IZLET U TRAKOŠĆAN

Lijepo je iskoristiti lijepo, sunčano i toplo vrijeme, kojim ova godina baš i nije obilovala, kako bi se vidjelo i doživjelo nešto novo i drugačije. U potpunosti neplanirano, odmah iza ručka brzinski smo odlučili krenuti put Trakošćana… za neke u obitelji po prvi puta, dok drugima kako bi obnovili utiske i uspomene na ranije posjete.

Odabir je pao na Trakošćan iz razloga što je relativno blizu, jer skriva pravo blago i okružen je prekrasnom prirodom. Put je bio mrvicu neugodan i često smo radili pauze jer nam se odmah po polasku pokvarila klima, a dan je bio jako sunčan i vruć i malenom uopće nije bilo dobro, no prebrodili smo sve i nakon otprilike sat i pol vožnje pokušavali smo pronaći mjesto za parkiranje na improviziranom parkiralištu koje se naplaćuje 15,00 kuna po danu. Iskoristili smo kratko vrijeme kako bi se osvježili te se uputili u sam dvorac. Naš je mališan već po dolasku bio vrlo zainteresiran i uzbuđen i sve mu je izgledalo vrlo bajkovito. S osobitim je zanimanjem promatrao svaki detalj na putu prema dvorcu i dosta često zastajkivao obuzet pažnjom mnogobrojnih zanimljivosti: od interesantno popločene ceste, preko vješto izrađenih odvoda do zanimljive vegetacije i šume koja se kao najljepši ukras proteže uokvirujući prekrasan prizor biserno bijelog dvorca. Zanimljiva su bila i vrata kule na samom ulazu, koja su se nekad podizala kako bi se propustili oni dobrodošli, a zatvarala kako bi se odbili oni nepoželjni gosti. Zanimljivo su ponad vrata poput ukrasa načičkani utori puškarnice. Sve ovo promatrajući naš je maleni u potpunosti uplovio u bajkovitu prošlost povezujući ono što je vidio u crtićima ili enciklopedijama, ostavljajući nas iznenađene i oduševljene tolikim znanjem malenog istraživača. Kada smo ušli u sam dvorac kupili smo tri karte za odrasle (za tatu, mamu i baku) dok je za mališana od četiri godine ulaz besplatan. Dok je čekao da nam tata pribavi karte on se već bacio u istraživanje i odmah na početku pronašao zanimljivost – tamnicu s lutkom koji prikazuje zatočenika što ga je prilično potreslo. Dobivši karte krenuli smo u razgledavanje. Nekih smo se povijesnih činjenica prisjetili, dok smo neke nove saznali.

  

Trakošćan je nastao u drugoj polovici 13. stoljeća kao osmatračka utvrda za potrebe obrambenog sustava Zagorske grofovije. Isprva je vlasnik Trakošćana nepoznat. Nakon toga Trakošćanom upravlja i gospodare prvi poznati vlasnici  grofovi Celjski koji su imali zaista impresivno područje kojim su gospodarili. Kako je njihova obitelj izumrla polovicom 15. stoljeća Trakošćan često mijenja svoje gospodare, prvo vojskovođi Janu Vitovcu, potom Ivanišu Korvinu, koji je imanje i dvorac poklonio svom podbanu Ivanu Gyaliyu. Nakon što je obitelj Gyulay izumrla vlastelinstvo 1566. godine preuzima država. Godine 1584. Trakošćan je kralj Maksimilijan dodijelio Jurju Draškoviću, hrvatskom banu i kardinalu, čija ga je obitelj zadržala u svom posjedu sve do 2. svjetskog rata. Sredinom 17. stoljeća obitelj više boravi u Klenovniku jer je grad stradao u sukobu Gašpara mlađeg i njegovog zeta Nikole Zrinskog i sve je više zapušten i propada, no u prvoj polovici 19. Stoljeća dobiva svoj karakterističan izgled zahvaljujući Jurju V Drašković koji ga je obnovio po uzoru na njemačke romantične dvorce.

Budući da sam do sada posjetila mnogo dvoraca i čuvenih galerija u kojima dozvoljavaju fotografiranje bez blica, jako nas je razočarala činjenica da je u dvorcu zabranjeno fotografirati jer su uvijek lijepa uspomena i mogućnost da se s vremenskim odmakom prisjetimo nekih detalja. To smo kompenzirali fotografiranjem izvana na sve moguće i nemoguće načine. Sjećam se da sam kao mala nekoliko puta posjetila ovaj dvorac. Nekoliko puta s razredom, ali i s roditeljima. Zanimljivo je da sam neke činjenice zapamtila iako se sjećam da mi je cjelokupni dojam bio vrlo dosadan.

šetnja 

No to mi se događalo sa svim muzejima, galerijama i dvorcima. Ili velikom većinom njih. Nikada mi se nije sviđalo to što su nas uglavnom vodili kustosi koji su imali uvijek isti, jednolični, dosadni glas i tim nam glasom nabrajali godine i gomilom nama totalno nerazumljivih riječi pokušali dočarati ono doba. Naravno, rezultat je bio glasno zijevanje i bijeg u maštanje gdje se taj monotoni glas postupno gubio u našoj mašti. Iz tog me razloga živo zanimalo kako će reagirati naš mališan. Njemu je bilo čudesno! Nije prestajao postavljati najneobičnija pitanja i primjećivati najskrivenije detalje. Zanimalo ga je tko je sve na slikama, tko je pucao iz svih onih izloženih oružja, tko je kuhao u onoj prostranoj kuhinji i gdje je bila blagovaona? Primijetio je neka kuhinjska pomagala kojima se baka služi i dan danas, a jako su mu se svidjele sobe i ormari s grbovima, alegorijske slike i namještaj, no ono što ga je naročito oduševilo bila je zbirka časnika Draškovićeve vojske iz Sedmogodišnjeg rata s prikazom formacija vojske. Trebalo nam je vremena kako bismo mu objasnili da to ne može kupiti i odnijeti doma (što bi kao replika bio jako zgodan suvenir, naročito za ovako znatiželjne i zaigrane dječake).

