 |
| Naš mali tigar |
Poznajem mnogo djece koja tužno uzdišu maštajući o svojim kućnim ljubimcima koje im roditelji ne žele nabaviti. No, to neki čine s pravom, jer imati kućnog ljubimca nije tako jednostavno i lako kako mnogi misle. To su živa bića kojima je potrebno posvetiti svo svoje vrijeme, pažnju i ogromnu količinu ljubavi i strpljenja. O njima je potrebno brinuti se i u ono vrijeme kada nisu dobre volje, kada se ne osjećaju dobro, kada su bolesni i neraspoloženi. Kućni ljubimci su različiti i imaju svoj karakter, stoga je vrlo važno prepoznati svoju osobnost i svoj bioritam, kao i sklonosti. Jer naravno da se onda neće slagati razigrani psić prepun energije s zamišljenim klincem
koji provodi svoje dane u maštanju i lebdenju oblacima. Ili pak nikako
ne odgovara jednom vrckastom klincu ribica ili spora kornjačica, što opet ima svojih izuzetaka i nijansi. I
vjerujem da i ti izuzeci imaju prelijepih priča. Zato i jest toliko
teško pronaći odgovarajuću životinjicu. Jer one nisu plišani medvjedići
koje po završetku igre šutneš u kutiju s igračkama i zaboraviš do iduće
igre. Oni zahtijevaju pažnju i onda kada ti nije ni do igre s njima ni
do maženja, pa i onda kada imaš druge, u našem svijetu „važnije“ obaveze. No, baš zbog toga za uzvrat od njih dobivamo neograničene količine ljubavi i beskrajno puno zabavnih trenutaka. Mnogi svoje ljubimce biraju prema trenutnoj modi i trendovima, no to uopće nije dobra ideja jer se tu onda može dogoditi svašta ružnoga. Mnoge tužne priče ostaju iza trendovski impulzivno kupljenih životinjica.
Ovdje gdje živim, najegzotičniji ljubimci koje sam vidjela su lasica, majmunčić i pravi mali Bambi. Ili možda Jelenko? Prekrasno maleno lane.
No, poznajem ljude koji su svoje ljubimce pronašli u iguanama, ježevima, rakunima,
zmijama, tarantualama, kakadu papigama pa majmunčićima kapucinerima, a
sjećam se da sam jednom ispred marketa na Srdočima u Rijeci vidjela
pravu crnu pumu. Bila je prekrasna! No, zaista joj se ne bih željela približavati onako, bez veze. Ja,
sam pak, kao dijete imala svoju malenu kokicu koja me pratila kuda sam
got išla i bila okružena gomilom službenih pasa koje sam obožavala,
hranila male telčiće i prasad na dudu, a nerijetko sam doma dovlačila
svakojake ozlijeđene životinjice od ptica sjenica, preko psića pa sve do šumskih stanovnika, tako da smo čak nekoliko sezona u svom
dvorištu imali pravu malu nestašnu obitelj ježeva, zbog kojih se susjedov pas gotovo otrgnuo s lanca!
