Šašava neuredna mamica: svibnja 2015

Koprivnički medicinari vole Mačka u šeširu

Naše su nam bake, mame i prijatelji nekad davno u spomenare uz lijepe crteže često znali napisati dobro poznati citat: „Od koljevke pa do groba, najljepše je đačko doba!“ na što smo se redovito durili i nakostriješili jer oni "pojma nemaju kako je nama“. I tako iz generacije, u generaciju...

Nevjerojatno je da je već evo 20 godina prošlo od trenutka kada sam i sama s ekipom iz razreda veselo fućkala, pjevala ulicama grada, vozila sada iznova popularne disco role, poznatije kao rošule i prolaznicima dijelila bombone. Mi smo baš bili neki ludi maturanti koji su uživali u gromoglasnom pjevanju i ludom plesu do dugo u noć u nekim od tada popularnih disco klubova. Ili pak poslijepodneva kratili pjevajući uz gitaru okupljeni negdje oko neke klupice u parku, ili sjedeći na improviziranoj pozornici u centru grada čekajući večer i nastup lokalnih bendova. Razmišljajući o tome, i prisjećajući se svih tih događaja čini mi se kao da je bilo jučer, no kada si osvijestim koliko je u biti vremena prošlo osjećam se poput pravog Metuzalema.

Razred koji voli Zvončicu

Ovih tjedan dana još se jedna generacija maturanata oprašta od svoje bezbrižnosti i kroči svojim prvim koracima u neizvjestan svijet odraslih. Meni je silno simpatično što u Koprivnici i još nekim gradovima poput Čakovca, Karlovca, Đurđevca ili Duga Rese postoji krasna tradicija koja svake godine iznova oduševljava stanovnike ovih gradova svojom domišljatosti i šarenilom te plijeni pažnju na svakom koraku. Svaki razred maturanata odlučuje koji će ih lik poslijednjih tjedan dana u srednjoj školi najbolje predstaviti. To uopće nije jednostavan zadatak i tu dolazi do raznih prepirki i prepucavanja, no s druge strane ta simpatična tradicija nije nimalo jeftina aktivnost, s čime će se složiti svaki roditelj maturanta. Ne želim ni pomisliti kako je roditeljima blizanaca. No, unatoč svemu tome preodijevanje je silno zabavna aktivnost i pokazuje ogromnu kreativnost pojedinih skupina, i pokazuje sklonosti i simpatije maturanata prema određenom liku. Kroz odijevanje neki od njih žele odaslati svoju jasnu poruku, dok je drugima zabava na prvom mjestu.

Čudesne žene na djelu :)

Neki žele šokirati, drugi pak ne mare i ne pokazuju puno truda, no svima je zajedničko da je zadnji tjedan najšareniji tjedan u godini i baš volim tih dana šetati ulicama svoga grada kako bih uživala u tom spektru veselja, radosti i bezbrižnosti.

Dok drugi gradovi izvješćuju kako se silne količine brašna i ulja razbacuju njihovim ulicama što je tužno jer pomislim na to koliko si ljudi ne može priuštiti te iste namirnice. Naši su maturanti puno zabavniji. Tako se na našim ulicama mogu vidjeti faraoni, bogati šeici, policajci, likovi iz stripova, crtića, fratri, kućni majstori, super junaci, neobične i orginalne maskote, a šarenilo svih tih odora stavlja osmijeh na lica prolaznika. Neki se sa sjetom prisjećaju svoje mladosti, dok drugi gunđaju zbog buke. Ovo potonje mi i ne bi toliko smetalo, no primjećujem kako naš mali podravski grad naširoko poznat kao grad alternativne glazbe, rocka i više nego odličnih glazbenika s izvrsnim i raznolikim glazbenim ukusom malo po malo, poput korova u vrtu ili neke bolesti uništava šund uz trivijalne tekstove i još goru glazbenu podlogu u obliku najgorih cajgi.

Vesele Snjeguljice

Ajmeee! Ne razumijem kako netko tko je mlad i žudi za znanjem i širinom pogleda i novih iskustava može uživati u priprostim i besmislenim tekstovima bez poruke i ikakve ljepote! U toj glazbi nema ni bunta tako svojstvenog mladima, tako da me pomalo strah naše budućnosti.

Prisjećam se i godina prije nego što sam i sama doživjela ovaj čudesan tjedan pa se sjećam hipija, navijačica, brazilki, pin-up djevojaka i mnogih koji mi već pomalo blijede iz sjećanja... No, uvijek se živo sjećam jedne generacije maturanata ekonomske škole koji su se za taj posebni tjedan odlučili odjenuti u ni manje ni više nego obične crne plastične vreće za smeće!

Ovi maturanti žive poslovicu"U zdravom tijelu zdrav duh"

I odlično su izgledali. Dokazali su da kreativnost nema granica i ne mora uvijek zahtijevati gomilu novca.

Jedna od novijih tradicija u obilježavanju završetka srednjoškolskog obrazovanja običaj je zajedničkog plesa. Svake godine svi maturanti u Lijepoj našoj na trgovima plešu Hrvatsko salonsko kolo. U Koprivnici je ove godine doduše zbog vremenskih uvjeta ples premješten u sportsku dvoranu srednje škole, a za njihove sigurne plesne pokrete zaslužna je koreografkinja dr. Nada Šešić. Za one koji ne znaju kako izgleda ovaj ples može vidjeti na snimci ispod.