Meni su najzanimljiviji detalj bila izložena obiteljska stabla vlasnika Trakošćana, baka se oduševila likovnim opusom slikarice Juliane Erdoedy, vjerojatno prve žene u Hrvatskoj koja je stekla naslov akademske slikarice, dok je tata, kao pasionirani povjesničar bio oduševljen apsolutno svime. Da smo na raspolaganju imali više vremena, vjerujem da bi i temeljitije obišli dvorac. Zaista je impresivan!

Kako se bližilo vrijeme zatvaranja pohitali smo iskoristiti vrijeme da se još za dana spustimo do jezera i barem jednim dijelom prošetamo uživajući u pogledu.

Vrijeme je preletjelo, a mi smo se gladni, žedni i umorni spustili do restorana u podnožju. Ponuda nas je razočarala, kao i cijena koja se apsolutno ne slaže s okusom onog što smo naručili. No, konobar nas je oduševio svojim veselim nastupom i zanimljivim pričama. Još smo malo vrijeme prikratili uživajući u pogledu na jedne od raskošnih svatova koji su ovdje vrlo čest prizor, te smo malo pročavrljali s vrlo ljubaznom i susretljivom gospođom u suvenirnici kojoj se svidio naš vrckavi mališan, koji je odabrao još jedan drveni mač za svoju kolekciju.

RENESANSNI FESTIVAL U KOPRIVNICI

I ove godine, kao i proteklih osam do sada, na koprivničkim gradskim bedemima obilježavaju se dani renesansne - raj za male i one malo veće vitezove, kraljeve, kraljice, princeze, djeve bajne, pa i za pokoju vilu ili one fora putnike kroz vrijeme koji sebe nazivaju Steampunkerima... jer su ovi dani rezervirani za putovanje kroz vrijeme u nama jako daleku prošlost: čak u 15. pa sve do 16. stoljeća! 

Atmosfera s Renesansnog festivala

Moj je mali hrabri vitez jedva dočekao dan kada će na sebe iznova navući prošlogodišnju pravu vitešku odoru i naoružati se "do zuba" lukom, strijelama, mačem i oklopom. Čak je poželio i buzdovan! Uglavnom, pod punom smo se ratnom spremom uputili na, među koprivničancima popularnu Bašču, jer je danas prvi od četiri dana renesansnog festivala. 

Ova godina razlikuje se od prethodnih u nekoliko detalja: prostor gdje se festival održava opasan je visokim drvenim "bedemima" i naplaćuje se "mostarina" u simboličnom iznosu od 1,00 kune, vjerojatno kako bi organizatori imali bolji uvid u broj posjetitelja ove manifestacije. Kada prođete kroz ulazna vrata i uđete na prostor gdje se održava Renesansni festival osjećate se kao da ste u trenutku ušli u neku bajku: sve vrvi od zanimljivih ljudi odjevenih u renesansno ruho, nosi vas vesela, ritmična glazba, gdje se got okrenete vidite zanimljive detalje: od spretnih majstorija raznih obrtnika koji vas poučavaju kako su se nekad spravljale stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo, preko mističnih alkemičara, raznih umjetnika pa do kuhara iz čijih se lonaca šire zamamni mirisi raznovrsnih jela, zaim su tu prekrasne zavodljive trbušne plesačice od čijih se senzualnih pokreta mnogim mladićima zavrti u glavi, ali imate mogućnost vidjeti i kako izgleda u dolini gubavaca koja izgleda zaista kao iz poznatog filma "Ben Hur". Sve izgleda vrlo realistično i često se od te strane čuje dječji plač malenih koji su se uplašili prizora. 

Šopanje guske

Na relativno malom prostoru možete kupiti svašta lijepog, ukusnog, zdravog, a aktivnosti ima gdje se got okrenete: možete se okušati u vještinama gađanja, u plesu, igrama - mozgalicama, a za one najmanje tu su i renesansni vrtići i engleska igraonica gdje se djeca mogu poigrati, ali i naučiti mnogo zanimljivih stvari! Sve, ali baš sve nam izgleda vrlo posebno, bogato i jako atraktivno. 

Mi baš jako volimo ovaj festival jer je za djecu pravi raj, naročito za male ljubitelje mačevanja, vitezova i raznih drugih čudesa! Svašta se zabavnog na festivalu može vidjeti i doživjeti. Mom su se dječaku najviše svidjeli viteški logori. U svaki se šator uvlačio i njuškao znatiželjno što se u kojem nalazi. Oduševili su ga streličari i bio je silno uzbuđen kada su i njemu, malenome dozvolili da se okuša u gađanju lukom i strijelom. Svidjele su mu se životinje koje je gotovo na svakom koraku mogao vidjeti. Od onih domaćih poput kokica, pataka, gusaka, pa onih malo većih poput telića, praščića, koza, konjića većih i malih ponija, pa sve do onih divljih poput veprova! 

Renesansni vrtuljak - detalj

Jedino čega se grozio bila je strašna buka za vrijeme opsade grada koja se po mom mišljenju malo pre često ponavlja uz puno pucnjave, urlika, topova... Ok, razumijem da tako izgledaju opsade, naravno da je sve tada zbrčkano i jako bučno, no zaista ne razumijem zašto se to svako malo ponavlja, kada ima puno atraktivnijih svari i za vidjeti, a kamo li za čuti. Uvijek mi je bilo strašno gledati da u to vrijeme mame nosaju svoje male uplašene bebe onuda koje vrište iz petnih žila jer ne razumiju što ih je odjednom snašlo. Osim toga, tu je i onaj element koji jako iritira, a to je kreštanje voditeljice koju se gotovo ništa ne čuje osim u vidu totalne buke. Puno sam se puta uvjerila kako žena ima divnu boju glasa, ali u ovim prilikama ovdje naprosto iritira. Osim kada predstavlja izvođače kod pozornice. Osim toga, opsada grada je vrlo kaotična uz glupe doskočice koje uopće nisu smiješne. U tom mi se dijelu čini da bi se puno više postiglo kada bi taj dio preuzeli umjetnici našeg kazališta koji bi puno zornije prikazali sav užas opsade grada. No, i bez tih sitnica, sve je ovdje prekrasno! Zaista svaka pohvala organizatorima na silnom trudu koji su uložili kako bi sve izgledalo ovako bajkovito. (Šteta što ovdje ne postoji neki renesansni grad gdje bi mogli češće bježati u prošlost) 

