti se njime.

Stoga sam mu ga dala i pustila ga neka fotografira sve što mu se učini zanimljivim. Isprva me pitao za svaki pojedini detalj, tražio dozvolu, nakon toga smo puno pričali o svakom njegovom predmetu zanimanja i njegovim razlozima zbog čega ih je odabrao kao predmet fotografiranja.

ovo se nalazi na sumnjivom mjestu

Na kraju je sam izjavio kako je on detektiv koji je u potrazi za neobičnim tragovima koji će mu pomoći riješiti slučaj. Pitala sam ga što znači biti detektiv. Njemu je detektiv striček koji traži sumnjive stvari i pronalazi lopove. On je kao Inspektor Gadget. Ima ruke i noge koje može pretvoriti u što got želi. Njegov šef mu naredi koga treba pronaći i onda on ide u potragu. Bilo je štosno to što je i pomalo padao mrak na naš grad pa je čitava igra izgledala pomalo mističnije i malcu interesantnije. Na žalost, dogodila se i nezgoda. Naravno, mojom krivnjom. Nisam mu objesila fotoaparat oko vrata ili barem oko zgloba, pa mu je prilikom footgrafiranja pao na beton i razbio se. To se može vidjeti na fotografijama. Igru smo ipak dovršili, a kada smo stigli kući pogledali smo jednu epizodu Inspektora Gadgeta. Vjerujem da ćemo se uskoro igrati igara nadahnutih detektivima.