LEKCIJE ILI KAKO SVAKOG DANA UČIMO OD SVOJIH MALIŠANA

Plazim ti jezik, mama!

Ne poznajem ni jednu mamu koja se iskreno ne divi svome čedu. Divi se koliko je savršeno, koliko je napredno, prekrasno, divno! Iako sam mislila kako ću biti cool u situacijama kada mališan pokaže nešto zaista neobično i napredno za svoju dob, jer nagledala sam se prekrasnih bistrića u svom životu... No, onda te taj tvoj mališa iznenadi pa se s nepunih pet mjeseci rukuje s ljudima, nakašljava jer se šali s osobom koja pred njim kašlje ili pak prati pjesmicu "Kad si sretan" i točno pljesne kad treba, pravi pokret kao da pucketa prstima (mislim da bi zaista bilo previše da već zna pucketati hahahaha), tapša koljena.... i shvatili ste....jednostavno zna cijelu pjesmicu! Ne pjevati (tek mu je PET mjeseci), ali HEJ! to što čini je čudesno!

Naravno da sam tada činila ono što sam izričito rekla da nikada ali baš NIKADA neću: pričala sam o tom njegovom "talentu" s oooogromnim oduševljenjem svakome tko je bio toliko pristojan i bar se pravio da me sluša. Naravno, ja na tome nisam stala, već sam trebala i demonstrirati upravo rečeno! Tako sam svakog gosta u vrijeme posjete zabavljala show programom u kojem je mališan bio u glavnoj ulozi i glumio... ajme - cirkusku atrakciju! Naravno, tada u tome nisam vidjela ništa loše, dok je stvarno stanje stvari zvonilo na uzbunu.  Zaslijepljena čistom ljubavlju, divljenjem i ogromnim ponosom sama to sve nisam vidjela pa sam trebala nekoga tko će me snažno prodrmati i osvijestiti me. 

Taj netko bio je ni više ni manje već glavni akter priče, četveromjesečno dojenče, mališan koji se pokazao puno mudriji i pametniji od svoje šašave mamice!

Uglavnom, kao i mnogo puta do tad izvodila sam tu glupost s pjesmicom "Kad si sretan" i mališan je umjesto odbijanja suradnje napravio nešto puno neobičnije: sve je pokrete napravio redom, ali najbrže što je mogao i pogledao me onim svojim velikim okama kao da kaže: "Ok, da li si zadovoljna? Završimo više s tim!" 

I, naravno da sam završila! I bilo me jako sram. Kao da me probudio iz neke lude hipnoze. Ne sjećam se kada smo poslije te njegove mudre lekcije više izvodili "Kad si sretan". Ma u biti, prestali smo išta izvoditi! Uglavnom, dan danas se ne mogu nadiviti njegovim lekcijama koje mi udjeljuje svakoga dana. I zna se dogoditi da se iskreno pitam čime sam zaslužila toliko prekrasno djetešce. Puno suptilnije i mudrije od njegove mame. Te su lekcije prekrasne i u njima naučim puno ne samo o našem odnosu već i o životu oko sebe koji sada promatram u potpunosti na drugačiji način. I beskrajno sam zahvalna na tome mom malom - velikom učitelju.