I, za kraj vam želim nešto prišapnuti: ako se potrudite i potražite možete pronaći prave vile! Za ozbač! Ako imate vremena i volje doživjeti nešto zaista lijepo pozivamo vas u Koprivnicu da i vi uživate! Vjerujte, nećete požaliti! 

Detalj s renesansnog festivala

Kako bi pronašli ono što vas zanima posjetite službene stranice i program festivala koji možete pronaći ovdje

TKO JE FLAT STANLEY?

Projekt Flat Stanley je vrlo čest i iznimno popularan u školama engleskog govornog područja. Flat Stanley, što bi u prijevodu značilo otprilike Plosnati Stanko, knjiga je koju je, sada već daaaavne 1964 godine napisao Jeff Brown, a ilustrirao Tomi Ungerer.

Flat Stanley

Slikovnica Flat Stanley

Priča otprilike ide ovako: Stanko ili u orginalu Stanley Lambchop i njegov mlađi brat Arthur od svog su oca dobili na poklon veliku ploču na koju su čavlićima ubadali postere i razne lijepe sličice. Otac im je ploču objesio iznad Stankovog kreveta. Tijekom jedne noći, ploča se olabavila i pala sa zida na krevet na kojem je spavao Stanko. On je preživio i sve je u biti bilo u redu osim što on više nije izgledao poput ostalih dječaka, već je postao tanak poput papira. Mogao se provlačiti kroz zaključana vrata, a sa svojim se mlađim bratom igrao tako što se pretvarao da je zmaj. Onaj koji se pušta da leti pomoću vjetra.

Uskoro je počeo putovati svijetom putem poštanskih omotnica, poput pisama i tako je krenula njegova pustolovina!

Flat Stanley u knjižnici "Fran Galović" Koprivnica

Jedna od avantura opisuje njegov hrabri pothvat kada je pomogao uhvatiti lopove koji su željeli iz muzeja umjetnosti ukrasti vrrijednu sliku, tako što se pretvarao da je jedna od umjetnina obješenih na zidu galerije.

Kada bi se umorio biti tanak, njegov brat Arthur bi uzeo pumpu za bicikl i napumpao bi ga. On bi tada opet postao pravi dječak!

Ova vrlo poznata i popularna priča koristi se u mnogim školama kao zgodan projekt putem kojeg djeca uče mnoge važne činjenice o zemljopisu, jeziku i izražavanju, opisivanju predmeta, mjesta i osjećaja i o mnogo drugih stvari, na njima prihvatljiv i zabavan način.

Spletom neobičnih i jako zgodnih okolnosti, Flat Stanley posjetio je i Koprivnicu i to iz, ni više ni manje nego iz dalekog Pertha, iz Australije. Primili smo pismo s kojim je stigao i Flat Stanley.

Moj je dječak od prve bio oduševljen pričom i odmah se uživio u ulogu domaćina. Odmah po pimitku, prvo smo pogledali od kuda omotnica stiže, istražili smo koja država piše kao adresa pošiljatelja i promotrili kakva se zanimljiva markica nalazi na omotnici. Zatim smo na globusu tražili gdje se nalazi Australija. Naučili smo da je Australija jedan od sedam kontinenata i vidjeli smo koliko je ona daleko od Hrvatske. Pričali smo o tome kako se od Australije do Hrvatske može putovati brodom ili avionom. Zamišljali smo kojim je načinom Stanley putovao pismom. Nakon toga smo napravili plan kuda ćemo sve voditi Stanleya i što mu sve pokazati. Ja sam kao nadobudna mama predlagala razna čuda, no onda sam odustala jer dijete valjda zna što je njemu najzanimljivije (a onda zaključila da on najbolje zna što bi bilo zanimljivo njegovim vršnjacima) pa sam mu prepustila izbor. Uglavnom, naš gost Stanley je ovako proveo svoj boravak u Koprivnici.

Na dječjem odjelu knjižnice

AVANTURE PLOSNATOG STANKA U KOPRIVNICI

(Ovo je Stanko napisao) Hej! Puno vas sve pozdravljam iz jedne malene europske zemlje koja se zove Hrvatska! Ova prelijepa i vrlo neobična zemlja ima neobičan fora oblik i proveo sam puno vremena pokušavajući odgonetnuti (i zabavljajući se) na što me taj oblik podsjeća. Neki su mi rekli da ih podsjeća na leptira, neki da liči na neku smiješnu pticu, a neki kažu da ih podsjeća na zmaja! I meni nekako najviše liči na zmaja koji širi svoja krila. Naučio sam da je Hrvatska 28ma zemlja Europske unije.

Iako zaista malena, neobična je i poznata po mnogo čemu. Na primjer po kravati koja je i dobila ime prema Hrvatima. Ili psima Dalmatinerima jer Dalmacija je jedan dio Hrvatske, onaj lijepi dio uz more! U svijetu su vrlo zamijećene i mnogima vrlo simpatične crveno-bijele kockice s dresova hrvatskih sportaša. A i puno je poznatih ljudi porijeklom iz Hrvatske. Na primjer, Nikola Tesla – poznati pronalazač, znanstvenik i ekolog kojem dugujemo puno! Janica Kostelić – skijašica, Blanka Vlašić – atletičarka, Dražen Petrović – košarkaš, Rade Šerbedžija – glumac, Mirko Filipović – sportaš i mnogi mnogi drugi....

