petak, 30. siječnja 2015.

PRIČA O VRIJEDNOM MRAVU - MODERNA BASNA

Vrijedni mrav - izvor: internet
Nekako sam u blue fazi i maločas sam pročitala priču koja me jako potakla na razmišljanje. I potresla me. Puno. Svakog dana slušam puno priča najrazličitijih vrijednih mrava kojima kralježnica puca pod naporom svojih poslova. Antidepresivi su im postali bomboni i gotovo da su zaboravili na radost i veselje. U biti, možda i nisu, ali jednostavno ih je strah opustiti se jer se boje kakva ih onda kazna očekuje. NEtko bi mogao pomisliti da uživaju.... Uglavnom, da ne duljim, prepuštam vas priči koju možete osim u nastavku pročitati ovdje
"Jednom davno, živio je sretan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je sretan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični.
Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolirao.
Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizira evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su zaposliti  nekog ko bi pripremao papire i izvještaje.
Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.  A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije.  Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo zahtijevati: usporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd.
Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novo računalo sa printerom. Sretni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neko računalo. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagirati.
Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao sretnog i vrijednog mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svom uredu  i na zahtjev  dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novo računalo sa ravnim, LCD ekranom. Broj računala je narastao i moralo se kupiti i instalirati i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Stjenicu. U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Opet je tražio računalo. Opet mu nisu odobrili.
Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora naručiti studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažiranje agencije za te potrebe. Skupa studija je napravljena  i Cvrčak je počeo primjenjivati  predložene motivacijske metode. Svuda je objesio  motivacijske plakate.  Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacijske treninge u poznata ljetovališta itd… Mrav je i dalje, ali nevoljko, radio. Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije mogao naći nadređene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo. Direktor Stršljen  je i dalje dobivao redovno svoje perfektne izvještaje ali su oni počeli pokazivati  da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i morao je reagirati. Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.
Sovin zadatak je bio izvršiti potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i predložiti rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: “U firmi je previše zaposlenih!”. Direktor Stršljen  je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:  MRAVA. 
POUKA 1:
  • Nikada nemoj biti sretan i vrijedan mrav.
  • Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.
  • Nesposobnima ne trebaju nadzornici.
  • Ako si usprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.
  • Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati raditi za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Stjenicu i Sovu. Ali tada nećeš moći raditi ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš se družiti  sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stjenicama i sovama.
POUKA 2:
  • Nažalost, cijela priča je utemeljena na sveučilišnim znanstvenim istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.!"
by , Izvor: https://nellacro.wordpress.com

srijeda, 28. siječnja 2015.

LUTKE KOJE SU GLAMUR ZAMIJENILE PRIRODOM

Lutka Bratz kojoj je Sonia udahnula novi život
Sonia Singh je mama dvogodišnje djevojčice i živi na Tasmaniji. Osim što je mama, ona je umjetnica koja je nedavno započela projekt Tree change Dolls. Projekt je nastao spontano kada je u lokalnoj trgovini rabljene robe kupila nekoliko lutkica za svoju kćerkicu. Primijetila je da su sve lutke vrlo neprirodnog izgleda, pre naglašenih očiju i usana, odjevenih u izazovne kreacije. 

Prisjetila se vlastitog djetinjstva i zabavnih igara u prirodi u kojima je uživala.  Pomislila je da joj sa njenih 34 godine nije primjenjeno igrati se kao nekada davno, no za kćerkicu je željela pronaći lutkicu koja bi joj bila lijepa i bliska. Na žalost, takvu nije pronašla, pa se poigrala bojama i potpuno promijenila izgled lutaka u izgled blizak malenim djevojčicama. Za izradu jedne lutke potrebno joj je nekoliko sati.
Tree change Dolls
Kada je završila s promjenom izgleda odlučila se i za promjenu odjeće u udobniju. Kada im je napravila potpunu promjenu izgleda, pomislila je kako su sada njene lutkice sretnije i tako ih je i fotografirala. U prirodi, kako i priliči djevojčicama. Kada je svoj rad objavila na internetu nije ni slutila kamo će je to odvesti. U vrlo je kratkom vremenu primila velik broj mailova iz čitavog svijeta u kojima su mnoge mame tražile upravo takve, sretne lutkeza svoje djevojčice. Pojavio se velik broj raditelja koji svim srcem podržavaju povratak prirodi i prestanak hiperseksualizacije djece. U početku, Sonia nije ni slutila da će je neki roditelji smatrati junakinjom koja oslobađa zarobljene lutke.