 |
| Misty Norris |
Zašto sve ovo pišem? Jer mi je žao što mnoge životinje, a među njima kod nas najviše mace i psići bivaju odbačeni nakon nekoliko trenutaka pukog hira njihovih vlasnika i čekaju tužni, nevoljeni i napušteni poput starih krpa čekajući svoje nove vlasnike koji se ponekad nikada ni ne pojave, pa provode svoj život u razno raznim uvjetima
o kojima bi se mogle raspredati razne priče horor sadržaja i neljudskih
uvjeta. To uglavnom krene ovako: ponukani trenutnim hirom ljudi nabave
kućnog ljubimca: savršenu, prekrasnu lopticu koju s puno ljubavi donesu
kući i prvih tjedana im dopuštaju svašta, non stop se bave njima i
smišljaju što im novog i zabavnog nabaviti. Obilaze sve moguće i
nemoguće trgovačke centre i specijalizirane trgovine, nakupuju gomilu
hrane, još veću gomilu potpuno nepotrebnih dodataka, poput igračaka,
prostora za igru ili pomodnih kućica koji odražavaju osobnost njihovih vlasnika. Onda se dogodi da im ti isti ljubimci postanu opterećenje jer prde, njihov izmet i mokraća strašno neugodno smrdi, jer im „pobjegne“ tamo gdje ne bi trebalo, povrate u najnovije mamine salonke ili najudobnije tatine papuče, uništavaju namještaj oštreći kandžice, u žaru igre sakrivaju ključeve i druge bitne sitnice, kradu sjajne bakine unikatne naušnice, grickaju papuče, kljuckaju i pojedu cijeli račun ili vrlo važnu poruku, od ponosno istaknute diplome koja čeka uokvirivanje naprave ugodno mjesto za spavanje ili se nastane u nekoj zaboravljenoj cijevi i izlegu malene na najluđem mogućem mjestu (a vi mislili da imate dečka)… i
tako dalje i tako dalje… Da ne govorim o tome da ima trenutaka kada
kišu i kašlju, kada imaju upale, kada ih nešto boli, kada povraćaju ili
se ozljede u uličnoj borbi za teritorij…. Pa su tu onda posjeti veterinaru, brojne injekcije, kućna njega, … A teško je ocijeniti što ljubimca boli kada ne govori i ne možemo mi umjesto stručnjaka postavljati dijagnoze…
Tu dolazimo do gomile problema, poput onih financijskih, ali i čisto
praktičnih o kojima mnogi ne razmišljaju na početku priče gledajući naivno svoj budući suživot s životinjicom kroz svoje srcolike ružičaste
naočale. I, onda, samo nakon nekoliko tjedana, mjeseci, možda koje
godine… ljubljeni ljubimac, omiljeni član neke obitelji dođe na ulicu i
potpuno izbezumljen i zbunjen svoju ugodnu košaricu ili prostranu
kućicu, krletku, terarij ili nešto potpuno drugo zamjenjuje za hladan prostor neke ustanove koja udomljava ovakve nesretnike i to u nekom boljem scenariju. Takvih je nesretnika zaista jako puno. I sve više.
 |
| Čupavi istraživač |
Budući
da sam čitav svoj dosadašnji život imala ljubimce koji su mi jako puno
značili u životu, željela sam da i moje dijete doživi to prekrasno
iskustvo. No, u novim okolnostima i u novoj obitelji stvari su malo
drugačije od onih na koje sam navikla do sada, pa smo proveli jako puno vremena u odabiru najboljeg rješenja za sve nas. Karakterom bi nam svima najviše odgovarao pas manjeg rasta i strpljivog karaktera, no zbog obaveza koje imamo shvatili smo da se njemu u ovom trenutku naših života ne bi mogli posvetiti u potpunosti i kvalitetno brinuti. Pas zahtijeva predanost i izuzetno puno ljubavi, strpljenja i pažnje koju mu u ovom trenutku ne bi mogli pružiti u dovoljnim količinama. Iako, osobno smatram da je pas idealan izbor za malu djecu. Tome
u prilog govori činjenica da sam odrasla uz čopor vučjaka koji su bili
predivni, kod bake sam imala njemačkog ovčara (njemački ovčar i vučjak
nisu isto!), rotvajlere i dobermane. Svi do jednog su bili divni! Osim
toga, sjećam se jedne zgode s mojim mališanom. Prijateljica me odlučila
voditi na imanje gdje je upravo gradila kuću. Ja sam vodila svog malenog
koji je tek prohodao, misleći kako će mu goditi boravak na čistom
zraku. Protrnula sam kada sam shvatila da je prijateljica odlučila sa
sobom povesti svoje dvije kujice pasmine Rhodesian ridgeback o kojoj
pojma nisam imala, a impresivne su visine i snage. Uglavnom, maleni je
čitav posjed prehodao uz izuzetno strpljivu kujicu Bellu koja ga je
odmah uzela „pod svoje“ i iako na prvi pogled robusne vanjštine,
izuzetno nježno pazila na njega. Bilo je dirljivo gledati kako mališan
nespretno hvata ravnotežu i prolazi ispod ove krasne kujice gotovo se ne
sagnuvši. I tepa sretno: „Beja, moja Beja!“ Još je danima pitao za nju i
govorio kako hoće Bellu. Na žalost, uvjeti u kojima živimo nisu
primjereni za jednu takvu krasotu od psa poput Belle. Stoga
smo nastavili svoju potragu za životinjom koja bi bila dovoljno
samostalna da ne ovisi o nama, a opet dovoljno privržena i umiljata da
se njome svi bavimo i da nam dopušta da ju povremeno uzmemo u ruke i
mazimo. Osim toga obratili smo pažnju na to da neke životinje kod ljudi
izazivaju alergije što nam je bilo posebno važno zbog našeg nestaška.