Posudili smo nekoliko super knjiga

Koprivnica, u kojoj sam proveo puna dva tjedna nalazi se na oko 100 km od glavnog grada Hrvatske, Zagreba. Blizu je mađarske granice. Ime Koprivnica grad je dobio najvjerojatnije po neuglednoj, ali vrlo zdravoj biljci koprivi, tako da možete reći da je Koprivnica grad koprive. Koprivnica je još poznata i kao grad bicikala. Moj je domaćin upravo navršio četiri godine i bio je jako veseo i sretan što sam mu došao. Bilo mu je zabavno slušati moje priče i dogodovštine o Australiji. Rekao je da jako voli glazbu i da sve zna o instrumentu digeridoou. Koprivnica je ugodan, domaćinski grad, vrlo tiha i puna zelenila. Ima zanimljiv glavni trg, predivne parkove i neobične zgrade u starom dijelu grada.

Upoznao sam Lina

Dan 1: Moj novi prijatelj i ja posjetili smo gradsku knjižnicu koja je zove Fran Galović. Ime je dobila po pjesniku koji je najpoznatiji po svojoj dijalektalnoj poeziji. Ispričali su mi da Hrvatska ima tri dijalekta kojima hrvati govore. To su: štokavski, čakavski i kajkavski, Fran je pisao na kajkavskom dijalektu. Zanimljivo je i to da, iako mala površinom Hrvatska ima bogatstvo raznih i vrlo različitih govora gdje se može dogoditi da se ljudi međusobno uopće ne razumiju što može biti jako smiješno i zabavno, iako ponekad i frustrirajuće. Valjda zato postoji službeni, štokavski govor.

Jako mi se svidjela knjižnica. Ni ne čudim se jer je dobila nagradu kao jedna od najboljih u zemlji! U Hrvatskoj djeca vole čitati i moj se prijatelj pohvalio kako je član knjižnice, u koju redovito dolazi od 6 mjeseci starosti! To mi je zvučalo jako neobično i čudnovato, no sada razumijem zašto. Ovdje ima toliko zabavnih i zanimljivih aktivnosti za djecu i odrasle razne dobi. Zajedno smo odabrali knjigu o svemiru i svijetu. Nakon toga otišli smo na sladoled za koji trebam priznati da je bio jaaaako ukusan.

Uživao sam u finom sladoledu

Dan 2: Danas smo ustali vrlo rano jer mi je moj prijatelj priredio iznenađenje: odveli su me u centar grada Koprivnice gdje se u katoličkoj crkvi sv. Nikole provode arheološka istraživanja kopanjem ispod poda crkve. Arheolozi su pronašli stare grobnice i groblje, i to mi se činilo jako uzbudljivo. Osjećao sam se poput pravog arheologa! Pažljivo sam četkao prašinu s pronađenih objekata i osjećao sam se jako pametno, znatiželjno i vrlo ponosno! (jooooj, da me barem moj brat Arthur sada vidi!)

Dan 3: Moji su me novi prijatelji danas odlučili odvesti u obilazak gradskog muzeja, muzeja prehrane i stare sinagoge. U gradskom muzeju saznao sam sve o životu u Podravini i Koprivnici od najranijih dana sve do danas. Naučio sam sve o teškom životu kroz srednji vijek, o raznim nedaćama, ali i o lijepim vremenima. U muzeju prehrane naučio sam kako je nastala najpoznatija industrija prehrane, Podravka. Vidio sam prvu pokretnu traku i čuo mnogo zanimljivih činjenica. Nakon toga prošetali smo do stare sinagoge koja, na žalost više ne služi obredima već je sada prostor u kojem se održavaju razna kulturna događanja: modne revije, lijepe izložbe slika i zanimljivi koncerti klasične glazbe.  To ne čudi obzirom da se uz sinagogu nalazi koprivnička glazbena škola.

Čuo sam da je ovo spomenik biciklu

Dan 4:  Eeee, danas je bilo jako jako zanimljivo! Posjetili smo tvornicu Podravka. Vidio sam kako se ovdje proizvodi marmelada i džem. Zanimljivo je da je ovo možda jedina tvornica koja proivodi svoje najpoznatije proizvode na tradicionalan način, bez umjetnih dodataka i bojila. To je zanimljiva činjenica i sada znam što ću svojoj mami reći da mi kupi kada mi bude radila naše tradicionalne obiteljske palačinke subotom, jer Podravka ima svoje predstavništvo i kod nas, u Australiji!

Igrao sam domino

Osim toga, vidio sam i kako se proizvodi dječja hrana. A moram se pohvaliti i da sam probao najpoznatiji i najpopularniji dječji proizvod (koji jaaako vole i odrasli) a zove se Čokolino! (I mogu reći da je jako, jako fino).

Saznao sam da Koprivnica ima još puno različite industrije. Industrija piva Carlsberg bi možda bila zanimljiva mome tati, a Belupo, industrija lijekova bi bila zanimljiva mojima djedu i baki. Postoji i tvornica papirne i kartonske ambalaže, drvna industrija i mnogo drugih… 

U okolici poslovne zone vidio sam nekoliko visokih ruševnih zgrada kao i spomenik ispred njih. Zanimalo me što je to pa sam čuo jako tužnu priču o logoru Danica i glupom II svjetskom ratu. Baš mrzim rat!