Osobno, ne želim ulaziti u razmišljanje o dubljoj simbolici "oslobađanja" lutaka jer smatram kako je to tema za sociologe i psihologe, ali kao mama u potpunosti podržavam ovaj projekt. I jako bih rado imala jedan primjerak u svojoj kolekciji igračaka. Više o novom životu lutaka možete pročitati na službenoj stranici umjetnice ovdje

nedjelja, 18. siječnja 2015.

PLETENJE KAO UMJETNOST

prekrasna instalacija umjetnice Toshiko Horiouchi
Moja mama počela je plesti kao odrasla. Kako smo živjeli na vrhu planine, u jednom dijelu godine znalo je biti prilično pusto, prazno i jako dosadno. Te dosadne, mahom zimske večeri ispunjavala je raznim hobijima. Jedan od njih postalo je pletenje, kukičanje i izrada makramea. U riječkoj robnoj kući Ri nakupovala bi gomilu vune, a tatu je angažirala neka joj izradi pletaće igle načinjene od granja iz šume. Tako joj je on napravio nekoliko parova pletaćih igala različitih debljina pomoću kojih je izrađivala isprva jednostavne šalove, prostirke, dekice, da bi se samo nekoliko dana kasnije upustila u avanturu izrade dvobojnih haljina za sestru i mene. Jedna je imala plavo bijelu haljinu s apliciranim cvijetom, dok je druga imala bjelo plavu s malim borićem. Haljine je isplela od bijele i plave debele vune i izrađivala ih je nekoliko mjeseci. Počimala, zatim parala i onda opet ispočetka. Nakon bezbrojnih pokušaja, napravila je dva prekrasna primjerka haljina po mjeri, dostojnih najmondenijih modnih časopisa. Takva je ona bila. Izrađivala je čudesne stvari. Izrađivala nam je najljepše primjerke haljina i minijaturnih kupaćih kostima za naše Barbike, a svaki kutak kuće bio je urešen nekim od njenih radova. U dnevnom boravku dominirao je luster koji je oplela mrežom koja se inače koristi za izradu ribarskih mreža, zidove su ukrašavali brojni makramei i tapiserije. Dječju sobu krasila je tapiserija Pink Panthera, dok je šareni pachwork krasio naše krevete. Svako godišnje doba imalo je posebne urese. U proljeće su prozori, ormari i stolovi bivali preplavljeni cvjetićima, travom, pačićima, pilićima, labudovima, šarenim cvijećem i gljivama, dok bi zimi ti isti prostori bili napučeni zvijezdama, borićima, sobovima i jaslicama...
čudesna igraonica za djecu
Često sam se znala čuditi koliko toga stigne napraviti i u kojem vremenu! Za jednu novu godinu iskukičala mi je čitavu haljinu dužine do gležnja! a plela mi je i jedan prekrasan zimski ogrtač, nebrojene kape, šalove, rukavice, džempere, čarape, pa čak i torbe i ukrase. I svi su ti predmeti savršeno izgledali. Promatrajući je dok je izrađivala silna čuda, sve je djelovalo jednostavno i lako. Tako sam poželjela i sama se okušati u pletenju. Jako sam brzo odustala neimavši strpljenja i volje ispravljati krive očice. Okušavši se u ne baš tako jednosatvnoj aktivnosti, izuzetno cijenim rad i trud onih koji izrađuju pletiva.
Internet je čudo! Toliko prekrasnih informacija samo nekoliko klikova od nas! Ta prekrasna mogućnost me često puta satima zarobi ispred ekrana. Zaboravim na sve drugo i divim se nevjerojatnim vještinama, ljepoti, umješnosti, predanosti i kreativnosti ljudi diljem svijeta.
čista uživancija
Surfajući tako bespućima interneta naišla sam na stranicu japanske umjetnice Toshiko MacAdam Horiouchi. Oduvijek je njen medij bilo pletivo. Plela je sve moguće materijale i svarala čudesna djela još davnih kreativnih, ludih, šarenih i slobodoumnih sedamdesetih (rođena je 1940 godine), a tehnike kojima je stvarala uključivala su makrame, pletenje, kukičanje, vezenje, tehnika vezanja čvorova i mnoge druge. Djela po kojima je poznata diljem svijeta posvećena su dječjoj igri i kretanju. A nastala su pukom slučajnošću. Baš kao i sve neobične i prekrasne stvari.
Dakle, prilikom jedne svoje izložbe, prišla joj je malena djevojčica i zamolila ju neka joj dozvoli popesti se na njeno umjetničko djelo. Dozvolila joj je i nervozno promatrala što djevojčica čini. Ona je rad izvrtala, provlačila se kroz pojedine oblike, klizala se i ljuljala.
Umjetnici danima iz glave nije izlazio prizor iskrene radosti i čiste sreće kojom je malena zračila uživajući u njenom umjetničkom djelu na način na koji samo djeca mogu uživati: igrom!
Tada joj je sinula ideja te je od toga trenutka svu svoju stvaralačku energiju i veliku kreativnost usmjeravala u stvaranje interaktivnih djela koji su od tada očaravali velike i male zaigrane djevojčice i dječake diljem svijeta. Uz pomoć stručnjaka koji razumiju statiku i principe fizike stvorila je prekrasne šarene mreže i neobične oblike od pletenog najlona koji, osim što plijene izgledom čine čaroliju, pretvarajući svaki prostor u čarobni svijet iz mašte.
Toshiko Horiouchi u svom carstvu boja
Na žalost, nisam imala priliku vidjeti ovu krasotu u živo, ali nadam se da ću se odvažiti i uhvatiti u koštac s učenjem kukičanja i pletenja. Možda jednog dana napravim mrežu za ležanje. Ili, tko zna... jedan paučinasti dvorac za jednog ljubitelja paukova, buba i svih kukaca. Nadam se da mi samo neće tako skoro odrasti. Vrijeme je neumoljivo.
Ako vas zanimaju prekrasni radovi ove neobične umjetnice posjetite njenu stranicu Netplay

