nedjelja, 21. lipnja 2015.

BILI SMO MERIDA HRABRA I ROBIN HOOD NA JEDAN DAN


Jedno od najstarijih oruđa i oružja na svijetu su luk i strijela. O tome postoje brojni dokazi još iz doba kada su naši preci nastanjivali pećine i ostavljali slikarije na njihovim zidovima. Ti su uresi prikazivali njihov način života i mnogi njihovi crteži prikazivali su ljude koji su luk i strijelu koristili u svrhu lova, obranu i u svrhe ratovanja. Koristile su ih mnoge stare civilizacije i bili su rašireni diljem svijeta te obuhvaćali sve kontinente. Razlikovali su se prema izvedbi, odabiru ukrasa, materijala od kojih su izrađivani, veličini i svrsi. Danas možemo pronaći najrazličitije inačice lukova i strijela, od onih tradicionalne izrade, preko onih najjednostavnijih koje smo i sami nespretno radili kao klinci, pa preko igračaka koje na umjesto šiljka imaju gumeni vrh koji se lijepi pomoću vakuuma do profesionalnih, vrlo vješto izrađenih koji djeluju pomalo svemirski.

Luk i strijela danas su sportska disciplina u kojoj uživaju mnogi ljudi kako u profesionalne, tako i u rekreativne svrhe, jer razvija spretnost, vježba taktiku, fizičko motoričke sposobnosti , logično razmišljanje, a i dobra je vježba snage i spretnosti. Kao i u svemu, tako i ovdje na žalost neki ljudi ovu vještinu koriste u svrhe tako zvanog humanog lova, no osobno u tome načinu ne vidim ništa humano, naročito kada neiskusan lovac pogodi životinju i ne ubije ju već ju jako rani i ozlijedi te se ona još dugo muči prije nego ugine ili nekim čudom preživi. Još mi uvijek nije jasno kako u današnjem svijetu postoje ljudi koji u tome nalaze užitak.


Teške teme ostavimo na stranu i vratimo se na naš doživljaj.
Kako su luk i strijela dosta zahtjevna aktivnost koja iziskuje određene sposobnosti, nisu primjerene sasvim maloj djeci (osim onih spomenutih malenih, plastičnih igračaka). Ljudi koji o tome više znaju govore kako je minimalna dob za bavljenje ovom aktivnosti otprilike sedam godina. No, kako sam imala prilično nestrpljivog mališana pored sebe koji je navaljivao isprobati gađanje u metu ništa mi nije preostalo nego pitati da li je moguće dopustiti dječaku od nepunih pet godina gađanje. Ljubaznošću i strpljivošću gospodina Darka Dragec, mališan je ostvario svoju želju i poput svakog dječaka potpuno se oduševio! Usput smo naučili nešto o povijesti tradicionalne izrade, metodama izrade, materijalima koji su se u prošlosti najviše koristili u našem kraju i čuli još mnogo zanimljivosti. Darko Dragec je predsjednik udruge „Primitivni luk i samostrel“ iz Herešina, koprivničkog prigradskog naselja.  On se bavi izradom lukova, strijela, samostrela i praćki s većim ili manjim intenzitetom još od djetinjstva kada se oduševio ovom vještinom. Budući da je veliki zaljubljenik u prirodu, ali i tradiciju, na ovaj način spaja sve svoje afinitete i sklonosti te na taj način oživljava neka stara pomalo zaboravljena vremena. Čest je gost manifestacija koje njeguju duh starih vremena pa je tako sudjelovao na Srednjovjekovnom sajmu u Šibeniku, u Bakru na Margaretinom ljetu, na Renesansnom festivalu u Koprivnici, gostuje u Varaždinu, bio je u Sloveniji i još mnogim mjestima gdje je uvijek rado viđen gost.

Nije samo mališan bio oduševljen novim otkrićem, priznajem da mi se i samoj svidio način na koji ovaj veliki zaljubljenik u ovu drevnu vještinu priča o njoj. Tako sam saznala da je prema nekim antropolozima luk, nakon otkrića točka, najznačajniji izum u povijesti ljudskog roda jer je upravo luk bila prva mehanička naprava pomoću koje je čovjek uspostavio odnos između sebe i prirode. Prije je on bio taj koji je bio u neposrednom kontaktu između drugog čovjeka ili plijena. Zanimalo me i koliko vremenski traje izrada jednog luka. Tako sam saznala da zahtjevniji lukovi iziskuju predan i naporan rad do tri dana kako bi se dobio luk visoke kvalitete. Lukovi i strelice koje smo imali priliku vidjeti i isprobati izrađeni su od svibovine, dok se za izradu strelice koristi i metalan vršak te pravo perje. Ima nešto u vještini baratanja lukom i strijelom… Graciozno i elegantno držanje, profinjenost, nešto što podsjeća na plemiće iz bajki. Mališan je cupkao od oduševljenja nakon svake ispaljene strelice, a ja sam uživala promatrajući koliko je malo potrebno da se bude iskreno sretan. Kao da sam zaista na trenutak zakoračila u neku od bajki.   

Nema komentara:

Objavi komentar