Jedno od najstarijih oruđa i
oružja na svijetu su luk i strijela. O tome postoje brojni dokazi još iz doba
kada su naši preci nastanjivali pećine i ostavljali slikarije na njihovim zidovima.
Ti su uresi prikazivali njihov način života i mnogi njihovi crteži prikazivali
su ljude koji su luk i strijelu koristili u svrhu lova, obranu i u svrhe
ratovanja. Koristile su ih mnoge stare civilizacije i bili su rašireni diljem
svijeta te obuhvaćali sve kontinente. Razlikovali su se prema izvedbi, odabiru
ukrasa, materijala od kojih su izrađivani, veličini i svrsi. Danas možemo
pronaći najrazličitije inačice lukova i strijela, od onih tradicionalne izrade,
preko onih najjednostavnijih koje smo i sami nespretno radili kao klinci, pa
preko igračaka koje na umjesto šiljka imaju gumeni vrh koji se lijepi pomoću
vakuuma do profesionalnih, vrlo vješto izrađenih koji djeluju pomalo svemirski.
Luk i strijela danas su sportska
disciplina u kojoj uživaju mnogi ljudi kako u profesionalne, tako i u
rekreativne svrhe, jer razvija spretnost, vježba taktiku, fizičko motoričke
sposobnosti , logično razmišljanje, a i dobra je vježba snage i spretnosti. Kao
i u svemu, tako i ovdje na žalost neki ljudi ovu vještinu koriste u svrhe tako
zvanog humanog lova, no osobno u tome načinu ne vidim ništa humano, naročito
kada neiskusan lovac pogodi životinju i ne ubije ju već ju jako rani i ozlijedi
te se ona još dugo muči prije nego ugine ili nekim čudom preživi. Još mi uvijek
nije jasno kako u današnjem svijetu postoje ljudi koji u tome nalaze užitak.
Teške teme ostavimo na stranu i
vratimo se na naš doživljaj.
Kako su luk i strijela dosta
zahtjevna aktivnost koja iziskuje određene sposobnosti, nisu primjerene sasvim
maloj djeci (osim onih spomenutih malenih, plastičnih igračaka). Ljudi koji o
tome više znaju govore kako je minimalna dob za bavljenje ovom aktivnosti
otprilike sedam godina. No, kako sam imala prilično nestrpljivog mališana pored
sebe koji je navaljivao isprobati gađanje u metu ništa mi nije preostalo nego
pitati da li je moguće dopustiti dječaku od nepunih pet godina gađanje.
Ljubaznošću i strpljivošću gospodina Darka Dragec, mališan je ostvario svoju
želju i poput svakog dječaka potpuno se oduševio! Usput smo naučili nešto o
povijesti tradicionalne izrade, metodama izrade, materijalima koji su se u
prošlosti najviše koristili u našem kraju i čuli još mnogo zanimljivosti. Darko
Dragec je predsjednik udruge „Primitivni luk i samostrel“ iz Herešina,
koprivničkog prigradskog naselja. On se
bavi izradom lukova, strijela, samostrela i praćki s većim ili manjim
intenzitetom još od djetinjstva kada se oduševio ovom vještinom. Budući da je
veliki zaljubljenik u prirodu, ali i tradiciju, na ovaj način spaja sve svoje
afinitete i sklonosti te na taj način oživljava neka stara pomalo zaboravljena
vremena. Čest je gost manifestacija koje njeguju duh starih vremena pa je tako
sudjelovao na Srednjovjekovnom sajmu u Šibeniku, u Bakru na Margaretinom ljetu,
na Renesansnom festivalu u Koprivnici, gostuje u Varaždinu, bio je u Sloveniji
i još mnogim mjestima gdje je uvijek rado viđen gost.
