MUKE PO LIJEKU

Zoroxin kapi - fotografija je s interneta

Nemam pojma kako drugačije dati ime ovom postu, jer je ovo o čemu želim danas pisati zaista vrlo frustrirajuće. 

Odmah po porodu primijetila sam da moj maleni ima crvenilo oko lijevog oka. No, pripisala sam to samom porodu. Ionako sam se zaista naslušala priča o tome kako djeca, odmah po porodu, znaju biti jako smežurana, zgužvana, čak i pomalo deformiranih glavica. Uglavnom, nisam se previše uzbuđivala oko toga. 

Vrijeme je prolazilo, a naš je mališan lijepo napredovao i sve je bilo super. No, svaki puta kada smo ga vodili van ako je samo malo puhalo ili bilo hladnije, oko mu je jako suzilo, a i imao je vrlo česte konjuktivitise. 

Svaki puta kada bih to naglasila pedijatru, on bi me umirio riječima kako je to normalno jer se kod njega pokazalo da mu je suzni kanalić uzak i nedovoljno razvijen. Rekao je da mu masiramo suzni kanalić i da će sve biti u redu. Ako ne bude, može se obaviti propuhivanje kanalića kada bude malo veći. Ok. Uporno sam mu masirala kanalić, čistila oko, pazila da sve oko tog područja bude savršno čisto, no problemi su i dalje ostali. Kako se razvijao i postajao veći, upale oka i konjuktivitisi su se pojačali. Znalo se dogoditi da mu oba oka ujutro budu skroz zatvorena od izrazito jakog sekreta. I to je sve iritiralo. I peklo. Znam, jer sam u nekoliko navrata i sama dobila od njega. Sve smo uglavnom liječili najprije Ciloxanom, zatim Tobrexom (i kapima i mašću) i neki lijek na "D" kojem se nikako ne mogu sjetiti imena, no ništa nije pomoglo, pa sam odlučila otići potražiti drugo mišljenje privatnom oftamologu. Uzeli su nam bris oka i rezultat je bio zaraženost baketrijom  Haemophilus influenzae. Ta bakterija uopće nije bezazlena. Ukoliko dođe do fizičke povrede oka (na primjer uslijed ulaska pijeska u oči i ogrbotine) bakterija može uzrokovati gubitak vida. A moj maleni obožava pijesak i teško ga je kontrolirati dok se igra u vrtiću. Nije lako paziti na cijelu grupu djece i objasniti da se baš tom dječaku pijesak ne smije ući u oči!

Drugi problem bila je potraga za lijekom. Doktorica nam je prepisala lijek Zoroxin kapi i naglasila da nam sastav samo tog lijeka može pomoći. Uskoro smo se našli u problemu jer lijeka u ljekarnama nema. Nema ga na našem tržištu i vrlo je rijedak broj farmaceuta koji ga uopće poznaju. Tražila sam nešto slično, no takav sastav nema niti jedan lijek na našem tržištu! 

Ljekarna koja u našem gradu pribavlja Zoroxin kapi nije ga imala, a u drugima nisu znali za taj lijek. Uputili su nas i u ljekarnu Dolac koja uvozi takve ljekove, no rekli su da je nestašica. Osjećala sam se kao da smo u.... ne znam.... sedamdesetima. I kojekakvim restrikcijama. Uglavnom, okrenuli sve uzduž i poprijeko, pretraživali internet, zivkali na milijon strana... i onda preko drage prijateljice (koja sada živi u Kanadi) došli do naše spasiteljice (koja je u... Zagrebu). Tu se onda još dodatno zakompliciralo oko dostave jer sam u prvoj verziji željela osobno otići do Zagreba da se vidim s obje (jer je u međuvremenu prijateljica iz Kanade došla na odmor k svojima), no u tome me spriječila poplava u podrumu, pa smo dogovorile dostavu poštom. Dostava poštom je isto bila avantura za sebe, no to je druga priča. Samo mogu reći da je pošiljka s lijekom iz Zagreba do Koprivnice putovala više od tjedan dana, jer se našao neki pametnjaković koji je na ispravno napisanu adresu dopisao ime prigradskog naselja. Lijek je tu. Nakon punih 5 mjeseci započeli smo terapiju.