Dan 5: Danas sam se divno proveo na periferiji grada gdje sam vidio mnogo malenih kućica smještenih u vinogradima. Izgledaju poput preslatkih kućica za lutke. Čuo sam da ih ljudi zovu “klieti”. Mnoge od ovih kućica napravljene su tradicionalnim načinom gradnje od drva i blata iako su danas one vrlo rijetke. Danas sam puno slušao o tradiciji koju ovdje ljudi jako cijene i poštuju. Bilo je super što su me poveli da vidim tradicionalne plesove ovog kraja. Vidio sam mnogo lijepih plesova, predivnih i bogato ukrašenih šarenih nošnji i čuo puno lijepih tradicionalnih pjesama. Djeca su mi pokazala puno starih pastirskih igara i strpljivo predivno šareno ukrašenih igračaka, a i kušao sam puno odlične hrane: sir prge, svježi kruh i puno drugih finih jela. Najfinija mi je bila Bregovska pita za koju su mi rekli da ima status nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Mislim da sam mrvu pretjerao i jedva se dokoturao natrag na spavanje. 

...I memory

Dan 6: Danas smo moj prijatelj i ja uzeli najpopularnije prijevozno sredstvo, bicikl i krenuli istraživati Galerijske ceste! Čuo sam puno o čuvenoj naivnoj umjetnosti i hlebinskoj školi naive, a sada sam sve to mogao i vidjeti. Slike koje sam vidio u galerijama koje smo posjetili prekrasne su, divnih boja iako pomalo nerealne. No zbog toga nimalo manje lijepe. One prikazuju kakav je život nekada bio, ali i puno drugih lijepih stvari. Svaka galerija koju smo na tom putu posjetili posebna je i drugačija. A ljudi koji su nas ugostili bili su divni, toplih srdaca i ispričali nam pregršt divnih priča. Osjećao sam se kao u priči. A kad smo kod priče… danas sam čuo puno priča o Dravskim vilama, Dravskoj nemani i još puuuno drugih zanimljivih čudovišnih bića.

Dan 7: Jednostavno nisam mogao zaboraviti rijeku Dravu i priče o neobičnim bićima koji tamo žive. Sve mi se činilo vrlo nestvarnim i bajkovitim tako da sam cijelu večer ispitivao o tim neobičnim svatima. Ujutro su me iznenadili tako što su me odveli na zaista zabavan izlet gdje smo se vozili u dravskom čunju i lovili dravske nemani. Ja sam se potajno nadao da ću na kojem osamljenom dijelu vidjeti i pokoju Dravsku vilu, ali vrlo su se dobro sakrili, ili smo mi bili malo pre glasni. Tako da nismo ulovili ništa. No, to je ionako bilo manje bitno. Proveli smo se odlično. Vrijeme nas je poslužilo pa smo uživali. Kušali smo domaća, zdrava, svježa jela, a po povratku smo stali, kupali se u plićaku ili se prepustili struji da nas malo nosi. Bilo ja jako zabavno, veselo, a nakon ovog izleta još više cijenim prirodu i njene stanovnike.

Bio sam i ispred Podravke

Dan 8: Iako jako umoran, jedva čekam nova uzbuđenja. Danas su mi ispričali priču o slavljenju Uskrsa u Podravini i o projektu uskršnjih jaja. Zabavno je da svako jaje oslikava po četiri vrsna umjetnika u maniri naïve i ta se jaja onda tjedan dana izlažu na otvorenom, na glavnom gradskom trgu u Koprivnici, a zatim se šalju diljem zemlje kao poklon. Podravska se jaja tako mogu vidjeti u Beču, Parizu, Rimu, Bruxselesu, Mostaru, ali i New Yorku i mnogim drugim velikim poznatim gradovima svijeta. Meni se to čini jako simpatično. Stoga smo danas išli u Podravske Sesvete kako bih vidio tradicionalnu tehniku oslikavanja uskršnjih jaja koja se zovu pisanice. Bilo je super kada smo, nakon što smo čuli sve o načinu slikanja, sami se okušali u ovoj zabavnoj i nimalo lakoj vještini.

Dan 9: Danas smo doslovno otputovali u prošlost! Odjenuli smo renesansni kostim i pridružili se velikom renesansnom festivalu. Slušali smo glazbu, plesali renesansne plesove, kušali hranu, igrali se i jednostavno uživali u ugođaju. Bilo je zabavnih likova: vještica, dvorskih luda, bajnih dijeva, seljaka, svećenstva….Sve je bilo odlično, ali meni je nabolje bilo mačevanje i gađanje lukom i strijelom!

Ovo je čuvena Podravkina žlica

Dan 10: Danas sam čuo puno o glazbi ovog kraja. Od jako stare i tradicionalne do moderne. Čuo sam da Koprivnica ima mnogo talentiranih glazbenika. Čuo sam priču o baki Mariški koja je besplatno podučavala mnoge generacije talentiranih glazbenika kojim Koprivnica obiluje. A Mariška je baš bila faca: prava rock baka! Šteta što o njoj ništa ne govore u muzejima. Bilo bi jako zabavno čuti neobične priče o toj neobičnoj starici. Bio sam na koncertu i puno sam plesao na jednom festivalu. Čuo sam puno o tradicionalnim instrumentima pa sam želio probati svirati cimbale, tamburice, ali i razne mrčaljke, fajfe i slične instrumente.Baš je bilo zabavno. Možda osnujem bend!

Dan 11: Ovaj je dan rezerviran za ljenčarenje. Danas smo proveli dan na gradskim bazenima. Ali meni je nedostajala akcija pa smo se pridružili igranju u bazenima. Čuo sam da su hrvati jako dobri u sportu i moji su mi prijatelji sve ispričali o nogometnom klubu Slaven i ženskom rukometnom timu Podravka, kuglačkom klubu Podravka, streljačkom klubu ali i o nekada vrlo cijenjenom i vrlo popularnom hrvačkom klubu Podravka. Da li ste primijetili da se ime Podravka ovdje jako često ponavlja? Što mislite o tome?