četvrtak, 8. siječnja 2015.

UNIKATNA KERAMIKA NADAHNUTA LJEPOTOM - TERRA KERAMIKA

Nebeski orkestar
Iza imena Terra Keramika krije se Ivana Hadžija. Mlada samozatajna, vrijedna i jako talentirana umjetnica. Živi i stvara u malenom pitoresknom gradiću Đurđevcu koji ju nadahnjuje i opušta. Kao vrsnu keramičarku upoznala sam je prije otprilike pet godina. Kod nje mi se svidjelo to što je pristupačna, srdačna i vrlo ljupka. Sve što njena mašta zamisli ona pretvara u djelo, s izuzetnom lakoćom. Kada ju promatram kako stvara sve izgleda tako jednostavno i lako izvedivo. I to je ono što ju čini istinskom umjetnicom. Ona svojim vrijednim rukama prepunim iskustva i uloženog truda stvara poeziju od gline. 

Glina u njenim rukama postaje prekrasan ukras ili koristan i dekorativan uporabni predmet.
Nebeski orkestar
Svaki predmet koji načini, prekrasan je unikat, a osobito me oduševljava njena silna energija i nepresušna inspiracija kojom neumorno stvara.  U galeriji koja se nalazi u njezinoj obiteljskoj kući možete pronaći prekrasne predmete od uporabnih do dekorativnih. Ako ste u potrazi za neobičnim, orginalnim i lijepim predmetom Ivana uvijek za vas ima u ponudi divnih i izuzetno povoljnih predmeta. Od prekrasnih tanjura, raskošnih vaza, preko simpatičnih satova i stolnih svjetiljki, pa sve do njenih prepoznatljivih veselih pjetlića - picoka, simbola Đurđevca. Njena ukrasna keramika obuhvaća sve zanimljive predmete poput ukrasa za bor, keramičkih licitarskih srdaca, križeva s pleterima, mačaka, košarica, do prekrasnih dama i anđela. Njeni anđeli su posebni. Jednostavni, a toliko divni. Uostalom, fotografija govori više od riječi pa se uvjerite sami.

I posjetite ju na terra-keramika.com ili direktno na adresi: Terra Keramika
v. Ivana Hadžija
Ulica Mladosti 15
48 350 Đurđevac
Dama u Ivaninim rukama