Uzevši u obzir sve navedeno i potencijalnoj opasnosti od alergija unatoč, odabrali
smo mačka. Suprugov kolega s posla ponudio nam je jednog i mi smo ga
otišli pogledati s tim da sam bila spremna na to da ga nećemo voziti sa
sobom ako nam se ne svidi njegov karakter. Osim toga, najviše od svega me zanimalo kako će naš mališan reagirati i prihvatiti ga.
Ako bi bio isuviše grub ne bi ga uzimali jer bi zaključili da još nije
spreman. Prije nego što smo otišli po njega kod kuće smo puno razgovarali
o budućem članu obitelji, o obavezama, o svemu što će se promijeniti u
našim životima s njegovim dolaskom. I konačno otišli, misleći prvo
nekoliko puta doći u posjet, a tek ga zatim donijeti doma, no osvojio
nas je na prvi pogled! Naš mu je mališan odmah dao
ime Misty Norris (Misty, kao Misty Island iz crtića Thomas and Friends,
a Norris, kao Miss Norris, Filtchova mačka iz Harry Pottera). Uglavnom,
naš Misty je veseli mačak koji vrijeme provodi izležavajući se na suncu
na balkonu, ili u dnevnom boravku na svojoj mekanoj dekici, kada se
zaželi igre malo skoči do vrta gdje se voli penjati po voćkama, s kojih
ponekad ne zna sići pa nas doziva pomalo sramežljivim nježnim mijaukanjem. Imao
je i jednu traumu kod prvog izlaska u istraživanje novog teritorija, u
vidu bliskog susreta s Bingom, susjedovim psom zbog čega je ostatak te
kobne subote proveo nakostriješenog repa u svojoj košarici dok smo ga
svi mazili kako bi se smirio. Više ne posjećuje susjedov posjed, ali se voli jako šepuriti u našem dvorištu. Vrlo je čist uredan i pristojan i već smo naučili razlikovati njegove molbe kada traži obaviti nuždu, ići van ili kada pak samo želi hranu ili da ga netko pomazi. Naš mališan ima obavezu davati mu čistu vodu i krekere (zna točnu količinu i vrlo je pažljiv u tome), a mi brinemo o čistoći i onim drugim obrocima. Mazimo ga svi, a bilo nam je prekrasno kada smo mačka tek donijeli u kuću , s koliko ga je ljubavi i dječjeg žara mališan upoznavao mačića sa svojim omiljenim igračkama i prostorom. Bilo
je i situacija da je maleni bio ljut i vrlo ljubomoran jer je ocijenio
da micek dobiva više pažnje od njega! (ah ti jedinci!) Uglavnom, Misty nam je pružio beskrajno mnogo
prekrasnih trenutaka: od svoje predstave i ludiranja u tandemu s našim
nestaškom pa sve do divnog terapeutskog zvuka njegovog predenja koje
smiruje nakon naporno provedenog dana. I puno je narastao od onog dana kada smo ga pomalo tužnog srca odvojili od njegove mame.
A vi… Ako razmišljate o ljubimcu, pokušajte za početak usvojiti virtualnog. Ako vam ne ugine, imate veliku šansu usvojiti pravog. Šalim se, naravno! Ljubimac zahtjeva mnogo, i budite vrlo pažljivi u odabiru. Za uzvrat očekujte puno svega divnog!
Nema komentara:
Objavi komentar