Družio sam se s prijateljima

Dan 12: Ni danas kraja zabavi i iznenađenjima. Ne znam kako to ovih dana nisam primijetio, ali danas su me vodili gradom kako bih vidio neobičan muzej na otvorenom posvećen biciklima. Tako sam s prijateljima šetao od jednog do drugog eksponata i prilično se zabavio zanimljivim činjenicama. Kako me moj prijatelj želio iznenaditi otišli smo u frizerski salon "Nataša" gdje me divna i vrlo vješta frizerka teta Nataša ošišala i oblikovala mi krasnu modernu frizuru. Baš sam cool! (nadam se da će to misliti i moja simpatija Chloe, baš mi nedostaje!) Nakon toga bili smo u domu mladih gdje smo se pridružili zabavnim radionicama, a navečer smo otišli u kazalište Ludens kako bi uživali u predstavi. Predstava je bila jako smiješna, a glumci odlični. Jako volim komediju!

Opuštao sam se u frizerskom salonu

Dan 13: Danas sam se iznenadio koliko energije imam plivajući u jezeru, igrajući se u adrenalinskom parku i na koncertu. Jezero Šoderica, nedaleko Koprivnice je nastalo umjetnim putem iskopavanjem šljunka. Sada je to vrlo velika površina prekrasno čiste vode, idealna za osvježenje nakon cjelodnevnih aktivnosti. Čuo sam da je u osamdesetima bila jako popularna i da je puno turista dolazilo iz Mađarske, Austrije i Njemačke. Tome svjedoči veliki prostor nekadašnjeg kampa, koji je danas gotovo u potpunosti prazan. Šteta. Ovdje je zaista lijepo.  

I šišao se kod tete Nataše

Dan 14: Najtužniji dan. Vrijeme je da se oprostim od svojih prijatelja I vratim se kući. Bilo je predivno. Veselo i zabavno. Puno sam naučio i mislim da će mi svi jako nedostajati. Obećali smo da ćemo svi ostati u kontaktu, a sada jurim kući kako bih svom bratu ispričao sve zabavne dogodovštine koje sam doživio u Koprivnici. Rasplakali su me kada sam vidio koliko su mi još iznenađenja priredili za kraj. Srce mi je puno! Pozdrav iz Koprivnice!

Evo, ovo je jedan primjer zabavnih dogodovština Plosnatog Stanka. Mogućnosti su nebrojene i ovise samo o našoj mašti i nadahnuću. Vjerujem da bi i Vaš mališan uživao u jednom takvom prijateljstvu koje bi ga potaknulo da neke poznate stvari i činjenice vidi drugim očima, ali i nauči nove. Izvrstan projekt za učitelje engleskog jezika, ali i zemljopisa, hrvatskog, likovnog.... pa i matematike! Sve ovisi o mašti.

Uživajte! Mi zaista jesmo! Veeeeeeeliki pozdrav i zagrljaj našim Aussie prijateljima! <3  

Prepun darova i dojmova vraćam se kući

A ovako je sve počelo....

♥ :) JEDAN POSEBAN ROĐENDAN :) ♥

Ova, za mene nevjerojatno emotivna proslava rođendana našeg mališana krenula je od sitnice. Malene sitnice koja se pretvorila u nešto predivno! Sve je krenulo jedne večeri kada je umjesto crtića, vožnji autića i vlakića ili slaganja Lego kockica moje zlato zamolio da mu napišem pismo i ubacim ga u njegov poštanski sandučić koji smo prije malo više od godinu dana napravili od kutija za žitarice s likom medvjedića Lina. I u kojeg smo mu često ubacivali pisamca. No, ovoga mu puta jedno pismo nije bilo dovoljno. Tražio je još jedno, onda još jedno i tako u unedogled.... Zgodna je to igra bila, no nakon nekog vremena meni je dosadilo i pokušala sam ga na sve načine odgovoriti i preusmjeriti mu pažnju na neku drugu aktivnost. No ništa nije upalilo. Njega su fascinirala pisma. I poštari s njihovim velikim torbama prepunih tajni. I što sam mogla? Počela sam se ponašati poput profesora Baltazara... Šetala sobom s jedne na drugu stranu... Šetala... i dosjetila se! Budući da mu se bližio rođendan, mislila sam da bi bilo zgodno kada bi mogao dobiti prava pisma i čestitke. Zamolila sam svoje drage prijatelje putem facebook-a da ga razvesele i ako to žele pošalju mu razglednicu, pismo ili čestitku. Baš njemu. To inače meni i nije baš uobičajeno. Točnije – tako nešto još nikada u životu nisam napravila. A kada sam objavila post, u glavi su mi se počele vrtiti kojekakvi razlozi da ga obrišem. Mislila da je skroz blesavo to što činim no, prevladala je želja da djetetu usrećim njegov  rođendan i na taj ga način učinim posebnim. Da nije tog razloga, ne znam kako bih prešla preko sve nelagode i sramežljivosti koju osjećam kada nekoga trebam pitati za bilo kakvu uslugu ili pomoć. Tako da gotovo uvijek odustanem od svega. Razmišljala sam što će ljudi pomisliti što mi se to zbrčkalo u glavi, no sve su se moje sumnje raspršile kada su počele dolaziti prve pošiljke. Maleni nije mogao doći k sebi od silne sreće! Trčao je kućom gore, dolje... Vraćao se u dnevni boravak i u rukama vrtio omotnice, razglednice, čestitke i ponavljao kako je to njegovo blago! A, ja...vidjevši najveću sreću, onu iskrenu, dječju jednostavno nisam mogla vjerovati kako sam pogodila poklon. I ponovila nešto što već neko vrijeme znam: da za najveću sreću nije potrebna gomila najskupljih poklona i najnovijih igračaka. Osim toga, maleni nije primio samo poštanske pošiljke. Primio je puno puno više od toga: tople ljudske priče, naučio nešto novo o svojim  roditeljima, a povrh svega svu smo poštu na kraju iskoristili kao odličan materijal za igru. Igru koja je trajala danima. 
Nakon što su se dojmovi malo slegli, sjeli smo zajedno i gledali fotografije dragih ljudi od kojih je maleni primio čestitke. Pričali smo o tome tko su oni i na koji sam ih način upoznala. Zatim smo posjetili našu knjižnicu i posudili nekoliko knjižica uz koje smo mogli puno zornije upoznavati sva mjesta od kuda su nam pristigle pošiljke. Bilo je silno uzbudljivo i vrlo zanimljivo. Svašta smo naučili, napravili čuda i primili silnu količinu ljubavi od svih dragih ljudi koji su me podržali u ovome. Hvala od ♥