Kapanje oka 6 puta dnevno podjednako je iscrpljujuće i za djecu i za roditelje. No, ako želimo da sve bude kako treba moramo se strogo pridržavati pravila. U suprotnom, svi su napori bili uzalud. Prvih nekoliko ukapavanja prošlo je super, no onda se sve pretvorilo u borbu, iscrpljujuća uvjeravanja, beskrajna argumentiranja, strpljiva objašnjavanja, vrištanje.... Ma užas - jednostavno ništa nije pomoglo! Nakon što smo prve tri noći skroz isprekidano spavali i slušali izljeve bijesa i plača nemoći, odlučili smo promijeniti pristup. Ujutro smo uključili kompjuter, posjeli našu mudricu ispred ekrana. Pronašli gospona Gugla, utipkali riječ bakterije i odabrali pretraživač za slike. Ne moram naglašavati kako je kapanje sada dobilo skroz drugu dimenziju. Bez nepotrebnog natezanja. Još k tome dobiva silne pohvale na hrabrosti.

ZEMLJO OTVORI SE!!!

(Anegdote) 

Onaj osjećaj kad Vas Vaše zlato osramoti... iliti nije onako kako na prvi pogled izgleda.

Ima tome već neko vrijeme kada smo se trebali dati u potragu za novim papučicama jer smo kretali u vrtić. Sve smo lijepo dogovorili: probuditi ćemo se rano, obaviti jutarnju higijenu, doručkovati, mrvu se poigrati, prošetati, pa nakon ručka i popodnevne igre po nove papučice, a zatim po tatu na posao. Plan je zvučao savršeno. I o tome smo trubili svakodnevno da je maleni već danima ponavljao poput papige kako idemo po papučice, pa po tatu i onda svi  zajedno na sladoled.

I, napokon je stigao taj dan! Kupili smo savršene papučice. Baš onakve kakve je oduvijek želio. A zatim smo krenuli po tatu. Maleni je uzbuđeno skakutao ispred ulaza u tvornicu i čekao... I kada je sat konačno otkucao tri sata, rijeka ljudi krenula je prema izlazu. Mnogi su zastali kako bi nas pozdravili, malenog potapšali po glavi, štipnuli za obraze ili samo komentirali koliko je narastao. Konačno se pojavio i tata! Nakon pozdrava, tatini kolege su i dalje pričali s nama, a djetešce je počelo nestrpljivo cupkati i sve glasnije nas moliti: daaaaj tata, daaaj mama, idemo! Ajde tata, idemo domaaaa! No, nitko nije obraćao na nestrpljivog malca svi zadubljeni u razgovore, onak „s nogu“.

Dijete je i dalje povlačilo čas mene, čas tatu za hlače i sve glasnije govorilo: daj idemo, idemo, idemo doma! Na kraju je viknuo: mama, tata idemo doma! Idemo gledati gole dečke!

Ne moram ni naglašavati kako se društvo razišlo uz brzinski: bok! A tata i ja umirali od smijeha! Ti goli dečki su braća Meride hrabre iz istoimenog crtića, a možete ih vidjeti na linku ispod na 3 minute i 20 sekundi!

PS: Dobro smo prošli! Do dana današnjeg (a od tada je prošlo malo više od godine dana) nismo imali poziv socijalne službe. No, neki nas muževi kolege zaobilaze u širokom luku. Da mi je samo znati zašto?

Imate li i vi kakvu zabavnu anegdotu sa svojim mališanima?

Na 3:20 možete vidjeti scenu koja je oduševila našeg mališana 
https://www.youtube.com/watch?v=ikkQZVSrgiA

NJAM NJAM PIZZA

mališanu je ovo jedan od omiljenih aktivnosti u kuhinji

Djeca od malena imaju nepresušnu energiju i prirodno urođenu znatiželju. Sve ih silno zanima i sve bi željeli probati. Naš mališan od najranije dobi voli vrijeme provoditi u kuhinji i pomagati. Ponekad je njegova pomoć prilično izazovna, ali i čista uživancija. On jako mijesiti tijesto. Nije toliko bitno da li je slano ili slatko, stvar je u tome što se tada osjeća korisno i veliko.
Kako baš nema velik apetit i često se upravo radi njegove izbirljivosti ljutim, pokušala sam ga više uključiti u aktivnosti u kuhinji.

Mama, baš me maltretiraš s tim fotićem

Puno puta nam je toliko zabavno i lijepo pa zaboravimo zabilježiti fotoaparatom, no postoje dani i kada se toga sjetimo pa mogu poslužiti ovdje.
Danas smo radili njami, njam pizzu.
Recept je klasičan:

Za tijesto smo koristili:
600 grama glatkog brašna
1,5 dl mlijeka
1,6 dl vode
40 gr (jednu kockicu) svježeg kvasca
3 jušne žlice maslinovog ulja
1 jušna žlica šećera
1 čajna žličica soli
malo maslaca

Volim ukrašavati pizzu

Za umak smo koristili domaći umak od pelata

Za nadjev je poslužilo sve što smo pronašli u frižideru:
gljive,
sir gauda,
sir mozzarela,
pršut,
špek,
vrhnje,
paprika,
malo luka,
origano.

