utorak, 30. listopada 2012.

JEDNA PJESMA. I JOŠ JEDNA - BOLJA!

Danas je dan kojeg grle oblaci i sav je....nekako - nostalgičan.
Čitav dan prebirem po lijepim trenucima i prisjećam se .... jedne mačke.
Već je prilično vremena prošlo kako ne pišem poeziju, no uhvatila me inspiracija pa sam...
kako bih ju opisala napisala nešto poput pjesme.
I pijem čaj.
Engleski, naravno.



White cat
Nekoć sam mislila da ne volim mačke.
A onda sam upoznala osebujnu mačju gospojicu
Koja se odaziva na ime White cat
(Ušuljala mi se u život onako
Kako to samo mačke znaju)


Ona umjesto mlijeka pije engleski čaj.
I ne razumije riječi hrvatskog.


Spavala mi je povrh glave
a budila me guranjem repa u usta.
Onoga trena kada ti mačja dlaka
U ustima ne smeta znaš
Da su te začarale
(Onako, kako to samo mačke znaju)
Baš egipatski. :)


                                                                     Nostalgija Foto: Ana Lončar

Obzirom da nisam prava pjesnikinja, ne mogu odoljeti da ne podijelim prekrasnu pjesmu meni jedne od najdražih književnica - Maje Gjerek:



Savjet
„Ne vjeruj ljudima koji ne vole mačke,„
Rekao mi je,
U snu,
Moj mačak Jojo,
Vrlo ozbiljnim glasom,
„To su oni koji Ne mare za male
I bespomoćne
I mjere vrijeme zalogajima.
Oni mogu zamijeniti
Jedno lice drugim,
U sekundi,
Zaboraviti
Jednostavan život,
Sa zdjelicom mlijeka.
Zato budi oprezna
S ljudima Koji ne vole mačke,
Oni su na zao glas
Doveli i mačke i ljude.“
Maja Gjerek

Misty Norris

Zar nije prekrasan?  :)

Nema komentara:

Objavi komentar