Knjige koje su nam pomogle u avanturi otkrivanja naše zemlje i svijeta:

• "Hrvatska za djecu"  autorica: Maja Perišin, Ilustrator: Saša Gubijan, Nakladnik: Turistička naklada d.o.o., Zagreb
  
• "Zagreb za djecu" autorica: Maja Peršin, Ilustrator: Saša Gubijan, Nakladnik: Turistička naklada d.o.o., Zagreb
  
•  "Ilustrirani atlas svijeta" autorica: Anita Ganeri, Prevoditeljica: Andrea Pongrac, Ilustrator: Christopher Corr, Nakladnik: Mozaik knjiga 
  

 A ovo je naše blago:

<3 Ova divna razglednica putovala je iz dalekog Toronta, iz Kanade od stričeka Borisa <3

<3 Prekrasna razglednica grada Šibenika doputovala nam je od divnih stričeka Tina i tete Žane <3 

Ovu nam je divnu razglednicu iz Grčke poslala Katerina 

Razglednicu Budimpešte nam je poslala draga prijeteljica Beata

Razglednicu prekrasnog Dubrovnika poslala nam je Petra

<3 Ova je stigla iz Njivica na otoku Krku od mog prijatelja Juraja <3

<3 Striček Slaven i teta Irena obradovali su nas razglednicom našeg predivnog parka prirode "Lastovskog otočja"<3

<3 Ovu krasnu razglednicu s izrezanim srcem poslala je teta Ana iz Vodica <3

<3 Još nam je jedna krasna razglednica stigla iz Toronta od tete Dube, stričeka Mikele i malenog Antonia <3

<3 Ova vesela čestitka stigla nam je iz Črvara kraj Poreča u Istri <3

Ova divna razglednica Bratislave stigla nam je od Lukasa :)

<3 Ovaj cool pingvin stigao je s Privlake od tete Tanje, stričeka Zorana i veselog Lovre <3

<3 Ovom su nas veselom čestitkom i bedžom obradovali čak iz daleke Finske i to teta Tiina, striček Jouni i Silja te njihovi ljubimci preslatki psići Onni i Toivo <3

<3 A ovako razglednica izgleda straga. Baš je slatka. Usput smo naučili nekoliko finskih riječi <3

<3 Ova divna djeva bajna stigla nam je iz Rijeke i jaaaako je ljupka! <3

<3 Predivna razglednica Poreča od tete Irine, stričeka Maria i Ozija te preslatkih blizanki Helen i Izabel <3

<3 Ova ljepota nam je stigla iz Like, Prvan sela od Nike <3

<3 Ove vesele ribice stigle su nam iz Rijeke od tete Diane <3

Ova divna razglednica Berlina stigla nam je od još jedne tete Diane, mamine školske kolegice :)

Naše prve pošiljke :)

<3 Ova razglednica nam je stigla od tete Tamare iz velikog hrvatskog svetišta Marije Bistrice <3

<3 Flat Stanley nam je doputovao iz daaaleke Australije <3

Ova vesela razglednica stigla nam je iz mjesta Lyharia na otoku Kreti (Grčka) od prijatelja Giorgosa

<3 Čitav tim najboljeg hotela na Lošinju, Aurore čestitao je rođendan! <3 

<3 Ovaj preslatki magarčić doputovao nam je iz Biograda od Frana <3

<3 Prekrasnu razglednicu Jaske poslala nam je teta Ivana. Pozvala nas je u posjet i odmah sam se krenuo pakirati <3 

<3 Ovu divnu razglednicu Mostara poslala nam je teta Andrea <3 

<3 Ova krasna čestitka doputovala je iz Đurđevca od Leonore <3

<3 Prekrasna rođendanska čestitka od Lorene stigla nam je iz Prvan sela kod Gospića <3

<3 Ova super vesela čestitka stigla nam je iz Zagreba od tete Nine <3

<3 Ovaj me poklon jako obradovao, tako da sam se išao hvaliti u vrtić njime <3 

<3 Ova vesela družina stigla je iz Splita uz čestitke tete Andree <3

<3 Ovaj veseli pirat mi je stigao iz Reke kod Koprivnice od moje prijateljice Pauline <3

<3 Ovaj medo s šarenim ribicama doputovali su iz divnog grada Rijeke <3

<3 od družine Civitas primio sam gomilu divnih poklona i čestitki: majicu, olovke, blokić za crtanje i balone <3 O njima možete puno super stvari pročitati i naučiti ako posjetite ovaj link <3
http://civitasdynamokoprivnica.wordpress.com

<3 ova umjetnička i k tome još rukom rađena čestitka stigla nam je iz naše najbolje knjižnice Fran Galović iz Koprivnice <3

<3 Još jedna prekrasna čestitka iz još jedne divne knjižnice! Ovog puta iz gradske knjižnice Đurđevac! Jako nas je razveselila! <3

<3 ova divna razglednica stigla je iz Malog Lošinja s mudrom porukom o sigurnosti <3

<3 Silno zabavna i vesela razglednica iz Pule stigla je od tete Ticijane <3

<3 Veseli dinosauri čestitaju iz Ljubljane, Slovenije, a šalju ih najveseliji i najbolji Manca i Dario! <3

<3 obožavamo ovo krasno umjetničko djelo kojeg nam je poslao Florian Axel iz okolice Đurđevca <3

<3 Ovaj veseli medo došao nam je iz Zagreba i donio nam čarobnu majicu od tete Dijane i Petra <3

<3 teta Gordana, striček Slaven, Toni i Ana znaju da jaaako volim nogomet i jako su me obradovali ovom loptom i cijelim čudom naljepnica i blokićem za pisanje za prave detektive! <3

Uživam i ne mogu vjerovati svojoj sreći!