Ponekad se treba i kušati ono što se spravlja

U veliku plastičnu posudu stavili smo brašno, kvasac, vodu i mlijeko i umiješali tijesto. Mališan je uživao u ovom dijelu. Kada smo tijesto umješali, prekrili smo čistom krpom i stavili na toplo mjesto kako bi se tijesto diglo.
Dok se tijesto dizalo pripremili smo sve sastojke koje smo planirali staviti na pizzu. Sve smo narezali na sitnije komade i kako se tijesto u međuvremenu diglo, tijesto smo podijelili na 4 dijela. Nakon toga smo svaku kuglu rastegnuli u kalup za pizzu, uključili pećnicu na 220 stupnjeva i ukrasili pizzu. 

Njam njam pizza je servirana

Pizzu smo stavili u pećnicu i nakon otprilike pola sata uživali u mirisu i neodoljivom okusu.

UBERI PRIČU

Jednoga dana prije mnogo godina u mjesecu kada sve buja, raste i cvjeta jedna je književnica brala cvijeće i divila se kako od malene sjemenke koje je prije nekoliko mjeseci s mnogo ljubavi položila u zemlju, sada ubire plod: šareno, divno i mirisno cvijeće… razmišljajući tako, sjetila se da s istom ljubavi sadi i slova koja su u međuvremenu uz njenu posebnu njegu izrasla u vesele, šarene lijepo oslikane slikovnice koje skrivaju zanimljive priče. I dosjetila se! U zagrebačkom parku Ribnjak u svibnju 2005. godine organizirala je berbu svojih svježe izraslih slikovnica koje su samo čekale da uljepšaju dječji svijet. 

Slikovnice su visile s obližnjih stabala, a književnica Sanja Lovrenčić uz pomoć svojih prijatelja i jednog jako smiješnog klauna uljepšala je djeci i njihovim roditeljima jedno krasno sunčano prije  podne. Nakon što su se djeca nauživala krasnih priča dočekala su i svoj trenutak: odabranu su priču ubrala i odnijela doma. Zauvijek. Tako je nastao tradicionalni projekt „Uberi priču“ koje je godinama rastao, putovao i svake godine usrećilo srca sve više mališana  diljem Lijepe naše. Ovakvim zgodnim projektom potakla je djecu i njihove roditelje na važnost i ljepotu ranog otkrivanja čarobnih svjetova koji se skrivaju iza šume slova i što je još važnije, potiče ih na ljubav prema knjizi od najranije dobi. Osim toga, berba slikovnica simpatičan je i zgodan način da se mališani i njihovi roditelji i učitelji upoznaju s novim izdanjima domaće književne scene za djecu.

Ukoliko još niste bili na ovakvom događanju, a imate mališana koji bi volio ubrati svoju knjigu predlažemo Vam da sutra, 13. rujna u 11:00 sati posjetite gradsku knjižnicu i čitaonicu „Fran Galović“ u Koprivnici jer vas na Stručno-znanstvenom odjelu željno očekuju autorica projekta i književnica Sanja Lovrenčić, književnica Lidija Dujić i klaun Davor Peršić poznatiji kao Klaun Blento! 

A ovako je to izgledalo prije nekoliko godina...

MALA SPORTSKA ŠKOLA

Igre u dvorani srednje škole Koprivnica

U organizaciji Zajednice sportskih udruga grada Koprivnice dugi niz godina djeluje Mala sportska škola. Dva puta tjedno po 45 minuta u sportskoj dvorani srednje škole u Koprivnici educirane tete i stričeki provode univerzalni sportski program za djecu. Program dvoranskih aktivnosti se sastoji od programa Igre u dvorani namijenjenih za djecu od 2 do 7 godina starosti i Mini škole nogometa, ritmike i mini tenisa za dječake i djevojčice predškolskog uzrasta. 

Osim dvoranskih igara na lokaciji bazeni Cerine postoji program igara u vodi, a provode se i sezonske aktivnosti u vidu Igara na ledu i škole skijanja i snowboarda. 

Sve ovo navedeno uključuje puno smijeha, gomile raznih igara, odlično provedeno vrijeme i puno zabave. Nekoliko puta godišnje organiziraju se igre za roditelje i djecu, kada se mame i tate pridružuju aktivnostima. 

Početak rada grupa u dvoranama je 22.09.2014. godine, dok je početak igara na bazenu rezerviran za 30.09.2014. 

Za više informacija posjetite njihove službene stranice ZSU-KC  tamo imate raspored upisa i sve potrebno za upis.