Jučer je u centru grada Koprivnice, negdje između banke, pekare i gradske galerije na maloj sklopivoj stolici sjedio jedan čovjek vrlo zapuštenog izgleda. Svirao je stare rock balade na gitari i jako je lijepo pjevao. Silno me začudilo kako tako lijepo svira unatoč velikoj hladnoći koja je tjerala ruke ugurati jako duboko u džepove i pobjeći što prije na neko toplije i ugodnije mjesto. On je sjedio i nije mario za vrijeme, kao ni činjenicu da je ono malo prolaznika požurilo korak i nestalo, ostavivši trg potpuno prazan. Čovjek je svirao toliko toplo i lijepo, a ukoliko bi mu se dogodila pogreška zbog smrznutih prstiju, krenuo bi ispočetka. Iako sam žurila zbog gustog rasporeda i obaveza koje su me čekale, zastala sam na trenutak. Pjevao je pjesmu And I love her, The Beatles-a i tom mi je pjesmom uljepšao tmuran i izuzetno hladan dan. Približila sam mu se, ubacila mu novčić u šešir i jako se iznenadila kada sam čula da mi je zahvalio na engleskom. Bilo mi je žao što nisam imala priliku čuti njegovu priču i što ga je ponukalo posjetiti naš mali pospani gradić dok su zvuci njegove gitare i njegov topao glas odzvanjali gotovo praznim trgom. Uvjerena sam da sam propustila pregršt zanimljivih anegdota. No, sigurno sam ljepotu njegove jednostavnosti i toplinu ponijela sa sobom.
Kako li je malo potrebno za iskrenu sreću, a ovaj me rijedak posjet uličnog svirača Koprivnici podsjetio na činjenicu kako moć glazbe može učiniti čudo. Uljepšati nekome dan, raznježiti osobu, okupiti i ujediniti ljude. Nije li tako?
Budući da uz sebe nisam imala fotoaparat ni mobitel kojim bih zabilježila trenutak, poslužit ću se video snimkom meni omiljenog flashmob-a, s youtube kanala. Uživajte u zvucima Ode radosti.
Nema komentara:
Objavi komentar