<3 rukom rađeni Mali princ i slova slagalice čestitke stigle su nam iz Zagreba od predivne tete Ivane i Adama <3

<3 Ovaj su nam auto dovezli teta Tamara i striček Danijel <3

<3 Prekrasni leptirić nam je doletio čak iz Tribunja od Ire <3

Prekrasnu razglednicu Venecije poslala nam je Dominika, prekrasna mamina prijateljica

Baš sam si jaaako važan!

<3 Smajli baloni za veseli rođendan potegnuli su čak iz Belgije iz Bruxelles-a od tete Mihaele <3

Razglednicu Torina poslala nam je Pina

Obožavam balone!

<3 veseli mišić i slon čestitaju rođendan od tete Ljiljane iz naše najbolje knjižnice! <3

Marko i Tea poslali su nam prekrasnu razglednicu Sukošana

<3 Prekrasna razglednica divnog grada Osijeka stigla je od jednog super cool stričeka Leontina! <3

<3 Ova super vesela čestitka doputovala je iz Rumunjske od tete Biance <3

<3 ova štrumpfastična razglednica putovala je iz Umaga od Gite i Žana <3

<3 ovaj slastičar medo stigao je iz Zagreba od tete Silvie i stričeka Daria i jedne male bebice. A stgli su i baloni i buba mare čestitarke <3

<3 srcolika razglednica prekrasnog gradića Đurđevca stigla je od tete Ivanke, stričeka Tomija, Alena i Ozija <3

<3 Ova je razglednica putovala iz Mađarske, predivnog parka prirode Irottko od tete Hajnalke <3

<3 Ova zanimljiva razglednica starinskog štiha doputovala je iz Holmavika, s Islanda od stričeka Siggija i njegove mačke Hippo-a Striček Sigurður radi kao animator-čarobnjak u muzeju vještica i vještičarenja o kojem možete pročitati razne zanimljivosti ovdje Muzej Islandskog čarobnjaštva i vještičarenja<3 

<3 Ova super vintage razglednica Rima iz Italije stigla je od dragih stričeka Igora i tete Silvie koja me naučila nekoliko talijanskih riječi. Ako poželite posjetiti Italiju i Rim obratite se njima. Oni su najbolji vodiči ikad! <3

<3 Divna razglednica koja prikazuje San Francisco u noći stigla nam je od Igora i Martine <3

<3 ova prekrasna čestitka stigla je iz Gospića od tete Suzi <3

<3 Prekrasna razglednica s Malog Lošinja stigla nam je od tete Snježane s predivnom porukom o ljubavi <3

<3 Teta Maja, Patrik i David znaju da jako volim ruže pa su mi ih poslali iz Torčeca uz rođendanske čestitke i jaaako me razveselili! <3 

<3 nakon što smo primili ove čokoladice jako se dvoumimo da li su Belgijske čokoladica najbolje na svijetu. Bojim se da ove pre fine Norveške dijele prvo mjesto! <3

<3 ovaj cool dječak nam je stigao iz voljene Rijeke <3

<3 S otoka Raba čestitke sam primio od jako drage tete Sanje <3

<3 Vatrogasac Sam nam je stigao od tete Marie koja živi u mjestu koje se zove Mellieħa, Malta

<3 iz Križevaca nas je obradovala ovom prekrasnom razglednicom teta Mima. I ne samo razglednicom, već i Dominom. Igrom koju sam jako zavolio <3

<3 Ova fora ribica doputovala nam je iz Malinske na otoku Krku od tete Sanje, stričeka Gorana, Maše i Ivana <3 

<3 Ovaj vam Štrumpf maše s Visa i šalje čestitke od od tete Maše i stričeka Gorana <3 

<3 teta Ljilja zna da jako volim Jake and the Neverland Pirates! <3

Još jedna fotka velikog blaga

<3 još jedan medo stigao je iz Mošćeničke drage od naših jako dragih prijatelja <3

<3 Ovaj super brzi trkaći auto doputovao je iz Norveške iz Stord Islanda od Heidi, Ingrid i Hunny <3

<3 Ova krasna razglednica je stigla iz, pogađate... Venezije iz Italije od tete Nade i Danteta <3

<3 Ova preslatka ovčica čestita iz gradske knjižnice "Fran Galović" Koprivnica i rad je tete Zvjezdane <3

<3 Predivna razglednica s izrezanom zvjezdicom putovala nam je iz Crikvenice od tete Nataše i Štefa <3

<3 ovu prekrasnu čestitku poslala nam je umjetnica Leona <3

<3 Ova blještava razglednica stigla nam je iz daaalekog Hong Konga od Justina koji me naučio kako nekome poželjeti rođendan na kineskom. <3

<3 još jedna krasna pošiljka iz glavnog grada Belgije stigla je od tete Zrinke koja tamo radi u Europskom parlamentu! <3

<3 teta Snješka koja zna da obožavam Thomas and friends i čak mi je nabavila Tobija poslala mi je ovu čestitku iz Ujedinjenog kraljevstva. Grad iz kojeg mi je stigla čestitka zove se Basset, Southampton <3

<3 Prekrasna razglednica s divnom porukom o sreći došla je s otoka Lošinja <3

<3 Ova sjajna razglednica iz Italije iz mjesta Cesenatico stigla mi je od tete Nade i stričeka Dantea <3

<3 Teta Sanela baca rime k'o iz rukava i silno me obradovala čestitkom i Spiderman čudesima <3

<3 Ova je razglednica doputovala iz prekrasnog Dubrovnika od tete Irene i stričeka Slavena <3

<3 Još jedan veseli medo doljuljao se iz Reke od tete Polke i donio mi ooooogromnu finu čokoladu <3

<3 Prekrasna razglednica stigla je iz Berlina od Irene i Slavena koje jaaako volimo! <3